Izbori u Sjevernoj Makedoniji često odražavaju duboke društvene pukotine i političke napetosti koje nadilaze uobičajene granice političkog rivalstva. Dominantne teme u političkom diskursu nisu samo ekonomska pitanja ili socijalne politike, već se često dotiču pitanja identiteta, nacionalne povijesti i međunarodnih odnosa. Pitanje identiteta posebno je aktualno u ovoj predizbornoj kampanji.
U središtu političke arene Sjeverne Makedonije stoje dvije velike stranke: VMRO-DPMNE i SDSM. VMRO-DPMNE, tradicionalno držeći kartu nacionalnog identiteta, kapitalizira osjećaj nezadovoljstva koji proizlazi iz nedavnih promjena imena države kako bi mobilizirao svoje birače. Tranzicija s “Makedonije” na “Sjevernu Makedoniju” kao sastavnica Prespanskog sporazuma s Grčkom 2018., unatoč tome što je olakšala napredak zemlje prema integraciji u EU i NATO, ostavila je gorak okus među dijelom stanovništva koji to doživljava kao izdaja nacionalnih interesa.
S druge strane, SDSM se često oslanja na makedonsku budućnost unutar europskih i transatlantskih struktura. Ipak, ova stranka nije imuna na kritike; mnogi ga smatraju dijelom statusa quo, povezanog s korupcijom i neučinkovitošću, što dovodi do raširene političke apatije među biračima. Ovo stanje dovodi do percepcije da se glasači češće odlučuju “protiv” nego “za” opciju, što odražava duboku političku polarizaciju unutar zemlje.
VMRO-DPMNE se također suočava s izazovom balansiranja svog nacionalističkog diskursa s realpolitikom, posebno u vezi s imenima i dogovorima o identitetu sa susjedima. Unatoč javnom osuđivanju ovih sporazuma, očekuje se da će, ako dođu na vlast, morati pronaći način da ih ispoštuju ili će riskirati daljnju međunarodnu izolaciju zemlje.
Osim makedonsko-bugarskih i makedonsko-grčkih odnosa, unutarnja dinamika između etničkih Makedonaca i Albanaca ostaje jedno od ključnih pitanja. Albanci čine gotovo trećinu stanovništva. Sukob iz 2001., etnički sukob između makedonskih snaga sigurnosti i albanskih pobunjenika, doveo je do veće političke zastupljenosti albanske manjine kroz Demokratsku uniju za integraciju (DUI). Od tada je DUI stalno prisutan na vlasti, zbog čega neki osjećaju da je njihov utjecaj pretjeran i nepravedno raspoređen, osobito u svjetlu optužbi za korupciju i nepotizam.
Vidljiv je i sukob unutar albanske političke scene, gdje se manje frakcije odvajaju od DUI-ja i traže svoj politički prostor. Ovo ilustrira da je politički krajolik Sjeverne Makedonije fragmentiran ne samo po etničkim linijama nego i unutar samih etničkih skupina.
VMRO prvi put obećava da neće ulaziti u koaliciju s DUI-jem, već da će u vladu uključiti albansku oporbu.
Nadalje, vanjski utjecaji igraju svoju ulogu u makedonskoj politici. Iako ruski utjecaj nije toliko izražen kao u drugim dijelovima Zapadnog Balkana, postoji određena razina podrške Rusiji, posebno kada je u pitanju antizapadna retorika. S druge strane, veze sa Srbijom i Srpskom pravoslavnom crkvom oblikuju dio političkog i društvenog konteksta, posebice kroz VMRO-DPMNE, koji ponekad koristi pravoslavnu vjersku retoriku kako bi ojačao svoj nacionalistički narativ. Odnosi između Srpske i Makedonske pravoslavne crkve koji su u prošlosti povremeno bili zategnuti, nedavno pokazuju znakove poboljšanja, posebice nakon dogovora o autonomiji Makedonske crkve. Aleksandar Vučić puno ulaže u kampanju u Sjevernoj Makedoniji, otuda i njegova velika popularnost među Makedoncima.
DUI je oglasio uzbunu zbog mogućih postizbornih previranja. Stranka je 18. ožujka izrazila zabrinutost zbog mogućih nereda nakon parlamentarnih izbora u svibnju, nagovještavajući “ruski scenarij” koji bi mogao biti orkestriran između albanskih i makedonskih oporbenih stranaka, posebice VMRO-DPMNE-a i Levice (ljevice). Iako pojedinosti ovog navodnog scenarija ostaju nejasne, nelagoda DUI-ja proizlazi iz onoga što doživljava kao zajednički napor ovih oporbenih stranaka da destabiliziraju izborni proces i potaknu političke razdore. Stranka optužuje oporbu za klevetanje predsjedničkog kandidata DUI-ja Bujara Osmanija i privremenog premijera Talata Xhaferija, promičući narativ koji ide u prilog ruskim interesima. Uz poziv oporbenim frakcijama da se pridržavaju europskih demokratskih standarda u svojim predizbornim kampanjama, DUI upozorava na radnje koje bi mogle skrenuti s kolosijeka europski put Sjeverne Makedonije i nesvjesno je okrenuti prema orbiti Moskve.
U ovom zamršenom političkom krajoliku, ekonomska pitanja i socijalna prava često su u drugom planu, iako su ključna za svakodnevni život građana. Loš standard, visoka stopa nezaposlenosti i iseljavanje mladih u potrazi za boljim prilikama i dalje su ključni izazovi s kojima se Sjeverna Makedonija suočava. Ovi gospodarski izazovi dodatno su pojačani percepcijom raširene korupcije i nepotizma unutar političkih i gospodarskih institucija, umanjujući povjerenje građana u politički sustav i ograničavajući strana ulaganja.
Obrazovanje i zdravstvo, kao ključna područja koja izravno utječu na kvalitetu života, također pate od nedostatka reformi i ulaganja. Unatoč obećanjima, političke elite često ne rješavaju ova temeljna pitanja, što dovodi do nezadovoljstva birača.
S druge strane, vanjskopolitička pitanja, posebice u kontekstu euroatlantskih integracija, i dalje su jedno od rijetkih područja u kojima postoji širi konsenzus među glavnim političkim akterima. Napredak prema članstvu u EU-u smatra se ključnim ciljem koji može donijeti stabilnost i prosperitet, iako se put do tamo čini trnovit zbog unutarnjih i vanjskih izazova.
Kako se izbori približavaju, očekuje se da će se političke stranke usredotočiti na mobilizaciju svojih baza kroz oštru retoriku i pozivanje na emocionalne i nacionalističke osjećaje. Međutim, mnogi se nadaju da će kampanja otvoriti prostor i za konkretne političke programe koji se bave stvarnim potrebama i problemima s kojima se suočavaju građani Sjeverne Makedonije.
Kako se dan izbora približava, očito je da će rezultati imati duboke implikacije ne samo na unutarnju političku dinamiku Sjeverne Makedonije, već i na njezine međunarodne odnose i težnje. Glasači se nalaze na raskrižju, birajući ne samo između različitih političkih ideologija, već i između različitih vizija budućnosti svoje zemlje. Izbori će poslužiti kao lakmus test za demokraciju u Sjevernoj Makedoniji, mjereći spremnost građana da se uključe u politički proces i izraze svoje stavove, kao i prilika za političke vođe da pokažu svoju predanost služenju javnom interesu i bavljenju stvarnim izazovi s kojima se društvo suočava.
Primjetan nedostatak snažnog vodstva postao je sve istaknutija karakteristika političke scene u Sjevernoj Makedoniji, dodajući složenost već zamršenim društvenim i političkim izazovima s kojima se zemlja suočava. Aktualni čelnici glavnih političkih frakcija, Hristijan Mickovski iz VMRO-DPMNE-a i Dimitar Kovačevski iz SDSM-a, često se pojavljuju kao figure bez snažnog osobnog pečata ili autentičnosti, što dovodi u sumnju njihovu sposobnost da inspiriraju biračko tijelo i provedu značajne promjene.
Ovaj nedostatak karizmatičnog vodstva najočitiji je u trenucima kada se od političkih vođa očekuje da pokažu viziju i smjernice za rješavanje hitnih pitanja, kao što su ekonomska stagnacija, korupcija, etničke napetosti i integracija u europske i transatlantske strukture. U nedostatku snažnog vodstva, političke stranke imaju tendenciju oslanjati se na istrošenu retoriku i populističke strategije koje, umjesto da rješavaju probleme, dodatno pogoršavaju podjele unutar društva.
Ova teška situacija dodatno opterećuje demokratske institucije u Sjevernoj Makedoniji, koje moraju upravljati ne samo unutarnjim izazovima, već i vanjskim očekivanjima, posebno u području europskih integracija. Postizanje konsenzusa potrebnog za provedbu ključnih reformi, preduvjeta za napredovanje prema članstvu u EU, pokazalo se izazovnim bez jasnog i odlučnog vodstva.
Štoviše, nedostatak inspirativnog vodstva potiče apatiju birača, što sve više dovodi do toga da se građani osjećaju nepovezanim s političkim procesom. Kada vođe ne uspiju artikulirati koherentnu viziju budućnosti ili se čini da su više zaokupljeni očuvanjem svoje vlasti nego služenjem javnom dobru, građani mogu postati skeptični prema svim političkim opcijama, što rezultira manjim odazivom na izbore i općim padom povjerenja u politički sustav.
U takvom okruženju postoji hitna potreba za novom generacijom političkih vođa koji politički diskurs mogu uliti svježinom, autentičnošću i inovativnošću. Lideri sposobni nadići ukorijenjene podjele, artikulirati jasne i dostižne ciljeve i okupiti javnost oko zajedničkih interesa i ciljeva su ključni. Iako se ova transformacija možda neće dogoditi brzo ili bez napora, ključna je za dugoročnu stabilnost i prosperitet Sjeverne Makedonije.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju lično mišljenje autora i možda se ne podudaraju sa stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politikolog
