O temi pokušaja “državnog udara” iz 2016. godine ponovno se uveliko raspravlja u Crnoj Gori. Sredinom srpnja zakazana je sudska rasprava o ponovnom otvaranju ovog visokoprofilnog slučaja.
Tužiteljstvo je već dogovorilo osuđujuće presude koje se svode na zahtjev da se gotovo u cijelosti potvrdi već izrečena pa ukinuta presuda u žalbenom postupku. Tako crnogorsko pravosuđe inzistira da su pokušaj nasilnog “državnog udara” prije 8 godina organizirali agenti ruskih specijalnih službi zajedno s domaćim proruskim političarima, čiji je cilj bio promijeniti vlast u onu lojalnu Rusiji i spriječiti ulazak Crne Gore u NATO.
Kao što znate, umiješani u slučaj “državni udar” postali su članovi crnogorske vlade nakon parlamentarnih izbora 2020. godine, a sada bi se moglo suditi i aktuelnom predsjedniku Skupštine Crne Gore.
Scenarij operacije
Pokušaj “državnog udara” u Crnoj Gori započeo je 16. listopada 2016. Crnogorska policija saopćila je da su spriječili pokušaj nasilnog rušenja vlasti dok je trajalo glasovanje na parlamentarnim izborima. Privedeno je više osoba koje su, navodno, namjeravale nasilno preuzeti vlast i ubiti tadašnjeg premijera Crne Gore Mila Đukanovića.
Prema navodima iz policija, jedan od glavnih organizatora puča bio je vođa radikalne organizacije Srpski vukovi Aleksandar (Saša) Sinđelić. Sinđelić je nakon uhićenja pristao na suradnju s crnogorskom istragom i od ključnog osumnjičenika postao glavni svjedok optužbe.
Zahvaljujući Sinđelićevom svjedočenju i pomoći, policija je uspjela doći do detalja plana i već izvedenih akcija pučista.
Istraga je trajala nekoliko godina.
Viši sud u Podgorici objavio je 9. svibnja 2019. presudu.
Prema presudi, počinitelji su proglašeni krivima za stvaranje zločinačke organizacije i međunarodno djelovanje – na teritoriju Rusije, Srbije i Crne Gore – u cilju nasilnog rušenja ustavnog poretka Crne Gore i sprječavanja države da uđe u NATO (podsjećamo, Crna Gora je postala članica NATO-a godinu i pol nakon neuspjelog puča).
Scenarij državnog udara uključivao je:
• Prosvjed oporbe kod zgrade Vlade u glavnom gradu Podgorici, zbog neslaganja s rezultatima izbora (na kojima je, prema svim prognozama, trebala pobijediti vladajuća stranka na čelu s tadašnjim premijerom Crne Gore Milom Đukanovićem).
• Istovremeno je trebalo neutralizirati pripadnike crnogorske antiterorističke jedinice. Nakon toga su se izgrednici obučeni u uniforme morali pridružiti oporbenom skupu, priredivši provokativnu pucnjavu, navodno kako bi prosvjednicima iskazali podršku policijskih službenika.
• Zatim je trebalo doći do zauzimanja državnih institucija, posebice parlamenta.
• U isto vrijeme planiran je pokušaj atentata na Đukanovića.
Prema presudi, organizatori puča – nekoliko državljana Srbije i Crne Gore i dvojica Rusa – osuđeni su na zatvorske kazne različitog trajanja.
Bivši načelnik Žandarmerije Srbije, sada čelnik Patriotskog pokreta Srbije (PPS) Bratislav Dikić osuđen je na osam godina zatvora.
Tadašnji čelnici Demokratske fronte Andrija Mandić i Milan Knežević – osuđeni su na po pet godina.
Dvojica ruskih državljana, Eduard Šišmakov (koji je u akciji sudjelovao pod imenom Širokov) i Vladimir Popov (čije je pravo prezime, prema Bellingcat-u, Moiseev), u odsutnosti su osuđeni na 15, odnosno 12 godina. Međunarodna istraživačka skupina Bellingcat i publikacija The Insider tvrdili su da su Rusi uključeni u slučaj iz ruske vojne obavještajne službe.
Upitne slučajnosti
Svi optuženi su negirali krivnju.
Eduard Shishmakov (Shirokov) i Vladimir Popov (Moiseev) također su negirali optužbe u svom pisanom svjedočenju.
Šišmakov (Shirokov) je priznao da poznaje Sinđelića, ali je naglasio da se s njim susreo samo dva puta: u proljeće 2015. u Moskvi u Muzeju Velikog otadžbinskog rata, kako bi razgovarali o “zanimljivoj uniformi Srba – uniformi četničkog pokreta”. Godinu i pol kasnije, u drugoj polovici listopada 2016., prema Rusu, bio je u Srbiji “kako bi napisao članak o sudjelovanju Dunavske flotile u Prvom svjetskom ratu i prikupio podatke o mjestima gdje su ruski vojnici su pokopani.” Prema njegovim riječima, na sastanku sa Sinđelićem u Beogradu razgovarao je “samo o pitanju Srpskog četničkog pokreta i mogućnostima organiziranja sastanaka s njihovim čelnicima”.
S druge strane, Popov (Moiseev) je izjavio da je početkom ili krajem listopada 2016. boravio u Srbiji na poziv izdavačke kuće, a dok je bio “u Beogradu u jednom od centralnih parkova”, doslovno je slučajno “svjedočio susret Eduarda Širokova sa strancem” (sa Sinđelićem).
Dikić je tvrdio da je tada, 2016. godine, zbog zdravstvenih problema došao u Crnu Goru u manastir Ostrog (Srpska pravoslavna crkva).
Crnogorska oporba tvrdila je da se ne radi o puču, već o podvali koju je organiziralo Đukanovićevo okruženje kako bi ostali na vlasti.
Čeka se nova presuda
Sudska presuda od 9. svibnja 2019. nikada nije postala pravomoćna.
Nakon rezultata parlamentarnih izbora 2020. godine, na vlast u Crnoj Gori došla je oporbena koalicija predvođena Demokratskim frontom.
Apelacijski sud Crne Gore ukinuo je 5. veljače 2021. prvostupanjsku presudu u suđenju za “državni udar” jer su “učinjene bitne povrede kaznenog postupka”.
Kasnije su tužitelji koji su vodili slučaj optuženi za kršenje zakona (optužbe se nisu odnosile na slučaj “državni udar”) te su pritvoreni.
Novi parlamentarni izbori samo su potvrdili uspjeh političkih snaga koje su ranije bile dio Demokratske fronte. Tako je na čelo Skupštine Crne Gore izabran jedan od bivših čelnika DF-a i optuženik u navednom slučaju, Andrija Mandić.
Činilo se da će priča iz 2016. godine, o pokušaju nasilnog rušenja Đukanovićeve vlade, biti zaboravljena.
Ali nije.
U travnju 2023. počelo je ponovljeno suđenje u “slučaju državni udar”. Izmijenjene su neke formulacije, navodi tužiteljstvo, ali ne i pravna kvalifikacija kaznenih djela, kao ni popis optuženih i njihove kazne.
Novu presudu Sud bi trebao objaviti 12. srpnja ove godine. Ova odluka može radikalno promijeniti cjelokupnu političku situaciju u Crnoj Gori, prepoznajući najutjecajnije proruske političare kao kriminalce. Ili, naprotiv, u zemlji se neće ništa promijeniti, što bi značilo da se prozapadni, euroatlantski kurs zemlje izgubio.
