Dakle, drugi izvanredni izbori u Srbiji od travnja 2022. godine održani su 17. prosinca 2023. godine. Odaziv je bio oko 60 posto.
Ovi izbori postali su glavni politički događaj na Zapadnom Balkanu ove godine. Uostalom, oni će odrediti budućnost Srbije, vektor njezina kretanja i najvažnije – hoće li predsjednik Aleksandar Vučić zadržati svoj autoritarni stil upravljanja ili će ga rezultati izbora natjerati na promjenu. Stoga nije ni riskirao napustiti zemlju ni kako bi sudjelovao na sastanku čelnika EU i zemalja zapadnog Balkana 13. prosinca ove godine.
Republičko izborno povjerenstvo Srbije priopćilo je ujutro 27. studenoga da na izvanredne parlamentarne izbore može izaći 18 stranaka i blokova. Vrlo su različiti po političkoj boji, ali dijelovi programa koji se odnose na unutarnji život zemlje u tako različitim strankama u mnogočemu su slični – poboljšanje kvalitete života, povećanje mirovina i plaća, reforma obrazovanja i zdravstva, revitaliziranje gospodarstva i obuzdavanje inflacije, osiguravanje poštenogpravosuđa, ljudskih prava i još mnogo toga. Razlike u nekim vanjskopolitičkim pitanjima – odnosi s Ukrajinom, Rusijom, Kinom, rješenje kosovskog pitanja, europske integracije.
Prvi rezultati i novi format Skupštine. Do sada je obrađeno 95 posto glasačkih listića za izbore za Narodnu skupštinu. Prema preliminarnim rezultatima, pobjednik je blok “Aleksandar Vučić – Srbija ne smije stati” sa 46,71 posto. Proeuropski oporbeni Pokret “Srbija protiv nasilja” uspio je zauzeti drugo mjesto i osvojiti 23,58 posto.
Koalicija “Ivica Dačić – premijer Srbije” osvojila je 6,579% (najlošiji rezultat od 2007., Dačić je već najavio da se namjerava povući s mjesta predsjednika stranke, jer joj trebaju nova lica), “Mi smo glas naroda”, kandidat stranke iz Grupe građana Branislav Nestorović neočekivano je dobio 4,69% (stranačka središnjica je rezultate proslavila uz sovjetsku pjesmu “Kaćuša”), desni blok “Nada za Srbiju” ima 14 glasova i 5,03 “Dveri” i “Zavetnici” dobili su 2,7 posto. Osim toga, dvije bosanske i mađarske stranke imat će po 10 mjesta u Skupštini.
Jedan od glavnih rezultata izbora bio je ne ulazak u parlament desnih proruskih oporbenih stranaka koje su imale najkritičnije stavove prema pitanju nepriznavanja Kosova i uvođenja antiruskih sankcija. Izbori su doslovce propali za one koji su se kladili na podršku Rusiji i aktivne kontakte s ključnim ruskim dužnosnicima u razdoblju kampanje. Posljedično, te ideje nemaju podršku srpskih birača, što bi predsjednik A. Vučić trebao uzeti u obzir pri oblikovanju budućeg vanjskopolitičkog kursa Srbije.
Istovremeno, koalicija “Srbija protiv nasilja” započela je protestne akcije ispred Republičke izborne komisije izražavajući neslaganje s izbornim rezultatima i njihovim lažiranjem, barem u Beogradu. Opozicija tvrdi da je više od 40.000 ljudi bez legalnog boravka organizirano i dovedeno u Beograd da podrže provladinu koaliciju, što je, kako kažu, radikalno promijenilo rezultate izbora u glavnom gradu Srbije. SPN traži da se izbori u Beogradu proglase nevažećima i da se ponovo održe, kao i “čišćenje biračkog spiska”.
Preliminarni rezultati omogućuju predviđanje formata novog sastava Narodne skupštine.
Provladina koalicija. SPP A. Vučića zadržao je većinu, a savezništvo s tradicionalnim partnerom, socijalistima, daje im mogućnost pune kontrole Skupštine i formiranja vlade. Ovu novu-staru većinu najvjerojatnije će podržati svi politički subjekti osim Pokreta “Srbija protiv nasilja” i vjerojatno B. Nestorovića.
Najvjerojatnije će Vučić i Dacić opet biti zajedno, unatoč nekim razlikama među njima i otvorenim zahtjevima lidera socijalista da on postane šef vlade. Zabilježio je svoje želje u ime izborne liste i u intervjuu agenciji Beta, poručivši da bi bio najbolji premijer Srbije. Čini se da je Vučiću takva ideja simpatična, jer nije protiv smjene Ane Brnabić. A novi kandidat je tu, provjeren i razumljiv, čak i s problemima.
Vanjska politika neće se bitno mijenjati, a njezine će karakteristike ostati negiranje antiruskih sankcija i neovisnosti Kosova, euroskepticizam i politička i vojna neutralnost Srbije, balansiranje između Zapada i Istoka.
No, Vučić se nakon pobjede našao u teškoj situaciji. On u bliskoj budućnosti mora pokazati EU (i SAD-u) svoju viziju i spremnost da prihvati zapadne prijedloge u rješavanju kosovskog pitanja, početi izvršavati svoje obveze u tom kontekstu i konačno odlučiti hoće li se službeni Beograd pridružiti anti-ruskim sankcijama. Pozitivan odgovor na ova pitanja stvorit će uvjete za obnovu europskog integracijskog kursa zemlje. U suprotnom, izolacija od EU, ukidanje financijske pomoći i smanjenje gospodarske suradnje.
Priznanje Kosova, čak i de facto, znači potrebu izmjene Ustava, što će rezultirati političkom smrću Vučića. Treba li mu to, vjerojatno ne. Ova situacija tjera predsjednika da odabere strategiju odgađanja donošenja odluka, a da pritom čini neke ustupke. Možda će se pridružiti antiruskim sankcijama. Na njegovu odluku utjecat će geostrateške promjene u svijetu, koje će se neminovno odraziti i na Srbiju.
Negdje između opozicije i provladinog bloka smjestio se B. Nestorović, koji ne želi “vidjeti” svoju stranku u vladajućim blokovima, pogotovo u Beogradu. Iako je već nakon izbora izjavio da 99% neće ni u koaliciju. Najvjerojatnije će, s obzirom na njegove proruske stavove i “meki” srpski nacionalizam, biti situacijski saveznik Vučića i oporbe. I ponekad kritizirati vlast, ali ne tako oštro kao parlamentarne desno nacionalističke stranke “Dveri” i “Zavjetnici”.
Opozicija. Pokret “Srbija protiv nasilja” postaje glavna oporbena snaga u Saboru. Ovakav rezultat u uvjetima apsolutne medijske dominacije vladajuće stranke predstavlja ozbiljnu ponudu za budućnost i dokaz nastajanja formalizirane demokratske oporbe. Ovakav rezultat građanska oporba dosad nije imala. I zato će se gotovo četvrtina njezinih mandata u Skupštini smatrati važnom pobjedom.
Pokret nema jedinstva, postoje mnoge suprotnosti među sudionicima. Dakle, pred njim je zadatak očuvanja jedinstva i priprema za nove izbore, koji će se, prema Vučićevim riječima, održati tek 2027. godine.
Važno je napomenuti da ni SPP ni SPS zajedno nisu postigli rezultate na parlamentarnim izborima 2020. godine. Socijalisti gube glasove na trećim izborima zaredom – sa 31 mandata 2020. na 18. No Vučićevastranka je u odnosu na izbore 2022. povećala broj mandata za 8 – sa 120 na 128 (preliminarni rezultati).
Koje su karakteristike predizborne kampanje 2023.?
Prvo je informacijska blokada proeuropske oporbe u masovnim medijima. Upravo su Vučić i SPP postali “zvijezde” medija u Srbiji, od kojih je većina pod kontrolom vlasti. Oni su činili od 20 do 50% televizijskih priloga i tiskanih medija tijekom predizborne kampanje. Ruski “Sputnik” i “RT Balkan” postali su prava glasila vlasti.
Drugo je pojava građanske inicijative zabrinutih građana ProGlas, čiji je ulazak u političku arenu inicirala grupa nosilaca javnog mnijenja, uvjerena da je potrebno “probuditi građane i vratiti pokradenu Srbiju”i glasanje ne za Vučića.
Treće je jasna potpora Vučiću od strane nekih stranih čelnika. Tijekom predizborne kampanje ruski veleposlanik često pojavljivao na televiziji i u tisku, hvaleći situaciju u Srbiji i njezina predsjednika. Viktor Orban uputio je pismo podrške Vučiću s pohvalama i željom za pobjedu, čime je dao podršku provladinom srpsko-mađarskom bloku. I Milorad Dodik je rekao da će sigurno glasati za Vučića. U Beogradu je boravio i predsjednik Skupštine Crne Gore B. Mandić, koji također ima srpsku putovnicu.
Četvrto, niti tema antiruskih sankcija niti tema Kosova nisu postale dominantne tijekom izborne kampanje. Većina sudionika izbornih utrka marljivo ih je izbjegavala, a zakazale su one snage koje su ih izabrale za ključne.
Peto je strah od kazne zbog odbijanja podrške provladinom bloku. Time je narušena privatnost nekoliko zaposlenika u općinama u različitim dijelovima Srbije, prenose mediji. Ovo je pouka za ostale zaposlenike koji primaju državna ili lokalna sredstva.
Šesto – kosovski Srbi pomogli Vučiću da pobijedi. Navodno im je bilo zabranjeno glasovanje u srpskim sredinama na Kosovu i zbog toga su bili prisiljeni otići u Srbiju. No službene zabrane Prištine nije bilo. Vlada Kosova nije zabranila glasanje, ali je podsjetila da postojeća praksa nalaže da država u kojoj se održavaju izbori zatraži dozvolu za otvaranje biračkih mjesta. Beograd nije htio poduzeti takav korak, jer bi se to moglo shvatiti kao de facto priznanje neovisnosti Kosova. I zato su stotine autobusa i automobila 17. prosinca od 3-4 sata ujutro krenule prema gradovima Srbije, gdje su im određena izborna mjesta. Za sada nema informacija kako se tamo glasovalo, no glasovali su. I najvjerojatnije ne za “Srbiju protiv nasilja”.
Sedmo – oporba je prvi put u posljednjih nekoliko godina gotovo izjednačila izborne rezultate u Beogradu s provladinom koalicijom, osvojivši 43 mjesta u Gradskoj skupštini od 110, što stvara mogućnosti utjecaja na gradske probleme. Ovakav rezultat postao je moguć unatoč činjenici da je u proteklih mjesec dana u gradu izdano gotovo 50.000 osobnih iskaznica bez registracije, a stotine autobusa dovezlo je u glavni grad izvana i do 40.000 birača, uglavnom iz Republike Srpske BiH.
I na kraju, osmo – izbori su održani uz prisutne prekršaje: manipulacije izbornim popisima, odvoženje lažnih birača u Beograd i druge velike gradove, kršenje izbornog protokola, fizički pokušaji sprječavanja građana da uđu na biračka mjesta, napadi na promatrače, kupovina glasova, dovođenje lažnih birača i dr. U tom nizu predsjednik obećava isplatu mirovina, doplatu od 80 eura socijalno ugroženim kategorijama stanovništva te povećanje plaća državnim službenicima. Velik broj prekršaja doveo je do toga da oporba nije priznala rezultate glasovanja u Beogradu i već je održala prosvjedni skup tražeći poništenje rezultata u glavnom gradu i održavanje novih izbora.
EU, SAD, pa čak i OESS izrazili su zabrinutost i oštre kritike zbog velikog broja kršenja. Ali Rusija je ostala исто nezadovoljna, ne, ne kršenjima. Više time što nacionalističke i proruske stranke, osim “Mi smo glas naroda”, nisu zastupljene u Skupštini. Stoga, piše ruska štampa, sa Srbijom se mora više raditi.
Sve se to dogodilo u nedjelju. Svi čekaju konačne rezultate. Jasno je da je Vučić uspio sačuvati i ojačati svoju vlast. Dobio je priliku da “danas” izbjegne donošenje po njega opasnih odluka i da taj trenutak maksimalno prolongira odugovlačenjem procesa konstituiranja Skupštine i Vlade, za što izborni zakon predviđa i do 120 dana.
A s druge strane, svi su vidjeli da još nije došlo vrijeme promjena i demokratskih preobražaja u Srbiji.
