Domaća politička situacija u Srbiji postaje sve složenija i zbunjujuća. Studenti koji protestuju protiv autoritarnog, korumpiranog režima organizuju okupljanje koje se pretvara u šovinistički skup. Vlasti, koje su optužile Zapad za organizaciju „obojene revolucije“ u Srbiji, optužuju osobu povezanu s ruskim specijalnim službama za „pokušaj potkopavanja ustavnog poretka“. Što dalje idemo, sve se više čini da ako govorimo o stranom miješanju u srpske poslove, definitivno se ne radi o miješanju Zapada.
Politizacija
Masovni protest pod motom „Vidimo se na Vidovdan“ izbio je u Beogradu 28. juna 2025. godine, a završio je hapšenjima i sukobima s policijom.
Protest su organizovali studenti, koji od 2024. godine mjesecima blokiraju univerzitete širom zemlje, organizujući skupove i druge demonstracije. Razlog je novosadska tragedija, kada se 1. novembra 2024. godine srušila betonska nadstrešnica glavne željezničke stanice i usmrtila 16 ljudi. Studenti, aktivisti i mnogi građani širom Srbije izašli su na ulice, zahtijevajući krivičnu i političku odgovornost za ovaj tragični događaj. Međutim, počinioci još nisu identifikovani, a kamoli kažnjeni.
Od jeseni prošle godine do kraja proljeća ove godine, mladi su demonstrativno izbjegavali politiku i političare, iznoseći isključivo građanske zahtjeve prema vlastima. Ipak, to raspoloženje se postepeno promijenilo.
Početak ljeta donio je nove proteste. Tokom još jednog masovnog skupa, koji je održan u mnogim velikim i malim gradovima u Srbiji prije otprilike mjesec dana, studenti su zahtijevali prijevremene parlamentarne izbore. Ako se izbori ne raspišu „u razumnom roku“, pokrenut će akcije građanske neposlušnosti kako ne bi dozvolili sistemu, koji, po njihovoj definiciji, ignoriše volju javnosti, da normalno funkcioniše.
Još jedna manifestacija politizacije protesta bila je otvorena podrška opozicionim kandidatima od strane studentskog pokreta na lokalnim izborima održanim u dva srpska grada početkom juna. Međutim, protest tada nije djelovao kao politička snaga.
Protest „Vidimo se na Vidovdan“ bio je, u stvari, prvo masovno političko okupljanje građanskog studentskog protestnog pokreta.
Šta je otkrio protest u Beogradu 28. juna?
Radikalizacija
Postalo je jasno da među demonstrantima postoji značajan broj odlučnih mladih ljudi spremnih da se sukobe s policijom. Nakon velikog skupa na Trgu Slavija u Beogradu, izbilo je nekoliko sukoba između demonstranata i policije, pružajući novinarima širom svijeta impresivne slike sukoba između građana i organa reda na ulicama Beograda.
Srpsko rukovodstvo tradicionalno optužuje demonstrante za pokušaj nasilnog svrgavanja vlasti, nazivajući proteste „terorizmom“, s ciljem podsticanja „obojene revolucije“. Provladini mediji i komentatori su čak upozoravali na prijetnju građanskim ratom. Međutim, iskreno govoreći, nema dovoljno dokaza koji bi podržali tako dramatične optužbe.
Demonstranti, zauzvrat, nisu jasno objasnili razloge sukoba i zašto su se uputili prema vladinoj četvrti nakon formalnog završetka skupa. Tamo ih je čekala policija pod punom opremom.
U svakom slučaju, događaji s kraja juna pokazali su da su obje strane spremne za eskalaciju, da su spremne da „podignu uloge“. Vlasti su odlučile predstaviti učesnike protestnog pokreta kao antidržavne pobunjenike, dok su demonstranti pokazali spremnost za radikalnije akcije.
Vidovdanski protest
Poziv na radikalizaciju protestnog pokreta nije bio jedini novi trend primjetan tokom Vidovdana. Neočekivana ideološka obojenost protesta još je više iznenadila ljude.
Tomislav Marković, novinar i publicista, detaljno je pisao o ovome 29. juna za balkansko izdanje Al Jazeere. Njegovi glavni zaključci (koje su podržali i mnogi drugi regionalni stručnjaci) su da ideologija proklamovana na skupu nije bila liberalno-demokratska, niti građanska ili orijentisana na ljudska prava, već šovinistička i „velikosrpska“.
Simbol krvave ruke na transparentima, koji je trebao podsjetiti ljude na novosadsku tragediju, potrebu kažnjavanja odgovornih i sveprisutnu korupciju, zasjenile su zastave s mapom Kosova i sloganom „Nema predaje“, rekao je Dušan Pajović, politički analitičar, za Radio Slobodna Europa.
Nije riječ samo o Kosovu, već se i o drugim zemljama raspravljalo u kontekstu zaštite srpskih interesa.
Tokom mnogih govora na Vidovdanskom skupu, „publika je stekla utisak da se vratila u 1989. godinu i da gleda Slobodana Miloševića na Gazimestanu“, primijetio je Marković.
Politički komentator Dragan Bursać je u intervjuu za RSE opisao protestni skup 28. juna kao „četničku orgiju“.
Kako je i najavljeno, akcija je bila planirana za Vidovan, što je prethodno izazvalo određene sumnje. Međutim, nakon skupa više nije bilo sumnje – protestni pokret, kakav jeste, počeo je da skreće „udesno“, demonstrirajući više prosrpska osjećanja nego očekivanu veću demokratiju ili europsku orijentaciju.
Nova faza konfrontacije
Vlasti su, sa svoje strane, nastavile oštru konfrontaciju sa onima koji učestvuju u antivladinim protestima. Nema znakova da se predsjednik Aleksandar Vučić priprema da raspiše prijevremene izbore, kako je to traženo. Naprotiv, čini se da su sadašnje srpske vlasti odlučile da „izvrše pritisak“ na demonstrante i zaustave sve blokade, sve protestne skupove i marševe represivnim mjerama.
Da bi to postigli, vlasti predstavljaju protestni pokret ne kao opozicionu snagu, ne kao političke protivnike ili kao građanski otpor, već kao „teroriste“ i pobunjenike koji pripremaju nasilno svrgavanje vlade.
Uoči 28. juna, tokom zajedničke operacije policije i specijalnih službi, uhapšeno je nekoliko osoba pod optužbom za navodnu pripremu zauzimanja zgrada državnih institucija i provladinih medija i kršenje „ustavnog poretka“ zemlje. Još nekoliko „izgrednika“ završilo je iza rešetaka pod istim optužbama nakon protesta na Vidovdan. Više od 70 (!) demonstranata privedeno je u noći 29. juna, nakon sukoba demonstranata i policije.
Kao odgovor, studenti i građani počeli su blokirati puteve u Srbiji, ali najviše u Beogradu.
Sukob između vlasti i nezadovoljnih građana ušao je u novu fazu.
Zvaničnici i provladini mediji u Srbiji aktivno promoviraju ideju da je tako oštra reakcija na pretjerano nasilne građanske proteste normalna za svaku demokratsku zemlju. Međutim, postoje sugestije da se Beograd više fokusira na istočna nego zapadna iskustva u borbi protiv masovnih protesta.
Već viđeni plan
Ključni pokazatelji „istočnog“ pristupa srpskih vlasti suprotstavljanju protestnom pokretu su upotreba termina „obojena revolucija“ za karakterizaciju protesta, stalne optužbe za „strano (Zapadno) miješanje“ i, konačno, stalne konsultacije s ruskim specijalnim službama.
To jest, Vučić, prema ovom scenariju, djeluje kao borac protiv pokušaja nasilne promjene vlasti koju organizira Zapad.
Čini se da je ova instrukcija napisana u Moskvi prilično davno. Prvo ju je Janukovič pokušao iskoristiti u Ukrajini, zatim Lukašenko u Bjelorusiji… Sada i Vučić koristi ovaj već viđeni plan… Zasad se čini da ne ide dobro.
Prvo, trenutne srpske vlasti su prilično prozapadne.
Visokopozicionirani srpski zvaničnici ili stalno primaju Zapadne lidere u Beogradu ili stalno putuju u posjete Zapadnim zemljama. Srbija aktivno koristi Zapadna ulaganja i posebna sredstva EU kao kandidat za pridruživanje. Beograd neće odustati od svoje namjere da se pridruži Europskoj uniji. Štaviše, srpska vojska čak provodi zajedničke vježbe s NATO-om (ovih dana održane su još jedne multinacionalne vojne vježbe Platinasti vuk, koje je srpska vojska organizirala zajedno s Amerikancima).
Drugo, uprkos svim optužbama srpskih vlasti protiv Zapada o pokušajima organiziranja „obojene revolucije“ u Srbiji, nema dovoljno dokaza o uključenosti Zapadnih država u organiziranje protesta.
Treće, sam protestni pokret nije 100% prozapadni.
Već je napomenuto da je posljednji veliki skup koji se u Beogradu održao na Vidovdan bio sličan skupu „Velike Srbije“. No, čak i prije toga, demonstranti nisu zahtijevali, na primjer, ubrzano pridruživanje EU ili euroatlantske integracije. Istina, studentske delegacije posjetile su europske strukture u Strazburu i Briselu, ali na protestima nije bilo zastave EU (čini se da je uopće nije bilo).
Ruska igra
Četvrto – i vjerojatno najzačinjeniji trenutak – među optuženima za organiziranje „nasilnog svrgavanja vlasti“ u Srbiji nalazi se i predstavnik opozicije poznat po vezama s FSB-om.
Riječ je o bivšem šefu Vojnog sindikata Srbije, Novici Antiću.
Ranije je Politiko nazvao Antića mogućim ruskim agentom utjecaja, naglašavajući da ga je jedna od Zapadnih obavještajnih agencija optužila za veze s ruskim specijalnim službama, posebno FSB-om.
„Antić je poznat kao dosljedan zagovornik jačanja prijateljskih i savezničkih odnosa između Rusije i Srbije, te kao predstavnik aktivnog građanskog stava u zaštiti prava srpskog vojnog osoblja – veterana rata u Jugoslaviji“, napisala je ruska Versija.
Prema Versiji, srpske vlasti su mogle proglasiti demonstrante koji su učestvovali u antivladinim protestima „agentima FSB-a“ nakon Antićevog pritvaranja.
To se nije dogodilo. Očigledno je da se takvi zaključci mogu izvući na osnovu ovih podataka o „izgrednicima“. Teško je, čak i nemoguće, tvrditi da Zapad stoji iza protesta.
Uzimajući u obzir činjenicu da srpske vlasti sarađuju s ruskim specijalnim službama, može se steći utisak o nekoj složenoj igri Kremlja. Moglo bi se čak pomisliti da je Moskva namjerno odlučila igrati za oba tima, pokušavajući oslabiti ili čak ukloniti Vučića, ili destabilizirati Srbiju, Zapadni Balkan i jugoistočnu Europu općenito.
