Je li slučaj Ilije Perekopskog, dugogodišnjeg potpredsjednika Telegrama i bliskog suradnika Pavela Durova, ponovno stavio bosanske institucije pred sigurnosni izazov – odnosno, kako uspostaviti ravnotežu između investicijskih prilika i potencijalnih sigurnosnih prijetnji?
U tom kontekstu, slučaj Ilije Perekopskog, suosnivača Telegrama i bliskog suradnika Pavela Durova, predstavlja mnogo više od priče o jednoj investiciji. U ožujku 2026. Perekopski je registrirao prebivalište u Banjoj Luci, podnio zahtjev za bosanskohercegovačko državljanstvo, i najavio planove za preuzimanje tvrtke EVA Genesis,. To je novi test za institucije Bosne i Hercegovine i za sposobnost zemlje da razumije odnos između gospodarstva, tehnologije i geopolitike.
Suština problema nije činjenica da „strani investitor“ želi ulagati u Bosnu i Hercegovinu, već obrazac koji prate takve investicije: tko želi ulagati, zašto želi ulagati i pod kojim uvjetima želi uspostaviti prisutnost.
Tko je stvarni investitor? Koliko je kapitala uključeno i kada će biti uloženo? Koliko će se radnih mjesta stvoriti i koje su vrste radnih mjesta? Koje su obveze i kakva jamstva postoje? Što se događa ako projekt ne uspije?
U slučaju Perekopskog i EVA Genesis, javnosti je predstavljena investicijska namjera, ali gotovo nikakve informacije nisu dostupne o financijskoj strukturi, fazama projekta ili mjerljivim rezultatima. Proces stjecanja državljanstva prema posebnim odredbama, temeljen na argumentu budućih ulaganja, dodatno podiže uloge.
Takvi mehanizmi postoje i u drugim zemljama, ali oni općenito uključuju rigorozne provjere prošlosti, jasno definirane investicijske obveze i transparentne kriterije. U Bosni i Hercegovini proces se često odvija obrnutim redoslijedom: politička podrška dolazi prvo, dok se tek nakon toga postavlja pitanje postoji li pravi kapital iza projekta i postoji li održivi poslovni model.
Da bi situacija bila još složenija, Telegram je odavno prestao biti „samo“ aplikacija za razmjenu poruka. Tijekom proteklog desetljeća postao je ključna platforma u političkim kampanjama, oružanim sukobima, distribuciji informacija, kao i širenju dezinformacija.
Nakon početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Telegram je došao pod pojačanu lupu sigurnosnih agencija Zapada. Francuske vlasti su 2024. godine pokrenule istragu protiv Pavela Durova zbog navoda da je platforma korištena za olakšavanje distribucije ilegalnog sadržaja, pranja novca i drugih kriminalnih aktivnosti.
Europska unija dodatno je pooštrila obveze za glavne digitalne platforme putem Zakona o digitalnim uslugama (DSA), posebno u pogledu zahtjeva za transparentnost i uklanjanje ilegalnog sadržaja.
Krajem srpnja 2026., prema dostupnim informacijama, Rusija je također pokrenula kazneni postupak protiv Durova zbog navodne pomoći terorističkim aktivnostima. To ne znači da su svi povezani s Telegramom automatski odgovorni za iste optužbe, niti znači da svako ulaganje povezano s takvim pojedincima predstavlja sigurnosni rizik.
Međutim, upravo zbog tih složenosti, ozbiljne države takve slučajeve tretiraju kao pitanja od strateške važnosti.
Sjedinjene Američke Države godinama provode stroge preglede stranih ulaganja putem mehanizama kao što je Odbor za strana ulaganja u Sjedinjenim Američkim Državama (CFIUS), koji procjenjuje potencijalne rizike za nacionalnu sigurnost. Unutar Europske unije, države članice uspostavile su nacionalne mehanizme provjere za strana izravna ulaganja, posebno u područjima kao što su digitalna infrastruktura, mediji i tehnologija.
U regiji, Hrvatska stavlja naglasak na provjeru podrijetla kapitala i poslovne povijesti ulagača, Slovenija provodi sigurnosne procjene za ulaganja u strateške sektore, dok je Srbija pojačala nadzor nad određenim velikim ulaganjima nakon negativnih iskustava u prošlosti.
Bosna i Hercegovina formalno ima pravni okvir koji regulira strana izravna ulaganja i sprječavanje pranja novca. Novo zakonodavstvo o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma zahtijeva od nadležnih institucija da provjere podrijetlo sredstava i prijave sumnjive transakcije.
Bosna i Hercegovina nema specifičan pravni mehanizam koji bi omogućio ruskim državljanima koji su zaposleni ili angažirani u IT sektoru da dobiju državljanstvo ubrzanim postupkom. Kao i svi ostali strani državljani, mogu osnovati tvrtku, dobiti privremene i stalne boravišne dozvole te, nakon ispunjavanja zakonskih uvjeta, podnijeti zahtjev za državljanstvo putem naturalizacije. Odluka se donosi propisanim postupkom koji uključuje sigurnosnu provjeru od strane nadležnih tijela.
Stručnjaci za pitanja sigurnosti upozoravaju da legitimni poslovni modeli mogu postati potencijalni kanali za hibridne aktivnosti ako se iskoriste za promicanje političkih, ekonomskih ili obavještajnih interesa. Prema njihovim procjenama, rizik ne leži u samom pravnom okviru, već u mogućim nedostacima u provjeri investitora i identifikaciji stvarnih vlasnika tvrtki. Zbog toga europske zemlje sve više pojačavaju nadzor nad stranim ulaganjima u osjetljive sektore, uključujući informacijsku tehnologiju, telekomunikacije i digitalnu infrastrukturu.
Međutim, BiH nema sveobuhvatan sustav za procjenu sigurnosnih, strateških i reputacijskih rizika usporediv s onima u većini zemalja EU ili Sjedinjenim Američkim Državama. Odgovornosti su podijeljene između tijela za financijsku obavještajnu službu, sigurnosnih agencija i ministarstava, što u praksi otežava koordinaciju.
Često se provjere provode površno, prekasno ili se pokreću tek nakon što su određeni procesi već politički „zatvoreni“.
Tvrtka EVA Genesis, koja se spominje kao subjekt koji stoji iza projekta u Bosni i Hercegovini, navodno je aktivna u područjima koja uključuju digitalni marketing, IT i modnu industriju. Međutim, javnosti nije pruženo dovoljno informacija o njezinoj vlasničkoj strukturi, financijskim rezultatima ili specifičnim investicijskim planovima u Bosni i Hercegovini.
Kada netko traži državljanstvo na temelju tvrdnji da će donijeti značajna ulaganja i stvoriti radna mjesta, minimalni standard trebao bi biti da institucije jasno odgovore na osnovna pitanja:
Kolika je vrijednost i vremenski okvir ulaganja? Koliko će se radnih mjesta stvoriti i koja vrsta? Koja ugovorna jamstva postoje? Koji su mehanizmi na snazi u slučaju da se ulaganje ne realizira? Koje su sigurnosne provjere provedene i od strane kojih institucija?
Transparentnost ne ometa ulaganja; ona omogućuje održiva ulaganja.
Kada institucije jasno objasne razloge svojih odluka, predstave provedene provjere i uspostave mehanizme nadzora, povjerenje raste i među građanima i među ozbiljnim investitorima. Suprotno tome, nedostatak transparentnosti, odsutnost konkretnih informacija i oslanjanje na političku promociju stvaraju prostor za sumnju, nagađanja i u konačnici gubitak povjerenja.
Neuspješna ulaganja ne znače samo izgubljeni novac. Ona potkopavaju povjerenje u institucije, štete međunarodnom ugledu zemlje i smanjuju mogućnosti za investitore koji bi mogli istinski doprinijeti razvoju.
Bosna i Hercegovina već raspolaže određenim alatima za reguliranje stranih ulaganja i borbu protiv pranja novca, ali nedostaje joj dosljedna provedba i jača institucionalna koordinacija. Uspostavljanje sveobuhvatnog sustava provjere stranih izravnih ulaganja koji uključuje sigurnosne, ekonomske i reputacijske procjene bio bi logičan sljedeći korak.
Do tada će svako „veliko ulaganje“ ostati okruženo pitanjima – ne nužno zato što je problematično, već zato što institucije nisu pokazale da mogu uvjerljivo dokazati njegovu vjerodostojnost.
U konačnici, pitanje koje postavlja slučaj Ilije Perekopskog nije treba li Bosna i Hercegovina prihvatiti strana ulaganja. Takva ulaganja su potrebna. Pravo pitanje je kako ih treba procijeniti.
Ako institucije donose odluke na temelju jasnih kriterija, transparentnih postupaka i stručnih analiza, koristi će imati i država i investitori. Ako se procesi nastave prvenstveno oslanjati na politička obećanja i medijske najave, rizik od neuspješnih projekata i pada javnog povjerenja ostat će visok.
Bosna i Hercegovina mora naučiti procjenjivati velike najave ulaganja na temelju činjenica, a ne na temelju političkog marketinga. Ako su ulaganja stvarna i održiva, izdržat će provjeru i javnosti i državnih institucija. Ako nisu, puno je bolje to utvrditi prije nego što zemlja preuzme političke, financijske ili reputacijske rizike.
Odgovor na to pitanje neće odredit budućnost samo ovog konkretnog projekta, već i sposobnost Bosne i Hercegovine da u budućnosti privuče kvalitetne ulagače, i da istovremeno zaštiti vlastite gospodarske i sigurnosne interese.
Nino Bilajac. Journalist, Detektor.ba
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
