Dodikova misija u Kazanu

Dodikova misija u Kazanu

Posjet Rusiji predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, njegov susret s Vladimirom Putinom i primanje ruskog odlikovanja svjedoče o još većoj lojalnosti Banja Luke prema Moskvi. Naime, vlasti srpskog entiteta u Bosni i Hercegovini izravno su se izjasnile da stoje na strani Rusije, dok Zapad doživljavaju ako ne kao protivnika, onda sigurno kao oponenta.

Konačni zaokret prema Rusiji očito će imati značajne destabilizirajuće posljedice za Bosnu i Hercegovinu.

Kraj neutralnosti

Nije to bio prvi put da je Dodik došao u Rusiju od početka velike invazije na Ukrajinu, a posljednji susret s ruskim predsjednikom, održan u glavnom gradu ruskog Tatarstana, Kazanju, bio je njihov četvrti u posljednje dvije godine. No, najnoviji posjet izazvalo je posebnu pažnju zbog radikalno proruskih izjava koje je dao lider RS – netipičnih čak i za njega.

Tako je Dodik ranije isticao svoj “neutralan” stav prema rusko-ukrajinskom ratu. Putin mu je, primjerice, u svibnju 2023. zahvalio na “neutralnosti” u vezi s “sukobom u Ukrajini”. Ovaj put, međutim, Dodik je govorio drugačijim tonom.

Nakon razgovora s Putinom, Dodik je u intervjuu za RT (bivši Russia Today) istaknuo kako ruskom predsjedniku želi “pobjedu” (napominjemo da je do susreta dvojice predsjednika došlo nedugo nakon što su ruske invazione snage zauzele ukrajinski grad Avdijivku). “Poželio sam mu daljnje pobjede. Rekao sam da su sve njegove pobjede, pobjede Rusije i naše pobjede. I vjerujemo da je Rusija na pravoj strani. Za slobodu ljudi, naroda i država. U tom smislu predsjednik Putin sada izvršava vrlo važnu misiju”, rekao je. Mediji također citiraju Dodikove riječi da je “Rusija bila prisiljena zaštititi svoj narod i zato je pokrenula specijalnu vojnu operaciju”.

Dodik ovim izjavama nije samo ponovio ruske propagandne klišeje, već je istaknuo i novi službeni stav Banja Luke, koji je daleko od neutralnog. Sada je definitivno proruski i antizapadnjački.

No, predsjednik RS-a nije se ograničio samo na temu rusko-ukrajinskog rata, demonstrirajući da se radikalizacija Srba, koje on predstavlja, odnosi i na druge prostore.

Razgovarajući s Putinom o međunarodnim sankcijama Rusiji i namjeravanom ulasku BiH u NATO, Dodik je očekivano istaknuo kako njegov entitet neće dozvoliti BiH ni jedno ni drugo. U cijelosti predvidljive bile su i njegove izjave o tome da je BiH navodno pod “protektoratom” zapadnih država. Ali Dodikova izjava da akcije zapadnih demokracija u RS-u predstavljaju “intervenciju” (citirana iz Rossiyskaya Gazeta) postala je nova prekretnica u obračunu između Srba BiH i Zapada. (Podsjetimo, jedna od definicija pojma “intervencija” je čin nasilnog miješanja jedne ili više država u unutarnje stvari druge države, usmjeren protiv njezine teritorijalne cjelovitosti ili političke neovisnosti).

Čini se da je Dodik svojim posljednjim razgovorom s Putinom i svojim izjavama za ruske propagandističke medije odlučio “spaliti sve mostove” s Bruxellesom i Washingtonom…

Kako bi dodatno potkrijepio ovu poruku, Dodik je prije dolaska u Rusiju posjetio i Bjelorusiju gdje ga je toplo dočekao Putinov saveznik Aleksandar Lukašenko.

Očito je da će od sada Republika Srpska postati još agresivnije uporište Kremlja u regiji. No, glavni problem je što Dodik svojim postupcima signalizira promjenu kursa ne samo za Banja Luku, već i za Beograd, jer lider RS-a radi kao dio tima koji vodi susjedna država.

A tu državu vodi Aleksandar Vučić.

Posebni odnosi

Vučić je stalno na razne načine dokazivao da mu je Dodik među najbližim suradnicima. Predsjednik RS posjećuje gotovo sve javne događaje koji su značajni za Beograd, uključujući proslave izbornih pobjeda, obilježavanja dana sjećanja, vojne parade i izložbe… Najslikovitiji primjer da je lider Srba u BiH dio Vučićeva tima bio je Dodikov sudjelovanje na nedavnoj sjednici u Beogradu, gdje se pridružio najvišem vojnom vrhu Srbije. Taj sastanak održan koncem siječnja po svakoj prilici trebao je biti striktno unutarpolitički događaj Republike Srbije, ali nazočnost čelnika RS-a koji je formalno jedan od visokih dužnosnika susjedne zemlje (BiH), kao i medijska popraćenost samoga događaja, očito je poslužila kao demonstracija iznimno bliskih veza između Beograda i Banje Luke, kao i između Vučića i Dodika.

No, poseban odnos predsjednika Srbije i predsjednika Republike Srpske odavno nije tajna. Zanimljivo je da je ne tako davno čelnik vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), potpredsjednik Vlade i ministar obrane Miloš Vučević izjavio da Zapad vrši pritisak na Vučića, zahtijevajući od Dodika da promijeni svoje stavove. Vučević je time jasno dao do znanja da taj zahtjev nije niti će biti ispunjen. Kao što vidimo, ni posljednje Dodikove kontroverzne izjave u Rusiji nisu izazvale nikakvu osudu srpskih vlasti i nisu natjerale Beograd da se distancira od lidera Srba u BiH.

Treba napomenuti da, iako je stav predsjednika RS trenutno u puno većoj mjeri proruski nego onaj koji iskazuje vodstvo Srbije, potezi Beograda u odnosu s Moskvom ukazuju na spremnost za izgradnju još bližih srpsko-ruskih odnosa.

Nedavni Vučićev pohvalni intervju ruskoj državnoj novinskoj agenciji, stalne izjave o nevoljkosti nametanja sankcija Rusiji i kupnja novog ruskog naoružanja (sustava protiv dronova) za srpsku vojsku – sve to svjedoči da Beograd surađuje s Moskvom i spremni su to činiti i u doglednoj budućnosti. Stoga posljednje Dodikove izjave ne izgledaju kao nešto neprihvatljivo, već kao sastavni dio zajedničkog proruskog vektora Beograda i Banja Luke. S obzirom na to da se vlasti Srbije i Vučić osobno očito ne žele u cijelosti okrenuti Rusiji, javna misija održavanja i razvitka srpsko-ruskih kontakata povjerena je Dodiku, političaru iz susjedne zemlje.

Znakovito je da je Aleksandar Vulin, bivši šef Bezbednosno-informativne agencije Srbije (BIA), koji se smatra ključnim saveznikom ruskih tajnih službi na Balkanu, koji drži glavni kanal veze između srbijanskih vlasti i Kremlja, prije dva mjeseca poslan poslan kao pojačanje timu u Banjoj Luci, postavši de facto Dodikov savjetnik.

Beograd je vjerojatno odlučio prepustiti Banja Luci ulogu radikalno proruskog krila svih balkanskih Srba i nastaviti demonstrirati ravnotežu između Zapada i Rusije. Naročito iz razloga što su Dodik, članovi njegovog tima i Vulin ionako pod zapadnim sankcijama.

Na putu prema hibridnom sukobu

Dužnosnici u Banjoj Luci vjerojatno vjeruju da će u ovoj fazi suradnja s Moskvom doprinijeti ponovnom razmatranju “izvornog” Daytonskog sporazuma te pomoći u emancipaciji od Ureda visokog predstavnika kao trenutnog mehanizma za rješavanje problema, kao i osigurati proširenje prava i ovlasti Republike Srpske.

Surađujući s Dodikom koji je lojalan Beogradu i Moskvi, srbijanske vlasti ostvaruju vlastite interese koji se ne svode tek na razvoj ideje zajednice svih Srba u regiji (izgradnja “srpskog svijeta”, kako kaže Vulin) ili podršku težnji RS za postizanjem veće neovisnosti od vlasti BiH. Beograd se očito bavi i drugim pitanjima, među kojima je i jačanje biračke baze na račun državljana susjedne države sa srbijanskom putovnicom (tehnika “seobe glasača iz RS u Srbiju” već je donijela Vučićevoj stranci, kako tvrde , tisuće glasova na posljednjim izborima), te pokušaj suradnje s Rusijom putem “posrednika” iz Banja Luke.

S druge strane, Kremlj, u suradnji s vodstvom Republike Srpske, djeluje u skladu s vlastitim popisom zadataka. To uključuje sprječavanje BiH da uvede sankcije Rusiji, kočenje europskih integracija BiH (jer proces uključuje koordinaciju vanjske i sigurnosne politike) i osujećivanje suradnje BiH s NATO-om. Shodno tome, fokusirajući se na vlastite potrebe, Moskva će na sve moguće načine doprinijeti nastavku radikalizacije dosadašnjeg smjera Banja Luke, orijentiranog na konfrontaciju sa Sarajevom i Uredom visokog predstavnika (OHR), te općenito na eskalaciju sukoba između Republike Srpske i Zapada.

Očigledno je da se povećanjem i intenziviranjem utjecaja Rusije na Banju Luku, bilo izravno ili neizravno, neće riješiti postojeće suprotnosti između Republike Srpske i vlasti BiH. Štoviše, oni će se zaoštriti, a starim sporovima pridružit će se nove točke spoticanja.

U jednom trenutku, sukob može prerasti u stvarni hibridni sukob, koristan isključivo Moskvi. No, čini se da Banja Luka i Beograd ne strahuju od takvog razvoja događaja.