Interpol je tražio Milana Radojičića
Međunarodna policijska organizacija (Interpol) raspisala je tjeralicu za Milanom Radojičićem zbog događaja u Banjskoj, potvrdio je ministar u Vladi Kosova Nenad Rašić. Dodao je da je tjeralica raspisana na temelju zahtjeva Ministarstva unutarnjih poslova Kosova preko UNMIK-a (Privremena administrativna misija Ujedinjenih naroda na Kosovu), budući da Kosovo nije članica Interpola. M. Radojičić preuzeo je odgovornost za napad u Banjskoj 24. rujna ove godine, kada je ubijen policajac Afrim Bunjaku. Nakon toga su u obračunu s kosovskom policijom ubijena trojica srpskih napadača, koji su bili dio naoružane skupine.
Radojičić je nakon preuzimanja dužnosti podnio ostavku na mjesto potpredsjednika Srpske liste, najveće srpske stranke na Kosovu, koju podržava službeni Beograd. Preko svog odvjetnika poručio je da je “osobno” organizirao napad i sve logističke pripreme te da o takvim planovima nikoga nije obavijestio. Međutim, kosovske vlasti tvrde da iza napada u Banjskom stoji i država Srbija, što službeni Beograd negira. Radojičića je srbijanska policija privela 3. listopada ove godine u Beogradu pod optužbom za “organizaciju radi činjenja kaznenih djela, nedopuštenu proizvodnju, držanje, nošenje i promet vatrenim oružjem i eksplozivnim tvarima i teška kaznena djela protiv opće sigurnosti”. No, dan kasnije pušten je uz uvjet da ne napušta Srbiju i da mu je zabranjen odlazak na Kosovo. Kosovska policija otkrila je veliki arsenal oružja nekoliko dana nakon napada u Banjskoj. Međunarodna zajednica oštro je osudila ovaj napad, zatražila istragu i privođenje napadača pravdi. Ministar unutarnjih poslova Kosova Đelal Svečlja još je ranije rekao da će Ministarstvo unutarnjih poslova od Srbije tražiti izručenje Radojičića, kao i “svih koji su sudjelovali u planiranju i provedbi terorističke akcije” u Banjskoj. Svečlija je rekao i da je istraga pokazala da je u napadu na Banjsku sudjelovalo “više od 80 terorista”. Kosovski premijer Aljbin Kurti rekao je tada da je teroristički napad na Banjsku dio šireg plana za pripajanje sjevernog Kosova.
Doznaje se da, osim Radojičića, Interpol traži još 19 osoba umiješanih u događaje u Banjskoj. UNMIK je pomogao u izdavanju 44 crvene tjeralice i 12 zahtjeva za izručenje Kosovu od strane članica Interpola. Kosovo do sada nije imalo izravan kontakt s Interpolom. Komunikaciju provodi Misija UN-a na Kosovu temeljem suradnje uspostavljene Memorandumom o razumijevanju između INTERPOL-a i UNMIK-a 2002. godine, s ciljem razmjene informacija, naloga, međunarodnih istraga, kaznenih predmeta.
Jasno je da će predsjednik Srbije Aleksandar Vučić štititi Milana Radojičića od izručenja Kosovu po Interpol tjeralici, sve dok njegov autoritet ni na koji način ne bude ugrožen međunarodnom diskreditacijom. Nakon toga, moguće je da Radojičić ipak bude uhićen u Srbiji zbog pojačanog međunarodnog pritiska. No, nije isključeno je da će Radojičić biti unaprijed upozoren na pripreme za njegovo uhićenje i da će moći negdje pobjeći, primjerice izravnim letom u Rusiju, odakle će do njega doći biti vrlo problematično. Poduzme li Moskva takav korak, postat će jasno da Rusija stoji izravno iza napada u Banjskoj i “igra svoju igru” uz prešutnu suglasnost Beograda, jer je u to vrijeme šef Sigurnosno-obavještajne agencije bio potpuno proruski orijentiran kadar – Aleksandar Vulin.
U međuvremenu je međunarodna policijska organizacija Interpol raspisala tjeralicu ne samo za bivšim potpredsjednikom Srpske liste Milanom Radojičićem, već i za još 19 osoba. Traže se Danilo Vasić, Lazar Smigić, Marijan Radojević, Milorad Kerstović, Milorad Jevtić, Momčilo Vukotić, Saša Perić, Nemanja Stanković, Stefan Radojković, Stefan Jovanović, Trajko Vasić, Ugleša Jaredić, Uroš Milić, Veljko Georgijević, Vladimir Radivojević, Vladimir Vukotić, Vlasimir Andrić, Vukašin Jaredić i Aleksandar Milosavljević. Bit će vrlo problematično sve ih sakriti na teritoriju Rusije, pa je moguće da se u igru uključe i Republika Srpska, Bjelorusija, a možda i Kina.
U Beogradu je otvoreno predstavništvo organizacije “Druga Ukrajina”, koju je stvorio izdajnik ukrajinskog naroda Viktor Medvedčuk
Viktor Medvedčuk, bivši najpoznatiji proruski političar u Ukrajini, kojeg su Rusi namjeravali postaviti na vlast u Kijevu u slučaju uspjeha Putinovog “blitzkriega” protiv Ukrajine, registrirao je predstavništvo svoje organizacije “Druga Ukrajina” u Srbiji bez velike pompe. Ruski predsjednik Vladimir Putin kum je kćeri Viktora Medvedčuka Darije. Za stvaranje proruske udruge koja podržava rusku agresiju na Ukrajinu nezavisni srpski mediji doznali su gotovo tri mjeseca nakon njezine registracije u Srbiji, odnosno tek nakon što je vijest objavio ruski portal “Oktagon”.
Predstavništvo ruske organizacije “Druga Ukrajina” otvoreno je u kolovozu 2023. godine, a na čelu “beogradskog ureda” bio je srpski biznismen i proruski političar Dragan Stanojević, koji nije poznat široj srpskoj javnosti. Javno je podržao rusku agresiju na Ukrajinu, a na predstojećim parlamentarnim izborima nalazi se na listi provladine i proruske stranke “Mi smo glas naroda” skandaloznog epidemiologa Branimira Nestorovića koji se proslavio nazvavši pandemiju korona virusa izmišljotinom Facebooka. Stanojević se hvali i prijateljstvom s glavnim Putinovim ideologom Aleksandrom Duginom, ruskim profašističkim filozofom, a na svojim profilima na društvenim mrežama objavljuje fotografije s Aleksandrom Vučićem. Stanojević, koji je radio u Ukrajini, gdje je imao tvrtke, bio je stalno povezan s tamošnjom proruskom elitom, rekao je srpskoj redakciji Russia Today. Smatra da su neki ljudi u Srbiji zabrinuti zbog “Druge Ukrajine”, ali nemaju ništa protiv “Druge Srbije”, te da Ukrajinci koji ne podržavaju sadašnju vlast mogu nekako odlučiti za koga su. Prema službenom registru, predstavništvo “Druge Ukrajine” svoju aktivnost naziva “uspostavom obostrano korisne suradnje između naroda Srbije, Rusije i Ukrajine”.
Svojedobno je Vladimir Putin razmijenio Viktora Medvedčuka, kojeg su ukrajinske vlasti uhitile zbog otvorenog podržavanja agresije, za mnoge zarobljenike postrojbe “Azov” koja je branila Mariupolj, što pokazuje koliko mu je Medvedčuk važan. Sada Medvedčuk živi u Moskvi, odakle pokušava širiti svoje “ideje” o promjenama u Ukrajini i još se nada da će s ruskim tenkovima doći u Kijev i postati “ukrajinski Lukašenko”. No, svakako je zanimljivo da u Srbiji osniva predstavništvo ruske političke organizacije koja bi se trebala baviti “integracijom u srpsko društvo drugačije nastrojenih Ukrajinaca od službenog Kijeva”. Drugim riječima, predstavništvo treba pratiti, kontrolirati i mamiti Ukrajince koji žive u Srbiji na “rusku stranu”.
Stoga je ideja osnovanog predstavništva, prema Stanojevičevim riječima, da se Ukrajinci u Srbiji aktiviraju da se provjeri treba li im pomoć. Stanojević je odbacio sumnje da se iza “Druge Ukrajine” krije namjera Moskve da uz pomoć “meke moći” utječe na javnost u Srbiji, unatoč tome što je na čelu te udruge otvoreno pro kremaljski politički lik. Trenutno postoji pet podružnica “Druge Ukrajine”: u Moskvi, Rostovu na Donu, Krasnodaru, Belgorodu i Simferopolju, a sada i u Beogradu. Predstavništvo “obećava besplatne poklone do Nove 2024. godine za djecu svih Ukrajinaca koji se prijave. Može se sumnjati da na ovaj način netko pokušava popisati sve Ukrajince u Srbiji, ali i u regiji.
Primjerice, bivši srbijanski diplomat Srečko Džukić kaže da se “utjecaj ruskog faktora u Srbiji nastavlja sa svih strana i po svim linijama”. Riječ je o utjecaju na srpsko društvo, političke, gospodarske, sigurnosne i druge strukture. I jasno je da to Moskvi odgovara, da se protivi izolaciji, sankcijama i drugim ograničenjima, ali zbog čega prostor Srbije objektivno postaje polje sukoba. “To su vrlo jake strukture, one nameću stavove, kontroliraju događaje i nije teško zamisliti situaciju kada sve može izmaći kontroli”, smatra Džukić.
“Druga Ukrajina” nije jedina proruska organizacija u Srbiji, u zemlji djeluje i paravojna grupa “Zli orlovi” otvorenog desnog radikala Andreja Lisova, zatim neonacistički pokret Denisa Garijeva pod nazivom “Ruska carska Legija” i predstavništvo PVK “Wagner”, koje se bavilo vrbovanjem plaćenika u Srbiji. Moskva je Beograd pretvorila u mjesto realizacije svoje politike na Balkanu i cijeloj jugoistočnoj Europi. Odavde provodi svoje propagandne aktivnosti, pokušavajući utjecati na svjetonazor stanovništva regije, dovodeći ih u zabludu o agresiji na Ukrajinu i planovima napada na susjedne zemlje s ciljem njihove okupacije, porobljavanja ili postavljanja režima lojalnih Kremlju.
Prvi put će na čelu vlade Sjeverne Makedonije biti etnički Albanac
Talat Džaferi postat će prvi albanski premijer Sjeverne Makedonije. Džaferijevo imenovanje znači da će on napustiti čelnu poziciju u parlamentu, gdje će ga zamijeniti kadrovi vladajuće Socijaldemokratske partije (SDSM). Predsjednik Sobranja Sjeverne Makedonije Talat Džaferi postat će premijer tehničke vlade koja će biti formirana 100 dana prije izbora iz redova albanske stranke Demokratske unije za integraciju (DUI), koja je dio vladajuće koalicije. Vodstvo DUI-ja predložilo je da predsjednik parlamenta Talat Džaferi bude premijer Sjeverne Makedonije od 28. siječnja 2024., kada su 4. prosinca parlamentarne političke stranke postigle dogovor o održavanju prvog kruga predsjedničkih izbora 24. travnja 2024., a drugog kruga predsjedničkih i parlamentarnih izbora 8. svibnja.
Imenovanje Albanca za tehničkog premijera 100 dana prije izbora dio je koalicijskog sporazuma bivšeg predsjednika SDSM-a Zorana Zaeva i čelnika DUI-ja Alija Ahmetija nakon izbora 2020. Premijer Sjeverne Makedonije i čelnik SDSM-a Dimitar Kovačevski potvrdio je da će poštovati dogovore koje je njegov prethodnik postigao u vezi s predstavnikom DUI-ja, “prvim albanskim premijerom u Sjevernoj Makedoniji”. Najveća makedonska oporbena stranka VMRO-DPMNE zatražila je odustajanje od koncepta tehničke vlade u pripremama za izbore, a njen čelnik Kristian Mickoski otvoreno je poručio da stranka želi spriječiti izbor Albanca za tehničkog premijera Sjeverne Makedonije.
Treba napomenuti da ideju o imenovanju etničkog Albanca za premijera zemlje nije prihvatila ni oporbena stranka Demokratska unija. Upozorila je na kršenje Ohridskog okvirnog sporazuma i amandmana 6 na Ustav Sjeverne Makedonije, da se formiranjem tehničke vlade suspendiraju i krše odredbe i načela primjerene i pravedne zastupljenosti svih etničkih zajednica u strukturama vlasti. Dominacija DUI-ja, koja ima samo 13 zastupnika od 120 izabranih predstavnika naroda, pokazuje i potvrđuje odlučnost SDSM-a da pod svaku cijenu bude na vlasti, zanemarujući nacionalne i državne interese, kao i interese makedonske većine, stoji u priopćenju. “Želimo upozoriti da takva politika nema podršku većine građana i je manipulacija da je to europski put. Demokratska zajednica smatra da ovaj presedan, koji je stvorio sadašnji premijer i šef SDSM-a Kovačevski, “snažno utječe na međunacionalne odnose, kao i na daljnju dualizaciju i kriminalizaciju države, neodgovornost i nekažnjivost političke mafije koja vlada Makedonijom”, dodaje Demokratski savez. Stranka zastupa građanski koncept i funkcionira za najsposobnije političare, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili stranačku pripadnost. To bi trebalo vrijediti za sve etničke zajednice. Ova se pravila ne mogu zlorabiti samo za dobrobit DUI. Demokratska unija ne podržava formiranje tehničke vlade, a još više s premijerom iz redova DUI-ja.
Stoga je politička oporba u zemlji bila kategorički protiv ideje da se uoči izbora imenuje tehnička vlada, čak i na čelu s etničkim Albancem. U međuvremenu, primjedbe oporbe očito neće biti uvažene, a dugoročno bi DUI mogao osvojiti glasove većine albanskog biračkog tijela Sjeverne Makedonije, što daje dobre izglede da zajedno sa SDSM-om formiraju novi vladu i postavljaju svoju osobu za šefa države. Kritika oporbe samo je djelomično konstruktivna. Ovu kritiku podupiru tradicionalni birači VMRO-DPMNE-a i Demokratske unije. No, veliko je pitanje hoće li biračko tijelo, koje nema stabilne političke preferencije, podržati takvu retoriku. Njegov politički izbor odredit će tko će u konačnici preuzeti vodstvo na sljedećim izborima.
Najava proruske političke snage u Srbiji
Ruska stranka, koja sudjeluje na parlamentarnim i lokalnim izborima u Srbiji i službeno zastupa interese Rusa kao nacionalne manjine u zemlji, pozvala je na otvaranje ruske vojne baze u Srbiji.
Ruska stranka Srbije zalaže se za otvaranje Rusko-srpskog humanitarnog centra na sjeveru zemlje u Vojvodini, a da se postojeći Rusko-srpski humanitarni centar smješten na jugu u Nišu pretvori u rusku vojnu bazu. Pro moskovska stranka smatra da, s obzirom na to da je Srbija okružena zemljama NATO-a i da postoji opasnost od agresije Alijanse na Srbiju, temelj sigurnosti zemlje treba biti maksimalna integracija i vojni savez s Ruskom Federacijom. Protutenkovski raketni sustavi Kornet, PZO sustavi Pancir, lovci MiG-29, modernizirani tenkovi T-72, borbeni helikopteri Mi-35 samo su dio vojne pomoći koju Ruska Federacija pruža Oružanim snagama Srbije. S tim u vezi, rukovodstvo te pro kremaljske političke snage apeliralo je na građane Srbije da joj iskažu povjerenje kako bi se u budućnosti uspostavili još čvršći odnosi između Srbije i Ruske Federacije. Stranka je pozvala na zaokruživanje broja 16 na republičkoj listi i broj 4 na regionalnoj listi političkih stranaka Vojvodine, jer su Srbi i Rusi navodno zauvijek braća.
Tako se pro kremaljski politički lobi aktivirao na izvanrednim parlamentarnim i lokalnim izborima u Srbiji. Rusija želi lobirati svoje otvorene pristaše da dođu na vlast u zemlji, kako bi preko njih službeni Beograd postao još ovisniji o odlukama Moskve. Otvaranje ruske vojne baze na teritoriju Srbije u potpunosti podređuje aktivnosti srbijanske vlade planovima Kremlja, koji je odlučan započeti široki rat na Zapadnom Balkanu, koristeći želju radikalnih snaga da realiziraju projekt stvaranja Velike Srbije. Kako bi se započeo rat na Kosovu, vidljiva je namjera izgradnje ruske vojne baze u blizini granice s Kosovom u Nišu. Odatle Rusi planiraju pružiti logističku podršku u slučaju da Beograd započne rat protiv Prištine. Riječ je o vrlo opasnim planovima koji pokazuju Zvjerski osmijeh Moskve, ali nipošto čin prijateljstva dvaju naroda. Putin planira poslati Srbe u veliki rat i onda biti pregovarač u odnosima s NATO-om. To je podla i podmukla pozicija koju Moskva tradicionalno koristi. Kremlj je stoljećima pričao bajku o povijesnom prijateljstvu ukrajinskog i ruskog naroda, a kada je Kijev odlučio krenuti putem europskih integracija, ruska vojska je svim svojim trupama napala Ukrajinu s ciljem uništenja ukrajinskog naroda i ukrajinske državnosti. Pitanje je samo hoće li srpski birači prepoznati provokativnu politiku Kremlja?
