Po svim tehničkim parametrima, Crna Gora prednjači među kandidatima za članstvo u Europskoj uniji. Središnja stranka vladajuće koalicije, sastavljena od umjerenih čelnika prosvjednog pokreta 2020. koji su povezani sa Srpskom pravoslavnom crkvom, rebrendirala se u nepokolebljivo proeuropsku. Svoj program fiskalne reforme nazvali su Europa sada, po čemu su kasnije nazvali i svoju stranku.
Kandidati ove stranke su u protekle dvije godine postali predsjednik i premijer Crne Gore. Unatoč brojnim skandalima – od kojih je jedan rezultirao raskolom stranke i protjerivanjem novoizabranog predsjednika Crne Gore – vladajuća politička struktura uspjela je ostati na vlasti, prvenstveno zahvaljujući potpori proruskih srpskih ultranacionalista iz nekadašnjeg Demokratskog fronta, sada preimenovanog u koaliciju Za budućnost Crne Gore. Ova se koalicija uvelike doživljava kao produžetak Vučićevog režima u Beogradu i često potkopava europska postignuća mladog tehnokratskog tima koji okružuje premijera Spajića, inzistirajući na pitanjima koja izazivaju podjele. Ostali članovi koalicije uključuju manju klijentelističku stranku Demokrata i manjinske stranke koje predstavljaju Bošnjake i Albance.
Unatoč brojnim skandalima i nacionalističkim ispadima, koalicija je uspjela održati stabilnost.
Najnovija, velika kriza vlasti uslijedila je nakon masovne pucnjave na Cetinju, u kojoj je ubijeno 13 osoba, među kojima i djeca. Ova tragedija izazvala je proteste protiv nesposobnosti Ministarstva unutarnjih poslova, na čijem su čelu Demokrate, stranka koja je postala sinonim za klijentelizam, nesposobnost i neodgovorno upravljanje u Crnoj Gori. Stranka trenutačno nadzire sigurnosni sektor, koji se često optužuje za nemar i da je kompromitiran utjecajem srpskih i ruskih obavještajnih službi.
Iako se Spajić predstavlja kao proeuropski centrist, njegovi postupci, ali i njegovi najbliži suradnici, govore drugačije. Njegovo koketiranje sa srpskim proruskim nacionalistima i crkvenim čelnicima, zajedno s njegovom snažnom potporom politici Elona Muska i politici američkog predsjednika Donalda Trumpa, izazivaju sumnje u njegovo pravo političko opredjeljenje.
Nije tajna da je Spajić zaljubljenik u kriptovalute i blisko povezan s međunarodnim libertarijanskim pokretima. Unatoč ranijim obećanjima o velikim reformama i propisima o kriptovalutama, čiji je cilj učiniti Crnu Goru kripto utočištem, ove su inicijative trenutno na čekanju.
Spajiću je popularnost prvotno porasla, nakon umjetnog povećanja plaća, što je kupilo podršku mnogih građana. Međutim, ta potpora opada, posebice zbog inflacije, koju su dijelom potaknule njegove fiskalne reforme. Pokušao je zadržati naklonost javnosti najavom velikih ulaganja u infrastrukturu. Međutim, nedavni lokalni izbori u Podgorici i, ekonomski i turistički značajnom gradu, Budvi, ukazuju na nagli pad popularnosti njegove stranke. Predstojeći izbori u Nikšiću, drugom po veličini gradu i industrijskom središtu Crne Gore, dodatno naglašavaju slabljenje njegovog utjecaja, jer gradom trenutno upravlja ekstremni srpski nacionalist iz njegove koalicije.
Spajićeva vlada pred velikim je izazovima. Europska agenda zahtijeva reforme koje Spajić, čini se, nevoljko provodi. Njegov otpor usklađivanju Crne Gore s viznom politikom EU sugerira da bi se uskoro mogao osjetiti ohrabrenim da se otvorenije suprotstavi direktivama Bruxellesa.
Mnogo će ovisiti o ishodu rata u Ukrajini i širim geopolitičkim pomacima koji već uzrokuju velike poremećaje u transatlantskim odnosima. Iako je Crna Gora mala država, morat će izabrati stranu i odrediti svoj put dalje. U slučaju veće krize, Spajićeva koalicija mogla bi se naći u još većoj dilemi.
Još je prerano predvidjeti pristup druge Trumpove administracije prema Balkanu, ali dobro poznati regionalni diplomat Richard Grenell nije naširoko viđen kao nepristran ili objektivan – pogotovo ako pitate ljude na Kosovu, u Bosni ili oporbu u Crnoj Gori. Prvi signali, barem na društvenoj mreži X, govore da Spajić i Grenell imaju prijateljski odnos.
Osim srpske frakcije, unutar Spajićeve stranke ima i proeuropskih, građanski orijentiranih članova. Neki analitičari predviđaju još jedan raskol unutar stranke, koja je već izgubila crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg ministra pravosuđa Andreja Milovića.
Crnogorska oporba i dalje je uglavnom neorganizirana i diskreditirana zbog prošlih korupcijskih skandala i veza s organiziranim kriminalom. Nadalje, najveća oporbena stranka i dalje je u sjeni utjecaja bivšeg crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića.
Ova slaba oporba bori se da obuzda nezadovoljstvo javnosti i ne uspijeva predstaviti uvjerljivu alternativu.
Najveće prijetnje sadašnjoj vlasti dolaze od unutarnjih i vanjskih pritisaka, što bi moglo biti porazno za Spajićevu krhku, ali upornu administraciju.
Ako prosvjedi u Srbiji stišaju i Vučić učvrsti svoju vlast, europska putanja Crne Gore mogla bi biti sabotirana. Kao što Putinu nije u interesu prosperitetna, stabilna Ukrajina, Vučiću nije u interesu uspješna, demokratska Crna Gora kao država članica EU.
Te će se napetosti nekako morati riješiti, a njihovo rješavanje može ići na štetu ili Spajićeve vlade ili europske budućnosti Crne Gore.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politolog
