Spomenik Tarasu Ševčenku postao je simbol otpora ruskom uticaju i propagandi u Srbiji
Ne bi se ni znalo da u Srbiji i Novom Sadu postoji spomen-obilježje ukrajinskom pjesniku, slikaru i borcu za slobodu Tarasu Ševčenku, da nije više puta oskrnavljen.
Prvi put odmah na početku totalne ruske invazije na Ukrajinu, kada je na postamentu Ševčenku ispisano slovo simbol ruske okupacije „Z“. Drugi put je oštećen na četvrtu godišnjicu agresije, bista je polivena crnom farbom, a tablica sa prezimenom otkinuta. U međuvremenu je više puta razbacano cvijeće koje tu ostavlja ukrajinska zajednica i antiratni aktivisti, kojima je spomenik Ševčenku u Novom Sadu stalno mjesto okupljanja.
Pravo je čudo što su 2019. godine lokalne vlasti u Novom Sadu, predvođene Srpskom naprednom strankom, dozvolile postavljanje jednog takvog spomen-obilježja. Sigurno su čuli za fudbalera Andrija Ševčenka, možda nešto u školi i za pjesnika Tarasa Ševčenka. A i zašto bi jedan umjetnik iz 19. vijeka uopšte bio problem za „majku Rusiju“ ili iritirao glavno biračko tijelo Srpske napredne stranke – rusofile i putinofile?
Upravo ruska i ukrajinska spomen-obilježja simbolično prate promjene političkog stanja u Srbiji. Pompezni spomenik ruskom caru Nikolaju II Romanovu u Beogradu postavljen je 2014, u godini aneksije Krima i pojačanog ruskog uticaja u Srbiji. Taj uticaj je za deceniju izrastao do te mjere, da je ruski predsjednik Vladimir Putin u Srbiji popularniji od predsjednika Aleksandra Vučića.
Spomenik Ševčenku u Novom Sadu je kasnio sa postavljanjem, praćen je negodovanjem deržurnih putinofila iz Srpske radikalne stranke i Demokratske stranke Srbije. Bista je zvanično otkrivena godinu dana pred totalni napad na Ukrajinu.
Predstavnici vlasti u biografiji pjesnika nisu pročitali ono glavno. Ševčenko se u carskoj Rusiji rodio kao rob, koji je veći dio svog života proveo u kmetstvu, po carskim zatvorima i u izgnanstvu. On je simbol prkosa, bunta i borbe protiv carizma, feudalnog ugnjetavanja i ruskog imperijalizma. Taras Grigorovič je oličenje ukrajinske nacije, ali i borac za drugačiju slobodnu Rusiju i narode pod njenom čizmom. Njega su u Sankt Peterburgu od ruskog pukovnika i veleposjednika otkupili kolege umjetnici i omogućili mu status slobodnog čovjeka.
Ševčenko je svjedok istine da Rusija dva vijeka želi da uništi Ukrajinu. Istorijska činjenica u koju do posljednjeg momenta invazije na Ukrajinu nije vjerovao Zapad. I još jedna činjenica – da se Rusija nikada nije odrekla svog imperijalizma. Nakon dva vijeka, ponovo smo tu sa Ševčenkom, da nas podsjeti da je vječna borba protiv jednoumlja, podaništva, socijalne nepravde i pokoravanja drugih naroda.
Spomenik Tarasu Ševčenku u Novom Sadu ima poseban arhitektonski feng šui. Ukrajinski vajar Volodimir Cisarik iz Lavova ga je izvajao mladog. Nalazi se na zelenoj površini aleje takođe pjesnika Miroslava Antića. Blizu je Dunava i okrenut ka Univerzitetskom kampusu, gdje se već godinu i po dana odvija najbrutalnije policijsko nasilje nad studentima koji protestuju. Ševčenko je svjedočio kako je prošlog ljeta na studente i građane tu bačen zabranjeni toksični gas suzavac.
Skrnavljenje biste i postamenta Ševčenku ovaj put su pratili uvrjedljivi grafiti, nešto dalje u centru Novog Sada. Veliki natpis „Litvinenko fašista“, odnosi se na ukrajinskog ambasadora Oleksandra Litvinenka, koji je nedavno stupio na dužnost u Republici Srbiji.
To je poruka putinofila, da Srbija ne smije da bude prijatelj Ukrajine. Očigledna je nervoza u tom taboru. Na prvi pogled, ako pratite medije, TV stanice sa nacionalnom frekvencijom i tiražne tabloide, izgleda da je Srbija potpuno na strani Rusije. Međutim, ako pogledate glasanje u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija i u drugim međunarodnim tijelima i mirovnim inicijativama, Srbija je uglavnom na strani Ukrajine, glasa u korist njene teritorijalne cjelovitosti i osuđuje konflikt. Možda ne toliko svojom voljom, koliko u strahu od gubljenja podrške Zapada.
Ono što najviše boli Kremlj je municija kojom Srbija snabdijeva Ukrajinu preko trećih zemalja i u vrijednosti od više stotina miliona eura.
Zbog izolacije Rusije, zvanična Srbija je silom prilika postala bliži prijatelj Ukrajine. Kijev je takođe sada kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i ubuduće će sa Beogradom dijeliti sve izazove tranzicije u kandidaturi, bez obzira što je u Srbiji trenutno autokratski režim.
Opoziciona i pobunjena Srbija je takođe dobila Tarasa Ševčenka za saveznika, a njegov spomenik je definitivno postao jedan od novijih simbola otpora u Novom Sadu. Otpora ruskom uticaju i propagandi u Srbiji.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Stavovi” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
