Samit Ukrajina – Jugoistočna Europa održan je u formatu „Ukrajina+12“ u Dubrovniku. Događaj je postao treći forum ovog tipa. Prvi, inauguracijski, održan je u Atini u avgustu 2023, a drugi – u Tirani 28. februara 2024. godine.
Dubrovački samit je prvenstveno imao za cilj da izrazi podršku jedinstvu zemalja širom regiona u njihovoj podršci Ukrajini. I upravo se to dogodilo, uprkos svim regionalnim sporovima i poteškoćama.
Faktor grada
Dubrovnik se ozbiljno posvetio pripremama za Samit Ukrajina – Jugoistočna Europa. Grad se praktično pretvorio u tvrđavu zaštićenu s kopna, s mora i iz zraka. Stanovnici i posjetioci morali su da izdrže širok spektar privremenih ograničenja i zabrana koje su ostale na snazi tokom čitavog događaja. Slične mjere sigurnosti uvedene su samo tokom posjeta pape Jovana Pavla II i američkog potpredsjednika Dika Čejnija 2003. i 2006. godine. Međutim, dolazak predsjednika države u ratu postao je još veći izazov za hrvatske sigurnosne agencije.
Na kraju je sve prošlo dobro, bez zabilježenih incidenata. Također, dok je predsjednik Volodimir Zelenski išao u kratku šetnju Starim gradom Dubrovnikom, čuo je aplauz lokalnog stanovništva i turista, uz skandiranje „Slava Ukrajini“, što je ukrajinskom lideru sigurno stvorilo pozitivne vibracije.
S obzirom da je to bio prvi posjet Zelesnkog Hrvatskoj, organizatori su vjerojatno nastojali impresionirati ukrajinskog predsjednika Dubrovnikom i njegovom historijom, posebno modernom. Stoga je na programu posjeta bio i posjet Spomen sali u čast branitelja grada, dok je gradonačelnik Mato Franković Zelenskom uručio knjigu Olivera Peze „Zagonetka pobjede“.
Hrvatska je svoju podršku Ukrajini učvrstila na službenom nivou, potpisivanjem bilateralnog sporazuma o dugoročnoj suradnji i podršci. U preambuli se navodi: „Hrvatska je u jedinstvenoj poziciji da pomogne Ukrajini vlastitim iskustvom vezanim za rat, posebno u oblastima protivminskog djelovanja, boračke zaštite i procesuiranja teških zločina (implicirajući na ratne). …Hrvatska podržava Ukrajinu od početka ruske agresije 2014. i nastavit će to činiti sve dok Ukrajina ne pobijedi“.
Tokom posjeta Zelenskog, zvaničnici hrvatske vlade su očigledno imali za cilj da ubijede Kijev u kontinuiranu podršku Zagreba, uprkos kontroverznom, ponekad otvoreno antiukrajinskom stavu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića (koji nije čak ni bio pozvan na događaj).
Dubrovačka deklaracija
Dubrovačka deklaracija, koju su podržali svi učesnici, također je prvenstveno imala za cilj da ponovi nepokolebljivu podršku Ukrajini i jedinstvu zemalja u regionu po navedenom pitanju.
Učesnici su
• Osudili „neisprovociran, neopravdani i ilegalni agresivni rat Rusije protiv Ukrajine“, koji je „zločin protiv ukrajinskog naroda, grubo kršenje međunarodnog prava, uključujući Povelju UN-a, kao i velika prijetnja miru, sigurnosti i stabilnosti jugoistočne Europe, čitavog europskog kontinenta i svijeta uopće“.
• Naglasili da podrška „neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine, unutar njenih međunarodno priznatih granica, ostaje apsolutna“. „Potvrđujemo našu nepokolebljivu spremnost da nastavimo sa pružanjem sveobuhvatne podrške Ukrajini i njenom narodu, koliko god je to potrebno“, navodi se u Deklaraciji.
• Izrazili poštovanje i saosjećanje sa ukrajinskim narodom, „koji je od 2014. godine hrabro, izdržljivo i junački odgovarao na rusku oružanu agresiju“.
• Naglasili „nepokolebljivu posvećenost obnovi suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine, uključujući Krim, daljim pružanjem sveobuhvatne pomoći Ukrajini da se suprotstavi ruskoj agresiji“.
• Ponovili podršku ukrajinskoj formuli za mir, koju je iznio predsjednik Volodimir Zelenski.
• Pozvali „cijelu međunarodnu zajednicu, koja ulaže napore da obnovi međunarodni mir i sigurnost na globalnom nivou, da osnaži podršku Ukrajini u njenoj tekućoj borbi za slobodu, neovisnost i teritorijalni integritet“, a sve zemlje „da ne obezbjeđuju materijalne ili druge oblike podrške za ruski agresorski rat“. Naglašena je važnost „dosljednosti odluka i mjera zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije“ (misleći na sankcije protiv Ruske Federacije).
• Naglasili da su „povlačenje ruskih trupa i vojne opreme sa cijele teritorije Ukrajine, prekid neprijateljstava i ponovno uspostavljanje pune kontrole Ukrajine nad njenim državnim granicama uvjeti za obnovu mira o kojima se ne može pregovarati“.
• Osudili „svaki pokušaj Rusije da nasilno i ilegalno anektira dijelove teritorije Ukrajine“. „Autonomna Republika Krim, grad Sevastopolj, Donjeck, Herson, Lugansk i Zaporoška oblast sastavni su djelovi Ukrajine“.
• Ponovo potvrdili podršku partnerima u jugoistočnoj Europi, Ukrajini, Moldaviji i Gruziji na njihovom putu ka članstvu u EU.
• Pozdravili činjenicu da je NATO ponovio podršku Ukrajini na njenom putu ka punoj euroatlantskoj integraciji.
• Izrazili „čvrstu odlučnost da se oni koji su odgovorni za zločin agresije, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine“ pozovu na odgovornost.
U Deklaraciji se također spominje
• oslobađanje ratnih zarobljenika i povratak prisilno raseljenih Ukrajinaca, posebno djece;
• sigurnost hrane;
• deminiranje;
• energetska sigurnost Ukrajine;
• sigurno korišćenje nuklearne energije; i
• spremnost da učestvuje u tekućoj i poslijeratnoj obnovi i oporavku Ukrajine.
„Ne može biti slobodne, mirne i prosperitetne Europe bez slobodne, mirne i prosperitetne Ukrajine. Posvećenost učesnika samita Ukrajina – Jugoistočna Europa u Dubrovniku ovom cilju ostaje nepokolebljiva“, naveli su učesnici.
Deklaraciju su kao primatelji potpisali premijer Andrej Plenković i predsjednik Volodimir Zelenski, kao i predsjednica Kosova Vjosa Osmani, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, predsjednica Slovenije Nataša Pirc Musar, premijer Albanije Edi Rama, predsjedavajuća Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjana Krišto, premijer Bugarske Dimitar Glavčev, premijer Grčke Kirijakos Micotakis, premijer Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski, potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova i europske integracije Moldavije Mihai Popsoi, ministrica vanjskih poslova Rumunije Luminica-Teodora Odobesku, ministar vanjskih poslova Turske Hakan Fidan, kao i potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica.
Vučićeva emisija
Ako je vjerovati predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, Dubrovačka deklaracija je trebala biti još više proukrajinska, sa klauzulama o obaveznom uvođenju sankcija Ruskoj Federaciji u vezi s njenom agresijom na Ukrajinu (a ne o potrebi „usklađivanja“ pitanja), i uz obavezu učesnika da pruže vojnu podršku Ukrajini. Međutim, kako tvrdi srpski lider, upravo je on uspio da ublaži dokument.
Vučićevu izjavu niko zvanično nije demantovao. Međutim, imajući u vidu da je priča o „uređivanju Deklaracije uz saglasnost predsjednika Srbije“ već bila izrečena na prethodnom samitu Ukrajina – Jugoistočna Europa u Tirani, moguće da je prije riječ o dobrom PR potezu ili (geo)političkoj igri srpskog predsjednika, nego o stvarnoj zakulisnoj borbi.
No, Vučić je zamalo postao jedna od centralnih figura dubrovačkog događaja. U početku je srpski lider preoteo reflektore tako što je odlučio da lično dođe na samit, umjesto da uputi ministra spoljnih poslova Marka Đurića, kako je prvobitno planirano. Tada je potaknuo glasine da je, navodno, uspješno insistirao na izmjenama završne deklaracije…
Razlog za njegovu kontradiktornu hiperaktivnost je jasan – za srpskog predsjednika učešće na trećem samitu orijentisanom na Ukrajinu postalo je izazovan diplomatski zadatak.
Prvo, bilo je potrebno javno deklarirati podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine jer, osim što zapravo reafirmiše svoj stav, predsjednik Srbije koristi svaku priliku i bira da i u ovom kontekstu sve podsjeti na slučaj Kosova (kao što to i jest učinio u Dubrovniku).
Drugo, trebalo je da pokaže EU (i SAD) da Srbija podržava Ukrajinu, iako ne uvodi sankcije Rusiji. To stoga što Beograd neće odustati od europskih integracija i suradnje sa Zapadom.
Treće, Vučić je kod svojih moskovskih „prijatelja“, i radikala u zemlji, morao da stvori utisak da je pravi branilac ruskih interesa i da radi sve što može pod izazovnim uvjetima i pod pritiskom (otuda ponovo priča o izmjenama Deklaracije).
I četvrto, nastup srpskog predsjednika u Dubrovniku, gdje se 1. oktobra obilježilo 23 godine od početka srpsko-crnogorskog napada, obećavao je neku vrstu skandala. Ipak, Vučić je odlučio da ga izbjegne tako što se jednostavno suzdržao od šetnje Starim gradom, odustajući od ideje da popije „kafu na Stradunu“…
Hrvatska opozicija bila je ogorčena što je Vučić, koji je tokom rata bio saveznik Šešelja i Miloševića, uopće bio pozvan u Dubrovnik.
Međutim, jasno je da je učešće srpskog lidera, kao i svih drugih visokih zvaničnika iz jugoistočne Europe, bilo važno zbog cilja samita – da se osigura široka podrška Ukrajine od strane zemalja regiona na najvišem nivou.
Zaključci
Uprkos brojnim različitostima i izazovima, organizatori foruma su ispunili svoj glavni zadatak. Ukrajina je bila u mogućnosti da dobije jedinstvenu podršku zemalja u regionu, što je svakako važan čin međunarodne solidarnosti sa Kijevom.
Sam Zelenski je učesnicima samita objasnio zašto je podrška Ukrajini ključna za zemlje istočne Europe, prije svega regiona Balkana.
„Otpor Ukrajine ruskoj invaziji je preduvjet za vašu stabilnost. Ako bi Rusija osvojila našu zemlju i ugrozila cijelu istočnu Europu, nema sumnje da bi sljedeći region koji bi Moskva koristila za destabilizaciju Europe bile baltičke države ili Balkan“, naglasio je ukrajinski predsjednik.
