Energetika postaje jedan od ključnih mehanizama geopolitičkog uticaja na Zapadnom Balkanu. Za Sjedinjene Američke Države, jačanje prisustva u ovom sektoru ne podrazumijeva samo ekonomsku ekspanziju, već i pokušaj smanjenja ovisnosti regije o ruskim energetskim resursima, ograničavanja političkog uticaja Moskve i jačanja vlastitih strateških pozicija u jugoistočnoj Europi.
Tokom 2026. godine, Vašington je već poduzeo niz koraka koji ukazuju na sistemsku prirodu ove politike: od podrške novim infrastrukturnim projektima do promocije američkog tečnog prirodnog plina na regionalnim tržištima. Istovremeno, praktična provedba ovih planova suočava se s političkim, institucionalnim i geoekonomskim preprekama, što je posebno evidentno u slučajevima Srbije i Bosne i Hercegovine.
Energetika kao prioritet
Krajem 2025. godine, američki Kongres usvojio je Zakon o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana kao dio Zakona o nacionalnom ovlaštenju za odbranu (NDAA) za fiskalnu godinu 2026. Dokumentom je definirano da energetski sektor postaje prioritetno područje za američku politiku u regiji.
„Novi NDAA uspostavlja dugoročnu strategiju SAD-a za regiju s energijom u središtu. Nalaže saradnju s balkanskim zemljama radi diverzifikacije izvora energije, smanjenja ovisnosti o ruskoj energiji, ubrzanja prelaska na obnovljive izvore energije i modernizaciju infrastrukture kako bi se oduprla sajber napadima i vanjskom uplitanju. Također jača sankcijske mjere koje se mogu koristiti protiv pojedinaca i subjekata koji koriste korupciju – često kroz energetske ugovore – kako bi ugrozili regionalnu stabilnost“, napisao je Dejvid Dž. Kostelančik iz Centra za analizu Europske politike (CEPA) u januaru ove godine.
„Zapadni Balkan se nalazi na geopolitičkoj raskrsnici između euroatlantskih institucija i održivog ruskog i kineskog uticaja. Godinama je energetska ovisnost bila učinkovito sredstvo koje beskrupulozne sile koriste za vršenje pritiska. Kontrola nad opskrbom, netransparentni infrastrukturni ugovori i korupcija povezana s energetskim ugovorima potkopavaju demokratsko upravljanje i regionalnu stabilnost. Kongres je prepoznao činjeničnu stvarnost: nad zemljama koje nemaju kontrolu nad svojom energijom lakše je vršiti pritisak, manipulirati ih i destabilizirati“, primijetio je Kostelančik, naglašavajući: „Kada je Kongres usvojio Zakon o demokratiji i prosperitetu Zapadnog Balkana kao dio Zakona o nacionalnoj odbrambenoj autorizaciji (NDAA) iz 2026. godine, poslao je jasan signal: energetska sigurnost u Jugoistočnoj Europi više nije periferno ekonomsko pitanje – to je ključno pitanje nacionalne sigurnosti SAD-a.
Praktični koraci Sjedinjenih Američkih Država
Tokom prvih mjeseci 2026. godine, Sjedinjene Američke Države značajno su ojačale svoje prisustvo na energetskom tržištu Zapadnog Balkana, efektivno pretvarajući ovo područje u ključni element svoje regionalne strategije. Vlada SAD-a i privatne kompanije koncentriraju napore na velike projekte usmjerene na razvoj energetske infrastrukture i diverzifikaciju opskrbe energijom, čime se smanjuje ovisnost regije o ruskoj isporuci.
Krajem aprila, tokom samita Inicijative Triju mora u Dubrovniku, potpisan je međuvladin sporazum između Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izgradnji plinovoda „Južna interkonekcija“. Projekt omogućava Bosni i Hercegovini pristup LNG terminalu na ostrvu Krku i očekuje se da će postati ključni element u diverzifikaciji snabdijevanja plinom za Bosnu i Hercegovinu, koja je od 1979. godine u potpunosti ovisna o ruskom uvozu.
Američki ministar energetike Kris Rajt prisustvovao je ceremoniji potpisivanja u Dubrovniku. Očekuje se da će američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy, povezana s bivšim članovima pravnog tima Donalda Trampa, osigurati finansiranje projekta i postati operater dijela plinovoda koji prolazi kroz Bosnu i Hercegovinu.
Albanija je 28. aprila potpisala 20-godišnji ugovor s američkim i grčkim partnerima za uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Sjedinjenih Američkih Država. Sporazum su potpisale albanska državna kompanija ALBGAZ, američka kompanija Venture Global LNG i grčka kompanija Aktor LNG USA. Ukupna vrijednost ugovora iznosi približno 6 milijardi dolara. Dokumentom su predviđene dugoročne isporuke LNG-a iz Sjedinjenih Američkih Država i stvaranje energetskog čvorišta u Vlori.
Potpisivanje je održano u prisustvu američke ambasadorice u Grčkoj Kimberli Gilfojl, koja je stigla u Tiranu posebno za ovu priliku. Izjavila je da sporazum „unapređuje energetsku agendu predsjednika Donalda Trampa“ i „jača energetsku i nacionalnu sigurnost regije“.
U maju su se Srbija i Sjeverna Makedonija pridružile Vertikalnom plinskom koridoru tokom sastanka šefova ministarstava energetike Grčke, Srbije, Sjeverne Makedonije i Bugarske u Atini. Vertikalni koridor povezuje infrastrukturu zemalja jugoistočne Europe, omogućavajući transport plina iz izvora koji nisu ruski. Prije svega, ovo se odnosi na američki LNG koji se isporučuje preko grčkih LNG terminala.
Dakle, nova američka politika u regiji se aktivno i, naizgled, prilično uspješno provodi. Međutim, postoje ozbiljne zamke.
Prvo, nema sličnih uspješnih primjera na tržištu nafte, prvenstveno zato što je rok za prodaju sankcionirane ruske imovine – Lukoil International, Naftna industrija Srbije (NIS) – produžen, a do sredine maja proces još uvijek nije bio završen.
Drugo, postoje indikacije u plinskom sektoru da proces istiskivanja Rusije s regionalnog energetskog tržišta neće biti ni brz ni lak.
„Istočna interkonekcija“ i granice diverzifikacije
U Banjoj Luci je 17. aprila potpisan ugovor o izgradnji plinovoda koji će povezati Republiku Srpsku sa plinskom mrežom Srbije u blizini Zvornika. Ranije je vlada Republike Srpske odobrila izdvajanje više od milijardu maraka (500 miliona eura) iz budžeta za izgradnju plinovoda poznatog kao „Istočna interkonekcija“.
Iako bi, u teoriji, ovaj projekt mogao osigurati snabdijevanje iz alternativnih izvora (na primjer, iz Azerbejdžana), za sada se kroz taj koridor transportuje samo ruski plin s rute Turski tok/Balkanski tok.
Trenutno se „Istočna interkonekcija“ čini kao proruska alternativa Južnoj interkonekciji koju podržavaju Sjedinjene Američke Države. Lideri Republike Srpske su više puta naglasili da će se ruski plin isporučivati putem Istočne interkonekcije i to nastavljaju činiti i sada.
Lideri Republike Srpske (uključujući Milorada Dodika) posjetili su Moskvu povodom proslave 9. maja (Dan pobjede). Izvještavanje o posjeti prvenstveno se fokusiralo na historijske, političke i geopolitičke teme, iako su se razmatrala i druga pitanja. Kako je izjavio predsjednik Republike Srpske Siniša Karan, posebna pažnja tokom sastanka s Vladimirom Putinom posvećena je „realizaciji infrastrukturnih i razvojnih projekata“, kao što su razvoj plinske infrastrukture i projekt „Istočne interkonekcije“.
Naravno, ne može se isključiti mogućnost da bi, nakon što se Srbija pridruži planovima Vertikalnog plinskog koridora (od 2028.), američki plin isporučen preko grčkih LNG terminala ipak mogao biti transportovan u Republiku Srpsku, a time i u Bosnu i Hercegovinu. Međutim, trenutno nema potvrde da će nastupiti takav scenarij.
Srpski faktor i otpornost ruskog uticaja
Ni srpske vlasti ne pokazuju znakove aktivnog rada na istinskoj diverzifikaciji uvoza plina. Naprotiv, politika Beograda usmjerena je na blisku saradnju s Moskvom kako bi se osigurala isporuka ruskog plina.
To ilustruju dvije činjenice.
Generalni direktor državne kompanije Srbijagas, Dušan Bajatović, imenovan je za počasnog konzula Ruske Federacije u Vojvodini u septembru prošle godine. Ovo jasno pokazuje za čije interese glavni menadžer srpske državne gasne kompanije otvoreno lobira i namjerava nastaviti lobirati.
Prije godinu dana, Aleksandar Vulin, koji se u Srbiji smatra političarem najizraženijeg proruskog stava, imenovan je za predsjednika Nadzornog odbora Srbijagasa. I on je 9. maja prisustvovao paradi u Moskvi i održao niz sastanaka s predstavnicima ruskih vlasti.
Značajan detalj: Sjedinjene Američke Države su 2023. godine uvele sankcije Aleksandru Vulinu, koji je u to vrijeme bio direktor srpske Bezbjednosno-informativne agencije (BIA). „Današnja akcija protiv Aleksandra Vulina pokazuje posvećenost Sjedinjenih Američkih Država da pozovu na odgovornost pojedince koji se bave koruptivnim aktivnostima koje promovišu vlastite političke agende i lične interese na štetu mira i stabilnosti na Zapadnom Balkanu. Ove koruptivne aktivnosti omogućavaju zlonamjerne aktivnosti Rusije u Srbiji i regiji“, saopštila je tada Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC) pri Ministarstvu finansija SAD-a.
Naravno, Sjedinjene Američke Države mogu ukinuti restriktivne mjere protiv Vulina, kao što su to prethodno učinile u slučaju Dodika. Međutim, malo je vjerovatno da bi to transformiralo proruske srpske političare u lobiste američkih energetskih kompanija ili pomoglo Vašingtonu da provede svoje planove za energetsko širenje na Zapadnom Balkanu.
Treba podsjetiti da je aktuelna američka administracija u posljednje vrijeme na sve moguće načine nastojala razviti odnose s liderima bosanskih Srba. Pored ukidanja „Bajdenovih sankcija“ protiv Dodika i njegovih saradnika, uslijedila je i posjeta Donalda Trampa Mlađeg Banjoj Luci. Međutim, to ni na koji način nije spriječilo rukovodstvo bosanskih Srba da nastavi saradnju s Rusijom u energetskom sektoru, posebno u sferi gasa.
Ipak, glavna prepreka implementaciji prioriteta američke politike na Zapadnom Balkanu navedenih u NDAA-2026 nije stav pojedinačnih regionalnih aktera, već činjenica da Rusija nema namjeru napustiti region. Dok će Rusi najvjerovatnije izgubiti tržište nafte, nemaju namjeru da „predaju“ sektor gasa. To potvrđuju i nedavni koraci i izjave Moskve, uključujući Putinove pregovore s delegacijom Republike Srpske. U konačnici, Vašington nije jedini kome je sasvim jasno da su energetski resursi među najmoćnijim instrumentima geopolitike – Moskva to također savršeno razumije.
Analitička grupa CWBS-a
