Postoji li u Srbiji spremnost da se zažmiri i proguta žaba populizma zarad pobjede nad autokratskim i kriminaliziranim režimom?
Studenti u blokadi objavili su memorandum u kojem su decidno naveli da je Kosovo i Metohija sastavni dio Republike Srbije. Među rijetkim političkim stavovima koje studenti javno izražavaju na društvenim mrežama, u tom memorandumu je navedeno da „ova činjenica nije samo ustavna kategorija, već povijesni i moralni imperativ koji nije podložan pregovorima o suštini“, te da je „očuvanje ustavnog poretka Srbije na prostoru Kosova i Metohije temelj opstanka srpske države i zalog pravednog mira u regionu“.
Studenti, koji već godinu i pol provode prosvjede i političku borbu protiv predsjednika Aleksandra Vučića i njegovog režima, izrazili su ovaj stav tjedan dana prije velikog prosvjeda najavljenog za 23. svibnja, koji nakon duže pauze organiziraju u Beogradu.
Također, studentski Memorandum o Kosovu i Metohiji objavljen je uoči 40. obljetnice Memoranduma Srpske akademije znanosti i umjetnosti (SANU), koji je faktički mobilizirao srpski nacionalizam u regionu i bio jedan od okidača za krvavi raspad SFR Jugoslavije.
Populistički stav studenata izazvao je burne reakcije u Srbiji. Predsjednik Vučić, osjećajući se prozvanim, odmah je optužio studente, nazivajući ih bahatim neznalicama koje rade protiv svoje države. Oštro su reagirali oni kojima desničarski i antieuropski stavovi studenata principijelno smetaju od samog početka.
Studentskim stavom o Kosovu može biti zadovoljna značajna većina u Srbiji, koja je neophodna za poraz bivših srpskih radikala, koji se godinama predstavljaju kao da imaju monopol na nacionalizam.
Treba li ovaj studentski memorandum shvatiti kao taktički potez važan za buduće izbore ili bismo trebali biti zabrinuti za stabilnost u regionu i budućnost Srbije, budući da njezina mladež usvaja dokumente koji se mogu ostvariti samo ratom i izolacijom? A to je već viđena slika iz 90-ih, kada oni nisu ni bili rođeni.
Obje dileme su podjednako relevantne. U Srbiji samo „Vučić“ može pobijediti „Vučića“. Drugim riječima, na sljedećim parlamentarnim izborima najviše glasova osvojit će oni koji koketiraju s desničarskim populizmom. Problem obnovljivosti desnice i njezina destruktivnog potencijala u Srbiji uskoro će obilježiti pola stoljeća. Suštinski problem je što čak i oni koji sebe smatraju ljevičarima, poput SPS-a i nacionalista jugonostalgičara, u biti predstavljaju velikosrpske ideje, koje propagiraju autoritarizam i antizapadnjaštvo.
Postoji li u Srbiji spremnost zatvoriti oči i progutati kokardu zarad pobjede nad autokratskim i kriminaliziranim režimom Aleksandra Vučića? To je cijena pobjede na izborima, ali istovremeno i potencijalni ulazak u novu krizu.
Sve te strahove dijeli i oporbeno biračko tijelo, te je o njima potrebno javno govoriti i upozoravati na njih zbog promjene međunarodnih okolnosti.
Kosovo se ni mirnim putem ni ratom ne može vratiti Srbiji. „Moralni imperativ“ studenata a priori postaje civilizacijski poraz, jer žele teritorij bez ljudi – albanske većine.
Sudeći prema najnovijem istraživanju javnog mnijenja o vrlo visokoj razini podrške integraciji u EU u Crnoj Gori (75 posto), memorandumi i programi „srpskog sveta“ više ni tamo ne funkcioniraju.
Problem se jedino nazire u Bosni i Hercegovini, koja je, povratkom Donalda Trumpa, izgubila kišobran zaštite Sjedinjenih Američkih Država, uostalom, kao i cijela Zapadna Europa. Washington energentima pokušava pridobiti secesioniste.
Nepoželjan scenarij je da bi se velikosrpske ideje mogle proširiti među mladim nacionalistima. Desničarska avangarda sada popularnih majica „Gavrilo Princip“ mogla bi završiti u nekom novom memorandumu o rješavanju „srpskog pitanja“.
Postoji optimističniji scenarij, u kojem se zatvaraju oči i guta samo žaba populizma. To bi mogao biti politički trik, jer su se studenti izvještili na lokalnim izborima i govore ono što većinsko biračko tijelo želi čuti. Uostalom, oni se sve vrijeme formalno pridržavaju onoga što piše u Ustavu, a to je da je Kosovo i Metohija dio Republike Srbije.
EU će podržati promjene u Srbiji, jer se studentski zahtjevi uglavnom podudaraju s agendom Bruxellesa. Obnova demokratskih institucija u Srbiji trebala bi obuzdati ekspanzionističke ideje u regiji. Kao i u slučaju pokreta Otpora 2000. godine, nakon pada Aleksandra Vučića, studentski pokret će se raspasti na razne frakcije koje će roditi buduće vođe i nositelje različitih ideologija. Svi Srbi na Zapadnom Balkanu ponovno će se moći okupiti pod jednim krovom, u jednoj (nad)državi – Europskoj uniji.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
