Summit Ukrajina – Jugoistočna Europa, čiji je domaćin 28. veljače bila Tirana, prije svega je trebao poslužiti kao simboličan čin potpore Ukrajincima iz zemalja u regiji. I taj je cilj doista postignut: Rusija je jasno i nedvosmisleno označena kao “agresor”, a Ukrajina je čula zavjete podrške “koliko god bude potrebno” da se porazi agresor i postigne pravedan mir.
No, ako se od općih izjava i obećanja pomaknemo prema pragmatičnim specifičnostima, možemo uočiti značajnu razliku u sadržaju takve podrške koju nude različiti akteri.
Deklaracija osude i podrške
Završni dokument događaja u Tirani bila je Deklaracija summita koju su podržali čelnici Kosova, Moldavije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije, Ukrajine, Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske i Rumunjske – predsjednici Vjosa Osmani, Maia Sandu, Jakov Milatović, Stevo Pendarovski, Aleksandar Vučić i Volodimir Zelenski, premijeri Edi Rama, Borjana Krišto (predsjedateljica Vijeća ministara BiH), Nikolai Denkov, Andrej Plenković i Ion-Marcel Ciolacu.
Ključne poruke Deklaracije bile su osuda ” ničim izazvane ruske vojne agresije na Ukrajinu”, što “ostaje najveća prijetnja europskoj sigurnosti i međunarodnom miru”. Čin agresije definiran je kao “neprihvatljiv” i označen kao flagrantno kršenje međunarodnog prava, uključujući Povelju UN-a, te “zločin protiv ukrajinskog naroda”.
Sudionici summita ponovili su svoju “nepokolebljivu potporu neovisnosti, suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine unutar njezinih međunarodno priznatih granica od 1991. godine”.
Zemlje su istaknule da ostaju “predane pružanju Ukrajini potrebne potpore u borbi protiv ruskog agresorskog rata koliko god je potrebno za postizanje sveobuhvatnog, pravednog i trajnog mira”. Istodobno se napominje da buduća pobjeda i mir trebaju biti utemeljeni na Povelji UN-a i “ukrajinskoj formuli mira”, što dodatno naglašava spremnost da se podrži vizija Kijeva o načinima okončanja rata. Nastavno na to, sudionici su izrazili spremnost sudjelovati u provedbi Formule mira koju je iznio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, a koja je u skladu sa svrhama i načelima Povelje UN-a, te sudjelovati na inauguralnom mirovnom summitu, osiguravajući što šire međunarodno sudjelovanje u tom procesu.
Deklaracija također naglašava “čvrstu obvezu privođenja pravdi onih pojedinaca odgovornih za zločin agresije, zločine protiv čovječnosti i druge zločine prema međunarodnom pravu počinjene u kontekstu ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine, kroz odgovarajuće nepristrane i neovisne istrage i kazneni progon na nacionalnoj ili međunarodnoj razini”.
Potpisnici su također “pristali surađivati i uložiti napore na povratak protuzakonito i nezakonito deportirane i prisilno preseljene ukrajinske djece”.
Posebne točke Deklaracije ticale su se podrške Europskoj integraciji Ukrajine i euroatlantskim težnjama; jačanje zajedničkih napora u borbi protiv hibridnih prijetnji povezanih s dezinformacijama i kibersigurnosnim izazovima; predanost sudjelovanju u poslijeratnom oporavku Ukrajine i razminiranju.
Posebna Srbija
Napomenimo još jednom da je, unatoč okvirnoj prirodi Deklaracije, njezina prilično oštra formulacija naišla na podršku svih sudionika summita, uključujući i Srbiju. Prema riječima predsjednika te zemlje Aleksandra Vučića, na njegov zahtjev iz Deklaracije je izbačena klauzula o uvođenju sankcija Rusiji. Ipak, spominjanje sankcija koje Srbija kategorički odbija uvesti Deklaraciju ne bi učinilo mnogo radikalnijom. Stoga je potpis predsjednika Srbije nedvojbeno važan korak bliže prema Kijevu.
Razlog za ovakvu politiku koju vodi Beograd sasvim je jasan. Taj razlog je Kosovo.
Vučić je tijekom susreta s novinarima u Tirani istaknuo važnost za Srbiju činjenice da Ukrajina nikada nije priznala Kosovo, pa se na nju gleda kao na jednu od rijetkih zemalja koja može govoriti o teritorijalnom integritetu, jer nije “pogazila” prava drugih.
Međutim, usprkos spremnosti da se Kijev spriječi u poduzimanju bilo kakvih poteza koji idu na ruku Prištini, Beograd trenutačno ograničava svoju potporu Kijevu na političke deklaracije i povremenu potporu međunarodnim rezolucijama koje na ovaj ili onaj način osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu. Niti jedan praktičniji korak, poput uvođenja sankcija Moskvi ili vojne pomoći Kijevu, zasad nije na stolu, kao ni promjena politike Beograda po tom pitanju. Komentirajući ishod foruma u Tirani, Vučić je posebno istaknuo da Srbija s ukrajinskim čelnikom nije potpisala nikakve sporazume o suradnji u pogledu oružja i streljiva.
Volodimir Zelenski je također potvrdio da će prilično ograničen prostor srpsko-ukrajinskog prijateljstva biti sačuvan. Prema njegovim riječima, tijekom susreta s predsjednikom Srbije strane su “koordinirale daljnje kontakte s ciljem da se osigura podrška Formuli mira iz što većeg broja zemalja”. Ovdje se radi o nastavku diplomatske suradnje na međunarodnim platformama, a ne o prelasku na novu razinu koja bi uključivala sankcije Rusiji i oružje za Ukrajinu.
Što se Kosova tiče, dužnosnici u Prištini podržavaju Ukrajinu Koliko god mogu. Ali čak ni to nije dovoljno uvjerljivo da se osigura priznanje od strane Kijeva.
Planovi za Albaniju‘
Za razliku od Srbije, Albanija, koja je zajedno s Ukrajinom bila domaćin summita, bila je jedna od prvih nacija koja je poslala vojnu pomoć Ukrajini nakon velike ruske invazije. Pritom nisu to bile “deke i kacige”, nego oružje i streljivo.
Trenutno je Albanija među prvih deset zemalja po pomoći Ukrajini po glavi stanovnika, s namjerom da tu suradnju razvija i dalje. Drugo je pitanje što je potencijal njihove potpore prilično ograničen jer Albanija nema vlastitu obrambenu industriju kao takvu.
Komentirajući prijedlog koji je iznio na summitu Volodimir Zelenski o zajedničkoj proizvodnji oružja i streljiva sa zemljama u regiji, albanski premijer Edi Rama istaknuo je da, iako Albanija nema vojnu industriju, pregovori s partnerima u pogledu obnove stare infrastructure već su u tijeku. To je pozitivan signal prije svega za Kijev, iako je Rama naglasio da Albanija treba obrambena poduzeća “prije svega zbog sebe same”. “Jako smo svjesni da trebamo više ulagati u obranu, kao i svi drugi, i to ćemo učiniti”, naglasio je albanski premijer.
Regionalna dimenzija
Od ostalih dogovora postignutih na summitu u području obrane, valja istaknuti onaj između ukrajinske i hrvatske strane o zajedničkoj proizvodnji bespilotnih letjelica, koji je Zelenski najavio nakon sastanka s premijerom Plenkovićem.
Govoreći o drugim zemljama koje su sudjelovale u na forumu treba spomenuti I Bugarsku. Iako su Zelenski i Denkov vodili bilateralne razgovore u Kijevu prije događaja u Tirani, ti su pregovori sastavni dio odnosa Ukrajine s Jugoistočnom Europom u cjelini. Trenutno se sa sigurnošću može reći da će se bugarska potpora Ukrajini, uključujući pomoć za obranu, nastaviti. To potvrđuje i nedavna izjava ministra obrane Todora Tagareva koji je najavio novi paket vojne pomoći Kijevu.
Nema saznanja o razgovorima Zelenskog s rumunjskim premijerom, ali treba spomenuti da je Rumunjska dosljedna u svojoj podršci Ukrajini.
Prema riječima Zelenskog, o obrambenoj suradnji razgovaralo se i s ostalim sudionicima summita u Tirani, uključujući predsjednika Sjeverne Makedonije i šefa Vlade BiH. Detalji tih razgovora nisu poznati, ali očito je da su odnosi sa Skopljem i Sarajevom priča za sebe. Sjeverna Makedonija (saveznica NATO-a) vjerojatno je voljna nastaviti podupirati Ukrajinu, uključujući opskrbu oružjem, iako za to nema dovoljno sposobnosti. S druge strane, BiH je dom nekoliko velikih proizvođača oružja, vojne opreme i streljiva, ali je i dalje vrlo težak partner zbog svojih unutarnjih posebnosti koje nikome nisu tajna pa se ovdje nećemo na njima zaustavljati.
Naime, unatoč tome što je Crna Gora članica NATO-a, Zelenski je odlučio ne naglašavati vojnu suradnju s Podgoricom kada je izvještavao o sastanku s predsjednikom Milatovićem na marginama summita. Ukrajinski predsjednik samo je kratko napomenuo da su razgovarali o liječenju i rehabilitaciji ukrajinskih ratnih veterana u Crnoj Gori.
Također nema saznanja o obrambenoj suradnji s Moldavijom. Ipak, Kijev ima poseban susjedski odnos s Kišinjevom, a glavna tema razgovora ukrajinskog i moldavskog džravnog vrha trenutno je prije svega situacija u Pridnjestrovlju. Razgovori Zelenskog sa Sandu u Tirani u tom pogledu nisu bili iznimka.
***
Zaključno treba reći da je summit Ukrajina – Jugoistočna Europa u Tirani odigrao ulogu snažne komunikacijske platforme na kojoj su zemlje regije mogle izraziti jednoglasnu podršku Ukrajini i dogovoriti daljnje korake. Osim toga, bilateralni sastanci sa Zelenskim omogućili su čelnicima da personificiraju i diverzificiraju formate podrške ratom razorenoj naciji. Očito neće u svim slučajevima biti riječ o opskrbi oružjem (kako je željeo Kijev), ali također je očito da je nakon summita u Tirani konačno jasno da bi za zemlje Jugoistočne Europe nepodupiranje Ukrajine značilo ići protiv općeprihvaćenog trenda .
