Urušavanje dijela fasade željezničkog kolodvora u Novom Sadu 1. studenog, u kojem je poginulo 15 ljudi, a 2 je teško ozlijeđeno, šokiralo je Srbiju. No, ni nakon dvije sedmice od tragedije, službena verzija uzroka nesreće još nije objavljena. Nijedno ime nije na spisku okrivljenih, a istraga je u tijeku.
U međuvremenu, već je otkriveno mnogo spornih detalja vezanih uz rekonstrukciju kolodvora…
Nakon tragedije…
Srbijanski premijer Miloš Vučević izjavio je odmah nakon tragedije da je to jedan od najtežih dana u cijeloj poslijeratnoj povijesti Novog Sada, istaknuvši da će inzistirati na otkrivanju odgovornih. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić apelirao je na tužiteljstvo i vladu da oštro procesuiraju odgovorne za tragediju. „Mislim na političku, ali i kaznenu odgovornost”, rekao je.
U prvim danima nakon tragičnog događaja ministar graditeljstva, prometa i infrastrukture Goran Vesić podnio je ostavku, ali je odbio priznati krivnju za nesreću. „Ne mogu se izjasniti krivim za smrt 14 ljudi, jer ni ja ni ljudi koji sa mnom rade ne snosimo nikakvu odgovornost za tragediju koja se dogodila“, naglasio je ministar. Prema Vesićevim riječima, sva papirologija u vezi s projektom izdana je prije nego što je on postao ministar, a da je u njegovom mandatu napravljen samo glavni projekt za izvedbu projekta koji, kaže, nije ni odobrilo vodstvo ministarstva jer ministarstvo nije moglo nimalo utjecati na dizajn i kvalitetu radova obnove, rekao je.
U Novom Sadu je 5. studenoga izbio masovni prosvjed. Na skupu, koji je počeo ispred kolodvora minutom šutnje, aktivisti su zatražili ne samo kažnjavanje svih izravno odgovornih za nesreću, već i ostavku srbijanskog premijera i gradonačelnika Novog Sada.
Nakon skupa sudionici su krenuli u mimohod gradskim ulicama prema Gradskoj vijećnici. Na putu do tamo prosvjednici su razbili ured vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), crvenom bojom posuli zgradu gradske vijećnice i izlili cisternu fekalija ispred gradske vijećnice.
Grupa prosvjednika pokušala je ući u gradsku vijećnicu, razbijajući prozore i vrata, bacajući petarde u unutrašnjost zgrade, te ih je policija zaustavila suzavcem. No, organizatori prosvjeda izjavili su da su za nered zaslužni provokatori, „infiltrirani elementi“, na koje su ranije javno upozoravali, a koje je navodno podmetnula vlast.
Istog dana kasno navečer, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić stigao je u Novi Sad. Obraćajući se članovima svoje stranke, ispred zgrade SNS-a koju su oštetili prosvjednici, Vučić je rekao da je Vlada poduzela sve mjere da se odgovorni za tragediju u Novom Sadu procesuiraju i da se nitko neće izvući.
Tko je kriv?
Do sredine studenog Više tužiteljstvo u Novom Sadu obavilo je razgovore s gotovo 70 osoba povodom tragičnog događaja na željezničkoj stanici. U sklopu predistražnog postupka, u tijeku je građevinsko vještačenje okolnosti uzroka urušavanja dijela fasade, analiza uzoraka izvađenih iz ulomaka nadstrešnice, te prikupljanje dokumentacije od svih nadležnih institucija. Međutim, nitko nije službeno optužen.
Istovremeno je privedeno nekoliko lidera i najaktivnijih sudionika novosadskog prosvjeda, među kojima su istaknuti političari i aktivisti.
Nakon 5. studenog uslijedile su i druge prosvjedne akcije, ne samo u Novom Sadu, nego i u Beogradu i drugim gradovima Srbije.
Glavni zahtjevi prosvjednika su sljedeći:
• ostavka premijera Miloša Vučevića i gradonačelnika Novog Sada Milana Đurića;
• hitno uhićenje svih odgovornih za 14 smrtnih slučajeva na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu;
• oslobađanje svih nezakonito zatočenih prosvjednika;
• objava svih tajnih ugovora za rekonstrukciju željezničke stanice u Novom Sadu,
• izvanredna kontrola svih infrastrukturnih projekata koji su pokrenuti ili razvijeni u zadnjih 10 godina.
Kako se pokazalo, velika rekonstrukcija željeznice u Srbiji, uključujući i rekonstrukciju novosadskog kolodvora, zatvorena je od javnosti zidom tajne.
Nadstrešnica koju nitko nije rekonstruirao
Željeznička stanica u Novom Sadu prvobitno je izgrađena 1964. godine prema projektu arhitekte Imrea Farkaša. Prva rekonstrukcija zgrade nakon 60 godina počela je u jesen 2021. u sklopu projekta izgradnje brze pruge Beograd – Novi Sad – Subotica – Kelebija (granica s Mađarskom) – Budimpešta.
Radovi na pruzi Beograd-Budimpešta, pod nazivom „Kolosijek budućnosti“, započeli su u studenom 2017. u sklopu trojnog sporazuma potpisanog između Kine, Srbije i Mađarske. Izgradnju dijela ove gotovo 200 km duge željezničke dionice ugovorile su kineske tvrtke China Railway International Co. Ltd i China Communications Construction Company Ltd, CRIC&CCCC, a dio – Ruske željeznice International, koje kao podizvođače uključuju domaće tvrtke. Izgradnja se financira iz kredita koje su Srbiji dale Kina i Rusija.
Brza pruga Beograd – Novi Sad puštena je u promet u ožujku 2022. godine, a u istom razdoblju djelomično je otvorena i obnovljena stanica Novi Sad. Potpuno rekonstruirana zgrada željezničkog kolodvora otvorena je 5. srpnja 2024, iako su već u svibnju nadležni izjavili da su u potpunosti spremni za svečano otvorenje. Ministar graditeljstva, prometa i infrastrukture Goran Vesić tada je posebno naglasio da je, sukladno zahtjevima Zavoda za zaštitu spomenika, očuvan vizualni izgled kolodvora.
Novoizgrađena dionica brze pruge od Novog Sada do Subotice trebala je biti otvorena 24. studenoga 2024. godine, a Vučić je tom trasom već prošao „probnim vlakom“ početkom listopada. Tada je rekao da je sve napravljeno po najvišim standardima, pa tako i željezničke postaje na trasi.
Kineski konzorcij CRIC&CCCC bio je glavni izvođač radova na rekonstrukciji novosadske željezničke stanice. Prema pisanju medija, uz dvije velike kineske tvrtke, kao podizvođači angažirano je nekoliko tvrtki iz Srbije.
Nema službenih informacija tko je vršio stručni nadzor projekta rekonstrukcije kolodvora u Novom Sadu. Prema navodima novinara, radi se ili o mađarskom konzorciju Utiber ili o francuskoj tvrtki Ežis.
Međutim, betonska nadstrešnica koja se urušila nije bila predmet rekonstrukcije, iako su svi ostali dijelovi zgrade, uključujući i povijesno pročelje, obnovljeni.
„Nadstrešnica koja se srušila na ulazu u kolodvor Novi Sad nije bila predmet rekonstrukcije u sklopu rekonstrukcije kolodvorske zgrade u sklopu projekta izgradnje brze pruge Novi Sad-Subotica. U sklopu rekonstrukcije izvedeni su radovi na unutrašnjem dijelu stanice, krovu i fasadi iznad i ispod nadstrešnice“, saopštila je Infrastruktura željeznice Srbije.
Konzorcij kineskih kompanija CRIC&CCCC također je priopćio da nadstrešnica željezničke stanice koja se urušila u Novom Sadu nije bila predmet radova u sklopu rekonstrukcije stanice, prema odobrenoj građevinskoj dozvoli.
Nevjerojatno je da je sve popravljeno, a samo nadstrešnica nakon 60 godina nije nikako obnovljena, ogorčeno je rekao Vučić neposredno nakon tragedije. Ali zašto se to dogodilo ostaje nejasno.
Bez EU, ali s Rusijom i Kinom
Mnoga pitanja bez odgovora podstiču sumnju u zlouporabu. Te sumnje dodatno podstiče činjenica da je Beograd prethodno iz projekta „izbacio“ Europsku uniju.
EU je još 2009. financirala (300.000 eura) studiju izvodljivosti i procjenu utjecaja na okoliš za jednu od dionica ove pruge u Srbiji, od Stare Pazove do Novog Sada. Europska investicijska banka trebala je nastupiti kao investitor modernizacije gradilišta. No, pregovori su prekinuti jer je Srbija 2011. obavijestila EIB da će uzeti kredit za izgradnju u Rusiji (navodno uz uvjet uključivanja Ruskih željeznica u realizaciju projekta).
Za dionicu Novi Sad – Subotica – Kelebija (granica s Mađarskom), srbijanska vlada također je od Europske unije zatražila financiranje izrade projektno-tehničke dokumentacije. Za izradu idejnog rješenja, studije izvedivosti i procjene utjecaja na okoliš EU je osigurala sredstva u iznosu od gotovo 4,8 milijuna eura. Ovi radovi su izvedeni u periodu 2013-2016, u skladu sa projektnim zadatkom (TOR) koji su odobrile vladine institucije Srbije. Nakon toga je Vlada Srbije odlučila realizirati ovaj projekt, koristeći dio papirologije koju je izradila EU, ali uz posuđivanje novca od Kine (i uz pomoć kineskih izvođača).
Još jedan sudionik brze željeznice, Mađarska, iako je i sama članica EU, također privlači kineska sredstva.
Mađarska je u proljeće 2020. uzela kredit od Kine za izgradnju željezničke pruge Budimpešta-Beograd. Ni detalji ugovora ni financijska izvješća nisu javno dostupni – mađarske su vlasti svu papirologiju vezanu uz projekt proglasile tajnom na 10 godina.
Tijekom državnog posjeta kineskog predsjednika Xi Jinpinga Mađarskoj u svibnju 2024. željeznica Mađarska-Srbija proglašena je značajnim projektom u okviru inicijative „Jedan pojas, jedan put“ i vodećim projektom suradnje Kine i zemalja središnje i Istočne Europe. Teretni vlakovi između Beograda i Budimpešte trebali bi prevoziti kinesku robu dalje u Europu nakon što ona bude isporučena morem u luku Pirej u Grčkoj. Inače, kineski brodarski div COSCO već je preuzeo kontrolu nad tom lukom.
Pretpostavljalo se da će do 2025. godine brza pruga Beograd-Budimpešta već biti postavljena. No, nedavno je Vučić najavio da će nova pruga biti gotova za godinu i pol dana, odnosno ne prije proljeća 2026. godine.
Problematična pitanja
Smrtonosna nesreća na novosadskom kolodvoru možda je utjecala na pomicanje rokova izgradnje pruge.
No, to nije glavna posljedica tragedije: ona je, prije svega, skrenula pozornost na određene probleme u željezničkoj industriji Srbije koji bi mogli ugroziti građane. Prije svega, radi se o netransparentnosti shema financiranja, prikrivenosti odabira izvođača radova, te nedovoljnoj kontroli kvalitete radova, što stvara plodno tlo za korupciju i razne zlouporabe. Moguće je da je upravo to dovelo do tragedije.
Sljedeći problem je stalna politizacija infrastrukturnih projekata. Kompletno rukovodstvo Srbije, od predsjednika države do lokalnih čelnika, godinama propagira izgradnju brze pruge, koristeći projekt za političku kampanju u korist aktualne vlasti i vladajuće stranke. U pozadini pompoznih slavlja, kobno urušavanje dijela nadaleko propagiranog željezničkog kolodvora izgleda još strašnije. Ovdje se postavlja još jedno pitanje: je li se nešto ishitreno radilo uoči izbora, zažmirivši na nepoštivanje tehničkih uvjeta i standarda?…
Još jedan problematičan aspekt projekta je njegova izrazita antieuropska priroda.
Inače, ovaj element ostao je izvan fokusa srpskih prosvjednika, što čudi, jer je novac iz Kine i Rusije obično leglo korupcije i prijevara.
Međutim, iz geopolitičke perspektive, ovaj je aspekt očito izuzetno važan.
Naime, Mađarska (članica EU) i Srbija (kandidat za ulazak u EU), suprotno službenom stavu Europske unije, bave se velikim promicanjem kineskih interesa u Europi. Zasebno, Beograd aktivno razvija suradnju s ruskim državnim tvrtkama, unatoč zahtjevima EU za uvođenjem sankcija Rusiji (koje su na snazi ne od 2022, nego od 2014.). Dokle će Srbija voditi ovakvu vanjsku politiku i do čega će ona dovesti, ostaje otvoreno pitanje, jer, prije svega, to nitko nikada nije kategorički iznio pred srpski vrh.
Zasad najvjerojatnije posljedice tragedije u Novom Sadu mogle bi biti proglašenje krivima pojedinih dužnosnika (neki će se suočiti s političkom, a neki kaznenim gonjenjem) i djelomična rekonstrukcija Vlade. Čini se da zasad ne treba očekivati nikakve revolucije, prijevremene izbore ili revizije postojećih sporazuma s Pekingom i Moskvom.
