Skupština Srbije potvrdila je novu Vladu na čelu s Milošem Vučevićem, bivšim ministrom obrane. U svom inauguracijskom obraćanju Saboru, Vučević je istaknuo važnost njegovanja snažnih veza s Kinom, Rusijom i SAD, tim redosljedom. Potvrdio je privrženost Srbije teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine i istaknuo načela političke neovisnosti i vojne neutralnosti kao temelje srpske vanjske politike. Regionalna suradnja i mir istaknuti su kao ključni za napredak.
Dok se Vučevićev govor činio umirujućim, pažljiviji pregled imenovanja u kabinetu sugerira nastavak njegovih prijašnjih nacionalističkih sklonosti, posebno u pogledu agende “srpskog svijeta”. Značajno je istaći da prisutnost nacionalističkih ličnosti i pojedinaca, s vezama s utjecajem Kremlja, dominira popisom:
Premijer Miloš Vučević
Ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade – Marko Đurić
Ministar obrane – Bratislav Gašić
Prvi potpredsjednik Vlade i ministar financija – Siniša Mali
Ministar unutarnje i vanjske trgovine – Tomislav Momirović
Ministrica gospodarstva – Adrijana Mesarović
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva – Aleksandar Martinović
Potpredsjednica Vlade i ministrica zaštite okoliša – Irena Vujović
Ministar graditeljstva, prometa i infrastrukture – Goran Vesić
Ministrica rudarstva i energetike – Dubravka Đedović Handanović
Ministrica pravosuđa – Maja Popović
Ministrica državne uprave i lokalne samouprave – Jelena Žarić Kovačević
Ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog – Tomislav Žigmanov
Potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova – Ivica Dačić
Ministrica prosvjete – Slavica Đukić Dejanović
Ministrica znanosti, inovacija i tehnološkog razvoja – Jelena Begović
Ministar zdravlja – Zlatibor Lončar
Ministar rada, branitelja i socijalne zaštite Nemanja Starović
Ministrica za skrb obitelji i demografiju – Milica Đurđević Stamenkovski
Ministar turizma i mladih – Husein Memić
Ministar kulture Nikola Selaković
Ministar ruralnog razvoja – Milan Krkobabić
Ministar sporta – Zoran Gajić
Ministar informiranja i telekomunikacija – Dejan Ristić
Ministar javnih investicija – Darko Glišić
Ministrica za europske integracije – Tanja Miščević
Potpredsjednik Vlade – Aleksandar Vulin
Ministri bez portfelja: Novica Tončev, Đorđe Milićević, Usame Zukorlić, Nenad Popović, Tatjana Macura.
Prve reakcije pojavile su se zbog percipiranog utjecaja onoga što se naziva “ruskim elementom” u pojedinim ministarskim imenovanjima. Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Država službeno je izrazilo razočaranje što su dvije osobe pod američkim sankcijama predložene za položaje u novoj Vladi.
U tu kategoriju spadaju Aleksandar Vulin, predložen za potpredsjednika Vlade, i Nenad Popović, predložen za ministra bez portfelja. Vulin, bivši čelnik mladeži stranke supruge Slobodana Miloševića, posljednjih godina promijenio je imidž dugokosog, antizapadnjačkog, komuniste u krajnje konzervativnog, mačističkog, ruskog opunomoćenika. Izražena je zabrinutost zbog Vulinove umiješanosti u transnacionalni organizirani kriminal, ilegalne operacije s narkoticima i zlouporabu javnog položaja, kako je navedeno u priopćenju američkog Ureda za kontrolu strane imovine. No, razumije se da Vulin nije autonoman u svom djelovanju; njegova bliskost s ruskim službama čini se više delegiranom ulogom nego neovisnom inicijativom.
Nadalje, povratak Ivice Dačića, predsjednika Miloševićeve Socijalističke partije i Vučićevog koalicijskog partnera, na mjesto ministra unutarnjih poslova dodaje još jedan sloj ruskog utjecaja, dodajući kompleksnost i raznolikost ruskog utjecaja na srpsku politiku. Dačićeva stranka delegirana je za pružanje logističke i političke potpore ruskim ulaganjima u energetski sektor u Srbiji, posebice Gazproma i njegovog monopola u srbijanskoj industriji plina i nafte.
Bratislav Gašić, koji je već bio na čelu ministarstva obrane, podnio je ostavku zbog nedoličnog ponašanja prema novinarki još 2015. godine, ponovno je vraćen na istu dužnost. Od tada je Gašić bio na čelu državne obavještajne službe.
Marko Đurić, koji se vraća s mjesta veleposlanika u Washingtonu, postaje ministar vanjskih poslova. Đurić ima povijest studentskog vodstva, uključujući vođenje prosvjeda u Beogradu koji su rezultirali paljenjem veleposlanstva SAD 2008. Đurić posljednjih godina njeguje veze između srbijanske administracije i konzervativnih Trumpovih pristaša u Washingtonu, ali je također pokazao neobičnu diplomatsku vještinu u promicanju srpskih nacionalističkih interesa i među progresivnim američkim dužnosnicima.
Zlatibor Lončar, bivši osobni liječnik povezan s ozloglašenim srpskim zemunskim narko kartelom, preuzima dužnost ministra zdravstva.
Milica Đurđević Stamenkovski, čelnica Zavetnika, poznatih po izrazitom proruskom stavu, vodit će Ministarstvo za skrb, obitelji i demografiju.
Đurđević Stamenkovski je aktivno sudjelovala u ruskim informativnim kampanjama utjecaja u Srbiji, putujući na događaje i skupove međunarodne proputinovske mladeži. Kako bi se dodalo ovoj ruski inspiriranoj prisutnosti “Moralističke internacionale” u srpskoj Vladi, treba spomenuti i da su i premijer Vučević i potpredsjednik vlade Vulin bili jedni od najartikuliranijih promicatelja ideje „srpskog svijeta“ na Balkanu, uzrokujući jake reakcije susjeda Srbije.
Ovaj narativ, ukorijenjen u konceptu “ruskog svijeta”, ima za cilj konsolidirati srpske i ruske interese pod zajedničkom ideologijom pravoslavnog kršćanstva, autokracije i nacionalizma. Uspostava novog kabineta naglašava stalnu predanost predsjednika Vučića konceptu „srpskog svijeta“ kao prioritetu u srpskoj regionalnoj nacionalističkoj agendi.
Sastav nove Vlade sugerira nastavak odlučnog stava Srbije u regiji, izazivajući strahove od pojačanih etničkih napetosti i potencijalnih izazova. Ovo je glavni aspekt nove Vlade koji zabrinjava jer nosi potencijal za povećanje srpskog utjecaja na dijelove Bosne i Kosova, gdje živi srpsko manjinsko stanovništvo. Štoviše, unutar vladajuće koalicije u Crnoj Gori, utjecaj Srbije važno je pitanje od 2020. Formiranje nove Vlade moglo bi ohrabriti prosrpske frakcije unutar Crne Gore, što bi dovelo do pojačane političke polarizacije i potkopavanja napora Crne Gore ka integraciji u EU.
Sve u svemu, nova srbijanska vlada pokazuje jasan nastavak proruske i antizapadne politike. Ostaje pitanje zašto usprkos svemu i dalje postoji povjerenje Zapada u Vučića.
Rusija, koja želi zadržati svoj utjecaj na Balkanu i skrenuti pozornost sa svojih vojnih akcija u Ukrajini, mogla bi iskoristiti sastav nove srbijanske Vlade da posije sjeme regionalne nestabilnosti. Moskva ima iskustva u iskorištavanju političkih saveza i poticanju podjela unutar susjednih zemalja kako bi unaprijedila svoje geopolitičke ciljeve. Bliske veze između određenih članova srbijanske vlade i ruskih interesa pružaju Rusiji puteve za vršenje utjecaja i potkopavanje zapadnih inicijativa u regiji. Podržavanjem nacionalističkih osjećaja i raspirivanjem etničkih podjela, Rusija bi se mogla ohrabriti da dodatno destabilizira Zapadni Balkan i nametne se kao ključni igrač u poslovima u regiji.
S obzirom na to da su lokalni izbori na vidiku u glavnom gradu, Beogradu, srpska se oporba suočava s teškom borbom protiv Vučićeve autokratske vladavine, naglašavajući izazove za demokratsko upravljanje u zemlji.
Kad je riječ o unutarnjoj politici, sastav Vlade nam govori da Vučić planira čvršće zahvatiti sigurnosno-obavještajni aparat. Nema znakova da će biti napora da se uhvati u koštac s problemom korupcije i organiziranog kriminala. Nedostatak medijskog pluralizma i pritisci na civilno društvo se nastavljaju. Prema svim relevantnim svjetskim anketama i izvješćima stanje demokracije i slobode u zemlji je u silaznoj putanji.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne smiju se podudarati sa stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politolog
