Energetika postaje jedan od ključnih mehanizama geopolitičkog utjecaja na Zapadnom Balkanu. Za Sjedinjene Države jačanje prisutnosti u ovom sektoru ne znači samo gospodarsku ekspanziju, već i pokušaj smanjenja ovisnosti regije o ruskim energetskim resursima, ograničavanja političkog utjecaja Moskve i jačanja vlastitih strateških pozicija u jugoistočnoj Europi.
Tijekom 2026. godine Washington je već poduzeo niz koraka koji ukazuju na sistemsku prirodu ove politike: od podrške novim infrastrukturnim projektima do promocije američkog ukapljenog prirodnog plina na regionalnim tržištima. Istodobno, praktična provedba tih planova suočava se s političkim, institucionalnim i geoekonomskim preprekama, što je posebno vidljivo u slučajevima Srbije i Bosne i Hercegovine.
Energija kao prioritet
Krajem 2025. godine američki Kongres usvojio je Zakon o demokraciji i prosperitetu Zapadnog Balkana kao dio Zakona o nacionalnoj obrambenoj autorizaciji (NDAA) za fiskalnu godinu 2026. Dokumentom je energetski sektor definiran kao prioritetno područje američke politike u regiji.
„Novi NDAA uspostavlja dugoročnu američku strategiju za regiju, u čijem središtu je energija. Nalaže suradnju s balkanskim zemljama radi diverzifikacije izvora energije, smanjenja ovisnosti o ruskoj energiji, ubrzanja prijelaza na obnovljive izvore energije i modernizacije infrastrukture kako bi se oduprla kibernetičkim napadima i vanjskom uplitanju. Također, jača sankcijske mjere koje se mogu koristiti protiv pojedinaca i subjekata koji koriste korupciju – često putem energetskih ugovora – kako bi ugrozili regionalnu stabilnost“, napisao je David J. Kostelancik iz Centra za analizu europske politike (CEPA) u siječnju ove godine.
„Zapadni Balkan nalazi se na geopolitičkom raskrižju između euroatlantskih institucija i održivog ruskog i kineskog utjecaja. Godinama je energetska ovisnost bila učinkovito sredstvo koje beskrupulozne sile koriste za vršenje pritiska. Kontrola nad opskrbom, netransparentni infrastrukturni ugovori i korupcija povezana s energetskim ugovorima potkopavaju demokratsko upravljanje i regionalnu stabilnost. Kongres je prepoznao suštinsku stvarnost: zemlje koje nemaju kontrolu nad svojom energijom lakše su podložne pritiscima, manipulaciji i destabilizaciji“, primijetio je Kostelancik, naglašavajući: „Kada je Kongres usvojio Zakon o demokraciji i prosperitetu Zapadnog Balkana kao dio Zakona o nacionalnoj obrambenoj autorizaciji (NDAA) iz 2026., poslao je jasan signal: energetska sigurnost u jugoistočnoj Europi više nije periferno ekonomsko pitanje – to je ključna briga američke nacionalne sigurnosti.
Praktični koraci Sjedinjenih Država
Tijekom prvih mjeseci 2026. Sjedinjene Države značajno su ojačale svoju prisutnost na energetskom tržištu Zapadnog Balkana, učinkovito pretvarajući ovo područje u ključni element svoje regionalne strategije. Američka vlada i privatne tvrtke fokusirane su na velike projekte usmjerene na razvoj energetske infrastrukture i diverzifikaciju opskrbe energijom, čime se smanjuje ovisnost regije o ruskoj isporuci.
Krajem travnja, tijekom summita Inicijative Triju mora u Dubrovniku, potpisan je međuvladin sporazum između Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izgradnji plinovoda „Južna interkonekcija“. Projekt omogućuje Bosni i Hercegovini pristup LNG terminalu na otoku Krku i očekuje se da će postati ključni element u diverzifikaciji opskrbe plinom za Bosnu i Hercegovinu, koja je od 1979. u potpunosti ovisna o ruskom uvozu.
Američki ministar energetike Chris Wright prisustvovao je svečanosti potpisivanja u Dubrovniku. Očekuje se da će američka tvrtka AAFS Infrastructure and Energy, povezana s bivšim članovima pravnog tima Donalda Trumpa, osigurati financiranje projekta i postati operater dijela plinovoda koji prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu.
Albanija je 28. travnja potpisala 20-godišnji ugovor s američkim i grčkim partnerima za uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Sjedinjenih Država. Sporazum su potpisale albanska državna tvrtka ALBGAZ, američka tvrtka Venture Global LNG i grčka tvrtka Aktor LNG USA. Ukupna vrijednost ugovora iznosi približno šest milijardi dolara. Dokument predviđa dugoročne opskrbe LNG-om iz Sjedinjenih Država i stvaranje energetskog čvorišta u Vlorëu.
Potpisivanje se održalo u prisutnosti američke veleposlanice u Grčkoj Kimberly Guilfoyle, koja je u Tiranu doputovala posebno za tu prigodu. Izjavila je da sporazum „unapređuje energetsku agendu predsjednika Donalda Trumpa“ i „jača energetsku i nacionalnu sigurnost regije“.
U svibnju su se Srbija i Sjeverna Makedonija pridružile Vertikalnom plinskom koridoru tijekom sastanka čelnika ministarstava energetike Grčke, Srbije, Sjeverne Makedonije i Bugarske u Ateni. Vertikalni koridor povezuje infrastrukturu zemalja jugoistočne Europe, omogućujući transport plina iz izvora koji nisu ruski. Prije svega, to se odnosi na američki LNG koji se isporučuje putem grčkih LNG terminala.
Dakle, nova američka politika u regiji aktivno se provodi i, naizgled, prilično uspješno. Međutim, postoje ozbiljne zamke.
Prvo, nema sličnih uspješnih slučajeva na tržištu nafte, prvenstveno stoga što je rok za prodaju sankcionirane ruske imovine – Lukoil International, Naftna industrija Srbije (NIS) – produžen, a do sredine svibnja proces još uvijek nije riješen.
Drugo, postoje znakovi u plinskom sektoru da proces istiskivanja Rusije s regionalnog energetskog tržišta neće biti ni brz ni jednostavan.
„Istočna interkonekcija“ i granice diverzifikacije
U Banjoj Luci je 17. travnja potpisan ugovor o izgradnji plinovoda koji će povezati Republiku Srpsku sa srpskom plinskom mrežom u blizini Zvornika. Ranije je vlada Republike Srpske odobrila izdvajanje više od milijardu maraka (500 milijuna eura) iz državnog proračuna za izgradnju plinovoda poznatog kao „Istočna interkonekcija“.
Iako bi teoretski taj projekt mogao osigurati opskrbu iz alternativnih izvora (na primjer, iz Azerbajdžana), za sada se kroz ovaj koridor transportira samo ruski plin s rute Turski tok/Balkanski tok.
Trenutno se „Istočna interkonekcija“ čini proruskom alternativom Južnoj interkonekciji koju podržavaju Sjedinjene Države. Čelnici Republike Srpske više su puta naglasili da će se ruski plin isporučivati putem Istočne interkonekcije i to nastavljaju činiti i sada.
Čelnici Republike Srpske (uključujući Milorada Dodika) posjetili su Moskvu povodom proslave 9. svibnja (Dan pobjede). Izvještavanje o posjetu prvenstveno se usredotočilo na povijesne, političke i geopolitičke teme, iako su se raspravljala i druga pitanja. Kako je izjavio predsjednik Republike Srpske Siniša Karan, posebna pozornost tijekom sastanka s Vladimirom Putinom posvećena je „provedbi infrastrukturnih i razvojnih projekata“, poput razvoja plinske infrastrukture i projekta „Istočne interkonekcije“.
Naravno, nije isključeno da će, nakon što se Srbija pridruži planovima Vertikalnog plinskog koridora (od 2028. nadalje), američki plin isporučen preko grčkih LNG terminala ipak biti transportiran u Republiku Srpsku, a time i u Bosnu i Hercegovinu. Međutim, trenutno nema potvrde ovog scenarija.
Srpski faktor i otpornost ruskog utjecaja
Srpske vlasti također ne pokazuju znakove aktivnog rada na istinskoj diverzifikaciji uvoza plina. Naprotiv, politika Beograda usmjerena je na blisku suradnju s Moskvom kako bi se osigurale opskrbe ruskim plinom.
Dvije činjenice to ilustriraju.
Generalni direktor državne tvrtke Srbijagas, Dušan Bajatović, imenovan je počasnim konzulom Ruske Federacije u Vojvodini u rujnu prošle godine. To jasno pokazuje za čije interese glavni menadžer srbijanske državne plinske tvrtke otvoreno lobira i namjerava nastaviti lobirati.
Prije godinu dana, Aleksandar Vulin, koji se u Srbiji smatra političarem najizrazitijeg proruskog stava, imenovan je predsjednikom Nadzornog odbora Srbijagasa. I on je 9. svibnja također prisustvovao paradi u Moskvi i održao niz sastanaka s predstavnicima ruskih vlasti.
Značajan detalj: 2023. godine Sjedinjene Države uvele su sankcije Aleksandru Vulinu, koji je u to vrijeme bio ravnatelj srbijanske Sigurnosno-informativne agencije (BIA). „Današnja akcija protiv Aleksandra Vulina pokazuje predanost Sjedinjenih Država da pozovu na odgovornost pojedince koji se bave koruptivnim aktivnostima koje promiču vlastite političke agende i osobne interese na štetu mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Ove koruptivne aktivnosti olakšavaju zlonamjerne aktivnosti Rusije u Srbiji i regiji“, izjavio je tada Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) pri američkom Ministarstvu financija.
Naravno, Sjedinjene Države mogu ukinuti restriktivne mjere protiv Vulina, kao što su to prethodno učinile u slučaju Dodika. Međutim, malo je vjerojatno da bi to proruske srpske političare pretvorilo u lobiste američkih energetskih tvrtki ili pomoglo Washingtonu da provede svoje planove za energetsko širenje na Zapadnom Balkanu.
Treba podsjetiti da je aktualna američka administracija u posljednje vrijeme na sve moguće načine nastojala razviti odnose s čelnicima bosanskih Srba. Nakon ukidanja „Bidenovih sankcija“ protiv Dodika i njegovih suradnika, uslijedio je i posjet Donalda Trumpa Jr. Banjoj Luci. Međutim, to ni na koji način nije spriječilo vodstvo bosanskih Srba da nastavi suradnju s Rusijom u energetskom sektoru, posebno u plinskoj sferi.
Ipak, glavna prepreka provedbi prioriteta američke politike na Zapadnom Balkanu navedenih u NDAA-2026 nije stav pojedinih regionalnih aktera, već činjenica da Rusija nema namjeru napustiti regiju. Dok će Rusi najvjerojatnije izgubiti tržište nafte, nemaju namjeru „predati“ plinski sektor. To potvrđuju i nedavni koraci i izjave Moskve, uključujući Putinove pregovore s delegacijom Republike Srpske. U konačnici, Washington nije jedino mjesto gdje je sasvim jasno da su energetski resursi među najmoćnijim instrumentima geopolitike – Moskva to također savršeno razumije.
Analitička grupa CWBS-a
