Crna Gora, prvih sto dana Vlade Spajića — Miodrag Vlahović

Crnogorski premijer Milojko Spajić, na pitanje novinara – koje mu je postavljeno na konferenciji za novinare povodom prvih sto dana 44. Vlade – hoće li podnijeti ostavku ako optimistički obećava da će prosječna mjesečna plaća biti 1000 eura. , a minimalno 700 eura, odgovorio je potvrdno. Pritom si je dao rok od godinu dana.

Iako su gospodarska obećanja bila okosnica predizborne kampanje Pokreta “Europa sad!” čini se da je po tom pitanju nova vlast najmanje učinila.

Ekonomski optimizam

Spajićev “tehnokratski” model vladanja, s inzistiranjem na razvojnim i investicijskim projektima te s negiranjem ili omalovažavanjem političkih tema, koje spominje marginalno ili ih uopće ne spominje, odnosno odbija se o njima očitovati – i dalje su velika nepoznanica . Nitko još nije vidio program “Europa sad 2” u obliku cjelovitog pisanog dokumenta. Takvu situaciju prepoznaju i članovi Spajićevog kabineta. Sve to ukazuje na njegovu veliku (osobnu) improvizaciju – s mogućim ozbiljnim posljedicama.

Delegacija MMF-a, koja je nedavno posjetila Crnu Goru, bila je brutalno iskrena: povećanje plaća i mirovina “mora biti fiskalno održiva”. Ovakvo hladno upozorenje neugodan je podsjetnik da se Spajićevi planovi temelje na nepouzdanim projekcijama. Već je jasno da osnovna financijska stabilnost zahtijeva zaduživanje u inozemstvu. Stručnjaci iz MMF-a definirali su to kao “veliku potrebu za vanjskim zaduživanjem”.

Neke investicijsko-razvojne projekte premijer niti ne pokušava uskladiti sa zakonskom procedurom. Pokazao je to tijekom nedavnog posjeta Francuskoj, kada je – bez obzira na jasna pravila o obaveznosti međunarodnog natječaja za kapitalne razvojne projekte – najavio potpisivanje nekakvog ugovora o strateškom partnerstvu. To je vrlo sklizak teren. Spajić u tom kontekstu pokazuje spremnost da se (ponovno) ogluši o zakon, kao što je to učinio dok je bio ministar u Krivokapićevoj vladi, oko državnog kredita od 750 milijuna dolara – bez obvezujuće parlamentarne procedure i dokumenata…

U svakom slučaju – da bi ispunio obećanje da će podnijeti ostavku – Spajić će iduće godine prije toga morati biti premijer u ovo vrijeme. Taj primarni zadatak neće mu biti lak.

Politička erozija

Na političkom planu – prvih sto dana Vlade prolazi pod političkom dominacijom onih koji još uvijek – u formalnom smislu – ne sudjeluju u radu Spajićevog kabineta, ali su vrlo aktivni i utjecajni u političkim potezima  vlade, vladajuće parlamentarne većine.

Činjenica da se Spajić opredijelio za suradnju sa strankama bivšeg Demokratskog fronta i podržao imenovanje i izbor Andrije Mandića, čelnika Nove srpske demokracije, bitno mu je suzila manevarski prostor u unutarnjopolitičkim pitanjima. Dominacija Mandića i njegove koalicije vidljiva je u svim segmentima političkog života – od organizacije popisa nad čijim se rezultatima već nadvija sjena (zbog informacija o sumnjivom “dodavanju” gotovo 40.000 osoba posljednjeg dana popisnog roka), preko nastavka nacionalističkih politika i praksi u području kulture, obrazovanja i medija, pa sve do performansa i narativa o odnosima s Hrvatskom, kao – u kontekstu savezništva u NATO-u i službene EU agende – najvažniji crnogorski susjed (za koji su “zaduženi” ministri iz Bečićevih Demokrata).

Osim toga, Mandićev boravak u Bruxellesu pokazuje da je prošlo vrijeme u kojem su se dužnosnici EU suzdržavali od komunikacije i susreta s čelnikom ove prosrpsko-proruske koalicije. (Ideja da se europska dimenzija crnogorske politike jača sudjelovanjem proruskih elemenata upravo je tragikomična. Sigurno će ostati kao primjer najsmjelijih ciničnih poteza i promašaja komesarijata na čelu s mađarskim birokratom Oliverom Varheljijem.)

Povrh toga, predsjednik Skupštine postavlja pitanje što skorije “rekonstrukcije” Vlade u kojoj želi vidjeti neke od svojih koalicijskih partnera. Jasno je da takvo inzistiranje ima za cilj konsolidaciju i stabilizaciju vlade u kojoj će nominalno šef biti Spajić, a stvarni – Mandić. Budući da Mandić ne skriva svoje veze s Aleksandrom Vučićem, a ne može sakriti ni odnos sa službenim Kremljom, takva “rekonstrukcija” Vlade ima jasne razloge i posljedice.

Na političkoj sceni tinja i sukob između predsjednika Milatovića i premijera Spajića. Iako nije konceptualnog ili ideološkog karaktera, neslaganje vodećeg dvojca Pokreta “Europa sad!” ukazuje na Spajićevu ograničenu snagu da bi – u projiciranom sukobu Milatović bio u prednosti s obzirom na političku bliskost s Mandićem, odnosno službenim Beogradom. Priče da je Vlada ionako u krizi i da u sadašnjem sastavu ne može izdržati dulje od svibnja ove godine. Nisu nepoznate ni “osovini” Mandić-Milatović, koje sigurno neće skrštenih ruku čekati Spajićeve daljnje poteze – posebice one koje bi ga okrenule prema sadašnjoj opoziciji.

Europska agenda, retorika i stvarnost

Međutim, jedno je sigurno: Spajićeva vlada ima jasnu i javnu retoričku/službenu podršku europskih partnera.

Formulacije da Crna Gora (opet!) ima šanse, da je potrebno nastaviti reforme, da je potreban dogovor i saradnja političkih grupacija u parlamentu zvuče poznato i jednako uvjerljivo kao i u prethodnim slučajevima – i prije kolovoških političkih promjena 2020.

Sumirajući prvih stotinu dana Vlade, ne treba zaboraviti da je svakako uspjeh što je novi Vrhovni državni tužitelj (VDT) izabran kvalificiranom parlamentarnom većinom. Vrijeme će pokazati hoće li taj većinom najbolji trenutak u cijeloj priči ili će novi VDT opravdati velika očekivanja.

Velike nade polažu se u rad Specijalnog državnog tužiteljstva (SDT) i samog Glavnog specijalnog tužitelja (GST). Njegov rad je mukotrpan i spor, s puno kontroverzi, koje nažalost ne isključuju arbitriranje i selektivnost.

Čini se da se suština borbe za prevlast vodi oko situacija i poslova koji bi trebali biti predmet pažnje i rada SDT-a, a izdvaja se stanje i “kadrovska rješenja” u Agenciji za nacionalnu sigurnost, tj. Servis. Po svemu sudeći, bitka se vodi između ministra pravde Andreja Milovića s jedne strane, krugova bliskih bivšem premijeru Dritanu Abazoviću i njegovom predizbornom koalicijskom partneru i koordinatoru sektora sigurnosti i potpredsjedniku Vlade Aleksi Bečiću.

Ni Spajić – barem službeno i javno – ne želi sudjelovati u toj bitci. Što samo povećava izglede da se tajming njegove predviđene ostavke zbog vrlo mogućih ekonomskih i financijskih neuspjeha čini kao daleka budućnost.

Situacija u Crnoj Gori zbog svega toga, nakon stotinu dana nove vlasti, izgleda kao zatišje pred buru. S koje će strane “oluja” pasti manje je bitno – imajući u vidu da je Crna Gora već tri godine u fazi razgradnje institucija i mehanizama koji bi je trebali zaštititi u vrijeme krize. Bez kraja tom destruktivnom procesu na vidiku.

Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju lično mišljenje autora i možda se ne podudaraju sa stavom Centra