Europske integracije i članstvo u Europskoj uniji u skladu su s nacionalnim interesom i strateškim opredjeljenjem Republike Srbije, navodi se na stranicama Ministarstva vanjskih poslova Srbije. Realnost je, međutim, takva da su pristupni pregovori praktički stali.
24. veljače 2022. faktor
Srbija je 29. travnja 2008. potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) s Europskom unijom. Dokument je stupio na snagu 1. rujna 2013. Srbija je podnijela službeni zahtjev za članstvo u EU 22. prosinca 2009, a status kandidata dobila je 1. ožujka 2012. Odluka Europskog vijeća o otvaranju pristupnih pregovora donesena je 28. lipnja, 2013. Stvarno pokretanje pregovaračkog procesa došlo je s prvim sastankom Međuvladine konferencije 21. siječnja 2014. godine.
Tijekom procesa pregovora između Republike Srbije i Europske unije otvorena su 22 od 35 poglavlja, objedinjena u šest klastera, dok su dva privremeno zatvorena.
Posljednja runda pregovora između EU i Srbije, Međuvladina konferencija, održana je u prosincu 2021. Od tada, više od dvije godine, nije otvoreno niti jedno poglavlje pregovaračkog okvira. Razlog je odbijanje Beograda da podrži vanjskopolitički i bezbjednosni kurs EU. Konkretnije, radi se o nevolji srpskih vlasti da se prilagode sankcijama EU-a, uvedenim zbog ruske agresije na Ukrajinu.
Valja napomenuti da se Beograd nije pridružio restriktivnim mjerama koje je uvela Europska unija ni nakon ruske aneksije Krima 2014, ali to gotovo da nije ometalo pregovarački proces i otvaranje novih poglavlja. Međutim, nakon ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu početkom 2022, EU je promijenila stav prema pitanjima bezbjednosti i vanjske politike i postavila ih kao prioritet. Nakon toga su prestali žmiriti na pokušaje Srbije da izbjegne uvođenje sankcija Rusiji.
Više od dvije godine europske integracije Srbije stagniraju, a posljednja odluka EU da uvede novi plan razvoja i europskih integracija Zapadnog Balkana pokazala je da se Beogradu u skorije vrijeme ne naziru pozitivni pomaci.
Šest milijardi eura, ali…
Europski parlament je 24. travnja izglasao Plan rasta za Zapadni Balkan koji predviđa šest milijardi eura sredstava, od čega će dvije milijarde biti u obliku bespovratnih sredstava, a preostale četiri u obliku zajmova. Najnoviji dokument trebao bi nadopuniti postojeće financijske instrumente pretpristupne pomoći. Provedba Plana, kako planira EU, trebala bi udvostručiti gospodarstvo zemalja u regiji u sljedećem desetljeću. Međutim, cilj EU-a nije samo poticanje gospodarskog rasta u šest zemalja diljem regije, već i promicanje procesa reformi. Na taj način EU očekuje pomoći državama Zapadnog Balkana da se što prije pripreme za pristupanje.
Prema Planu, zemlje u regiji morat će ispuniti niz zahtjevnih kriterija kako bi mogle iskoristiti paket financijske pomoći. Osnovni zahtjevi, koji jednako vrijede za sve zemlje, odnose se na vladavinu prava, poštivanje načela demokracije, institucionalne reforme i poduzimanje potrebnih mjera za osiguranje kontrole kako se sredstva ne bi zloupotrebljavala, pronevjeravala ili korumpirala. .
Drugi uvjet je potreba da zemlje kandidati u potpunosti usklade svoju vanjsku i sigurnosnu politiku s politikom EU, uključujući i uvođenje restriktivnih mjera protiv Rusije u vezi s njezinom invazijom na Ukrajinu.
Dakle, očuvanje sadašnje multivektorske vanjske i sigurnosne politike Beograda, koja isključuje usklađivanje sa sankcijama EU protiv Ruske Federacije, ali umjesto toga predviđa održavanje prijateljskih odnosa s Moskvom, znači da će prevladati zamrzavanje integracije Srbije u EU.
Promijeniti situaciju i deblokirati pregovore Beograda i Bruxellesa moguće je ukoliko:
a. Nastupi radikalna promjena politike EU prema Ruskoj Federaciji i shodno tome uslijedi ukidanje sankcija, što bi se moglo očekivati
1. nakon završetka goruće faze rata u Ukrajini,
2. kao rezultat promjene vodstva EU u radikalno prorusko.
b. Srpsko vodstvo samostalno odluči da se udalji od prijateljstva s Moskvom.
Očito se niti jedna od ovih opcija ne čini realnom u skorije vrijeme.
“Dogodine u Prizrenu”
No, sankcije Rusiji nisu jedina prepreka Srbiji na putu ka EU.
Pred Srbiju je postavljen još jedan poseban uvjet koji se odnosi na napredak u procesu normalizacije s Kosovom.
Točnije, ovaj uvjet vrijedi i za Beograd i za Prištinu, no Kosovo je još uvijek potencijalni kandidat za ulazak u EU, dok je Srbija već u procesu pristupanja, pa je težina ovog zahtjeva za obje strane različita.
Srpsko-kosovski dijalog, uz posredovanje Europske unije, traje više od deset godina. Pretpostavljalo se da će iskorak biti dogovori postignuti na trojnom sastanku predstavnika Beograda, Prištine i EU u Bruxellesu 27. veljače 2023. i u Ohridu 18. ožujka 2023. – Sporazum o putu ka normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije i sprovođenje Aneksa sporazuma.
Međutim, pozitivnih pomaka nije bilo. Naprotiv, oružani sukobi na sjeveru Kosova, u Banjskoj, u rujnu prošle godine doveli su do regresije u dijalogu i aktualizirali ne toliko pitanje uspostavljanja odnosa Beograda i Prištine, koliko pitanje sprječavanja obnove neprijateljstava u regiji.
Kako bi potaknula proces normalizacije, Europska unija odlučila je europske integracije striktno vezati uz provedbu dogovora postignutih u procesu dijaloga.
Za Kosovo, glavni zahtjev koji proizlazi iz Sporazuma i Aneksa jeste uspostava Zajednice srpskih općina (ZSO).
Prema sporazumima, Srbija se neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji (štoviše, to se odnosi i na trenutni proces pristupanja Kosova Vijeću Europe).
Obje strane također moraju međusobno priznavati dokumente i nacionalne simbole, uključujući putovnice, diplome, registarske pločice i carinske oznake. (Nešto što je Srbija nazvala de facto priznanjem “lažne države Kosovo”).
Za razliku od svih drugih sporazuma u dijalogu Beograda i Prištine pod pokroviteljstvom EU, ovi su sporazumi postali obvezujući.
Ministri vanjskih poslova EU ovaj su tjedan usvojili amandmane na Poglavlje 35 pristupnih pregovora sa Srbijom, kojim se izravno u pregovarački okvir propisuje da se Srbija mora u potpunosti posvetiti svojim obvezama koje proizlaze iz Sporazuma o putu normalizacije s Kosovom, u skladu s Provedbenim aneksom koji je potpisan 18. ožujka.
Poglavlje 35, uz poglavlja o vladavini prava 23 i 24, ima posebnu težinu u pregovorima o članstvu. Prema pregovaračkom okviru, nedostatak napretka u tim područjima mogao bi usporiti ili zaustaviti napredak u svim ostalim područjima pregovora.
“Putuj Europo…”
Vrijeme manevriranja i imitiranja je prošlo.
Priština bi konačno trebala stvoriti vojnu policiju ili barem pokazati stvarni napredak u tom pogledu.
Što se tiče Srbije, ona bi trebala poslati signal da se pomirila s gubitkom Kosova i priznati, barem simbolično ili djelomično, neovisnost svoje bivše autonomne regije.
No, s obzirom na raspoloženje javnosti, Srbija će ovu barijeru na putu u EU izuzetno teško premostiti – ako ikako i bude u mogućnosti.
I to ne samo zato što građani Srbije, a shodno tome i vlast koja se fokusira na svoje glasače, nisu psihički spremni za to. Značajan čimbenik bila je intervencija Rusije, koja je posljednjih godina uložila mnogo energije i resursa u pokušaje hibridnog uplitanja, što je uključivalo raspirivanje radikalnih osjećaja u Srbiji, prvenstveno u vezi s Kosovom. Riječ je i o širenju narativa, u javnom prostoru, o nasilnom povratu zemlje; i neformalnoj potpori radikalima, koji su vršili pritisak na vladu u Beogradu, tražeći da “nikada ne dopuste izdaju”; i službenoj potpori srbijanskog vodstva u namjeri da ne dozvoli bilo kakve kompromise po pitanju Kosova… Poseban dodatak je interakcija Ruske i Srpske pravoslavne crkve.
Rusija je, naime, koautorica sadašnje politike Beograda prema Prištini, koja se svodi na kategorično odbijanje Srbije svih onih ustupaka Kosovu koji bi se mogli smatrati njegovim de facto priznanjem.
Posljednje odluke EU da pitanje normalizacije između Beograda i Prištine uvrsti na popis jednog od ključnih uvjeta za europsku integraciju Srbije prisiljavaju Beograd da ili promijeni svoju dosadašnju politiku prema Kosovu ili da se odrekne ideje o skorom ulasku u EU budućnost. U ovom trenutku potezi i izjave srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića i njegovog tima pokazuju da Beograd nije spreman promijeniti svoju politiku prema Kosovu i prema sankcijama Rusiji. Za Srbiju bi to značilo zaustavljanje na putu u EU, što možda još nije ubilo snove o europskoj Srbiji, ali ih je definitivno postavilo na stražnju policu. Putuj Evropo, nemoj više čekati na nas… Ipak, Rusija će moći slaviti hibridnu pobjedu u svom navodnom sukobu sa Zapadom na “europskoj fronti”.
