Nakon višemjesečnih rasprava, mjesto predsjedavajućeg u Parlamentu Kosova ostaje upražnjeno.
Otkako je Vjosa Osmani sazvala konstitutivnu sjednicu Skupštine 15. aprila, Parlament Kosova je 57. put zaredom bezuspješno pokušao da izvrši isti zadatak: izabrati predsjednika Parlamenta. Da podsjetimo, Pokret Samoopredjeljenje (LVV) osigurao je najveći broj mjesta na posljednjim parlamentarnim izborima, ali nije uspio da osvoji potrebnu većinu za izbor predsjednika Skupštine – Albulena Hadžiju je njihova nominovana predsjednica Parlamenta.
Ponovljeni pokušaji izbora Hadžiju propali su više od 50 puta, a opozicione stranke odbijaju kompromis, što je dovelo do potpunog zastoja u radu Parlamenta. Posljedično, Kosovo ne može da formira vladu, donosi zakone ili ratificira međunarodne sporazume. Ova institucionalna paraliza je čak opisana kao „neproglašeno vanredno stanje“, jer bez funkcionalne Skupštine, Kosovo nema jedinstven glas na međunarodnoj sceni. Obični građani snose najneposrednije i najštetnije posljedice, jer osnovne usluge, finansiranje opština i projekti javnog sektora ostaju neizvjesni.
Ustavni sud interveniše
Zbog ove pat pozicije, Ustavni sud je naložio da Skupština izabere novog predsjednika Parlamenta u narednih 30 dana (od 18. avgusta), s tim da isti kandidat može biti nominovan najviše tri puta. Svi poslanici takođe moraju biti fizički prisutni da glasaju.
O ovoj odluci, mnogo je raspravljao LVV, koji naredbu smatra neustavnom i navodi da Sud izlazi izvan svoje ustavne uloge izdavanjem tako široke, dalekosežne odluke. Međutim, opozicija – sa strankama kao što su Demokratska partija Kosova (PDK), Demokratski savez Kosova (LDK) i Savez za budućnost Kosova (AAK) – pozdravila je preokret događaja, nazivajući ga pobjedom za demokratiju.
Politički zastoj: 2. dio
Prethodno nominovana predsjedavajuća LVV-a, Albulena Hadžhiju, dobila je 57 glasova podrške – a potrebno je 61 ili više – protiv je bilo 56 i 3 suzdržana.
Međutim, nakon što Hadžhiju mjesecima nije bivala izglasana, LVV je predložio još tri kandidata.
Među njihovim novim kandidatima su Hekuran Murati (55 za / 46 protiv / 5 suzdržanih), Arberie Nagavci (55 za / 47 protiv / 4 suzdržana) i Dimal Baša (57 za / 25 protiv / 24 suzdržana). Nijedan od njih nije uspio osigurati potrebnih 61 glas.
LVV tvrdi da ovo dokazuje da opozicija pokušava da drži Parlament kao taoca, u stanju nefunkcionalnosti.
Neke opozicione stranke su dale vlastite izjave o situaciji. Neke od njih su otvorene, poput Ljumira Abdidžikua iz Demokratskog saveza Kosova (LDK) koji je izjavio da neće podržati nijednog od kandidata LVV-a.
Memli Krasnići iz Demokratske partije Kosova (PDK) takođe je jasno izjavio da neće glasati ni za jednog kandidata koji je u jednom trenutku bio dio kabineta Aljbina Kurtija (osnivača i lidera LVV-a). Podsjećanja radi, Albulena Hadžiju je bila ministarkapravde; Hekuran Murati ministar finansija, rada i transfera, a Arberie Nagavci ministarkaobrazovanja. Dimal Baša je član stranke LVV, iako nije obavljao ministarske funkcije ni u jednom od kabineta Aljbina Kurtija.
Novi kandidati, još jedan poraz
Uprkos vidljivoj taktičkoj promjeni LVV-a – zamjeni stalnih članova kabineta kandidatom koji nije obavljao ministarsku funkciju – situacija u Skupštini ostala je nepromijenjena i kandidati nisu uspjeli dobiti potrebnu podršku. LVV je promjene kandidata predstavio kao pomirljiv gest s ciljem uklanjanja prigovora; u praksi se to nije pretvorilo u dodatne glasove zbog razlike u principima između političkih stranaka i njihovih predstavnika.
Eugen Cakoli iz Demokratskog instituta Kosova opisao je promjenu kod LVV-a kao „pozitivan korak i pomak ka rješenju – barem nominalno“. „Možda neće u potpunosti zadovoljiti zahtjev Ustavnog suda za konstruktivnim konsultacijama s drugim parlamentarnim grupama, ali se ipak kreće u pravom smjeru. S druge strane, PDK i nekoliko poslanika nisu se pridržavali svojih prethodnih izjava. Iako su javno postavili kao kriterij podršku samo kandidatima koji nisu ministri, danas nisu glasali ni za jednog. Nedosljednost s prethodnim stavovima je činjenična. U ovoj atmosferi nepovjerenja i napetosti, rješenje nije nužno daleko, ali zavisi od spremnosti LVV-a da se uključi u stvarne, konstruktivne konsultacije i od spremnosti drugih grupa da ispune svoja javna obećanja“.
Ehat Miftaraj iz Pravnog instituta Kosova kritikovao je ponašanje PDK-a kao „neprincipijelno“ i ukazao na to da je konstituisana Skupština neophodna za okončanje institucionalnog zastoja.
Iako je taktička fleksibilnost LVV-a uklonila jednu prepreku, nije riješila političke tenzije koje u konačnici određuju ishode u Skupštini.
Šira implikacija
Zastoj ima posljedice izvan parlamentarne procedure. Bez funkcionalne Skupštine, Kosovo ne može donositi zakone, ratificirati međunarodne sporazume ili odobravati opštinske budžete. Priština se, na primjer, suočava sa zamrznutim budžetom, što odgađa javne projekte i opštinske usluge. Neizvjesno je i to kako će plate zaposlenima u javnom sektoru biti isplaćene. Ova institucionalna paraliza rizikujeslabljenje povjerenja građana u vladine institucije u vrijeme kada Kosovo teži integraciji u EU i međunarodnom priznanju.
Ekonomske posljedice sada konkretno artikuliraju predstavnici preduzeća i analitičari. Ljuljzim Rafuna, predsjednik Privredne komore Kosova, rekao je za Reuters da „postoje projekti i krediti vrijedni 700-800 miliona koji čekaju da budu izglasani u parlamentu, a koji vise zbog krize“, dodajući da su „preduzeća u neizvjesnosti bez znanja koje će reforme, fiskalnu politiku i koje će poreze imati od nove vlade“.
Komentatori koji se fokusiraju na odnose s EU naglašavaju stagnaciju angažmana zemlje s Briselom. Helena Ivanova, istraživačica u Društvu Henry Jackson, izjavila je za Kosovo Online: „Sve dok Kosovo nema funkcionalnu Skupštinu i vladu, možemo očekivati da će njegov angažman s EU ostati potpuno zamrznut. EU je izrazila želju – i uputila poziv – da se vlada brzo formira kako bi zemlja mogla da nastavi s radom i počne da sprovodi reforme koje EU očekuje. Dok se kriza ne riješi, neće biti isplaćena ni očekivana sredstva, niti će reforme biti sprovedene, niti će odnosi između Kosova i EU normalno funkcionirati.“
Industrijske grupe su bile eksplicitne u vezi s neposrednom fiskalnom štetom. Agim Šahini, predsjednik Poslovnog saveza Kosova (AKB), u komentaru za Kosovo Online rekao je da neuspjeh u formiranju institucija i ratifikaciji sporazuma o finansiranju EU košta Kosovo „3 miliona eura dnevno“. Šahini je takođe naglasio važnost uloga vezanih za Plan rasta: „Kada uzmemo u obzir ukupno 880 miliona eura koji čekaju na ratifikaciju u Skupštini Kosova u okviru Plana rasta EU, ulozi su jasni“.
Nezavisno izvještavanje i analize stavljaju u rizik značajne sume na više kanala: procjene sredstava i projekata na koje to utiče kreću se od nekoliko stotina miliona do preko milijardu eura – primjeri koji se navode uključuju alokacije EK od oko 900 miliona eura povezane s reformskim programom i preko 220 miliona eura povezanih s Korporacijom Milenijumski izazov. Javne službe su već osjetile posljedice. Javni emiter RTK je, prema izvještajima, imao manjak sredstava zbog zastoja u parlamentarnom budžetskom procesu, što povećava rizik za plate i poslovanje. Nekoliko opština – uključujući Prištinu, Gnjilane i Zubin Potok – navodno nije dobilo ovogodišnje budžete, što ugrožava lokalne projekte i platne spiskove. Uzeta zajedno, ova zapažanja prikazuju krizu koja utiče na cijelo društvo: neposredni rizici likvidnosti i platnih spiskova na opštinskom i institucionalnom nivou, obustavljeno ili zamrznuto finansiranje međunarodnih projekata i zaustavljena integracija u Evropsku uniju. Kosovo bi takođe moglo pretrpjeti dugoročni gubitak reputacije koji odvraća strane direktne investicije i komplicira regionalnu diplomatiju.
Ako Skupština i dalje ne uspije da se konstituiše do roka Ustavnog suda, kratkoročne opcije za Kosovo se sužavaju: dalje sudske ili predsjedničke intervencije, proširena politička kriza koja vodi do novih izbora ili postepena, ad hoc administrativna rješenja koja neće biti dovoljna da se otključa značajno međunarodno finansiranje. Praktični troškovi su sada opipljivi; politički troškovi će se povećati ako se zastoj nastavi.
Zaključak
Sa svakim neuspjelim glasanjem, smanjuje se prostor za kompromisne dogovore, a upražnjeno mjesto predsjednika skupštine donosi dodatne troškove cijeloj naciji. Stoga, politički akteri na svim stranama moraju ispuniti svoja javna obećanja, ali takođe moraju izvagati data obećanja u odnosu na stvarna i rastuća opterećenja koja zastoj nanosi svakodnevnom životu – opštinskim uslugama, platama u javnom sektoru, međunarodnom finansiranju, poslovnom povjerenju i ugledu Kosova u inostranstvu. Rok od 30 dana Ustavnog suda naglašava taj imperativ: pridržavanje obećanja i spremnost da se nominalni ustupci pretvore u efikasna rješenja sada su jedini kredibilni putevi iz paralize. Ako stranke ne djeluju s tom odgovornošću, Kosovo rizikuje ne samo dalju institucionalnu regresiju već i produženu ekonomsku i socijalnu štetu koja će poništiti vrijednost svake kratkoročne političke dobiti.
