Na prvi pogled, Crna Gora se čini jednim od najpouzdanijih partnera Europske unije na Zapadnom Balkanu u pogledu Rusije. Od potpune invazije na Ukrajinu 2022. godine, Podgorica je dosljedno usklađivala svoju vanjsku politiku s restriktivnim mjerama EU-a, uvela vizna ograničenja, podržala pakete sankcija i zadržala jasan prozapadni diplomatski stav. Zemlja je ostala gotovo u potpunosti usklađena sa Zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a, što pojačava dojam da je ruski utjecaj značajno smanjen.
Međutim, ispod ovog formalnog usklađivanja, slika je znatno složenija. Provedba se pokazala neujednačenijom nego što sugeriraju političke deklaracije. Ostaju neriješena pitanja oko oduzimanja imovine sankcioniranih ruskih oligarha, sprječavanja sofisticiranih shema pranja novca i razbijanja financijskih mreža povezanih s ruskim kapitalom. Prethodne istrage pokazale su kako je ruski novac ušao u Crnu Goru putem offshore struktura, nekretnina i luksuzne imovine, što ilustrira da financijski utjecaj često preživi političke sankcije.
No, značajniji izazov leži u političkoj domeni. Nakon kontroverzne zamjene vodstva u Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB) 2022. godine, Crna Gora je poduzela malo javno vidljivih protuobavještajnih operacija, posebno onih usmjerenih na ruski maligni utjecaj. Dok su se sigurnosne institucije koncentrirale na organizirani kriminal i korupciju, postoji relativno ograničen javni dokaz o sustavnim naporima za identificiranje, razotkrivanje i demontiranje ruskih mreža političkog utjecaja.
Ovaj relativni nedostatak vidljivih aktivnosti ne treba tumačiti kao dokaz da se ruski utjecaj smanjio. Čini se da je Moskva prilagodila svoju strategiju. Tijekom prethodnog desetljeća, ruske aktivnosti uvelike su se oslanjale na strategiju dezinformiranja, mobilizaciju protiv NATO-a i izravne pokušaje utjecaja na izbore. Te su metode postale sve skuplje nakon pristupanja Crne Gore NATO-u, a posebno nakon ruske invazije na Ukrajinu. Umjesto da napusti svoje ciljeve, Rusija se postupno prebacila na institucionaliziraniji model utjecaja.
Ne udaljavajući se od političke strategije Crnog viteza, jačanje i dalje predstavlja dominantnu rusku strategiju, no način njezine provedbe evoluirao je. Umjesto prvenstvenog širenja protuzapadnih narativa, Moskva se sve više oslanja na jačanje domaćih političkih aktera koji su već prisutni u institucijama Crne Gore. Stranke poput Nove srpske demokracije (NSD), zajedno s drugim elementima bivšeg ekosustava Demokratske fronte i simpatizirajućim političkim partnerima, i dalje predstavljaju glavne kanale putem kojih se mogu promovirati ruski strateški interesi. Cilj više nije samo opstruirati euroatlantske integracije izvana, već oblikovati političko donošenje odluka unutar demokratskih institucija.
To odražava važnu stratešku rekalibraciju. Rusija sve više prepoznaje da možda više nije realno da će uspjeti spriječiti proces pristupanja Crne Gore Europskoj uniji. Umjesto toga, povoljniji ishod je da Crna Gora uđe u EU, a istovremeno zadrži političke aktere sposobne promovirati stavove kompatibilne s ruskim interesima. U tom smislu, Crna Gora nalikuje dugoročnoj investiciji, a ne izgubljenom geopolitičkom bojnom polju. Cilj je pojava još jedne države članice koja bi mogla zakomplicirati europski konsenzus o sankcijama, vanjskoj politici, proširenju ili odnosima s Moskvom – slično remetilačkim ulogama koje se često povezuju s Mađarskom i, ponekad, Slovačkom.
Koordinacija stoga postaje jednako važna kao i jačanje. Ruski utjecaj sve više ovisi o održavanju suradnje među političkim strankama, medijskim mrežama, vjerskim strukturama i akterima civilnog društva koji dijele preklapajuće ideološke preferencije. Umjesto stalnog informacijskog ratovanja, utjecaj se vrši kroz izgradnju koalicija, institucionalna imenovanja, zakonodavno pregovaranje i postupnu normalizaciju proruskih stavova unutar glavne političke struje. Ovaj pristup je manje vidljiv od tradicionalne propagande, ali potencijalno trajniji jer postaje ugrađen u same institucije demokratskog upravljanja.
Kako se Crna Gora približava završnoj fazi procesa pristupanja EU, ruska strategija će stoga vjerojatno dati prioritet institucionalnoj otpornosti nad javnom konfrontacijom. Središnje pitanje više nije hoće li se Crna Gora pridružiti Europskoj uniji, već kakva će država članica postati kada se to dogodi. Iz perspektive Moskve, optimalni ishod nije zemlja izvan Europe, već zemlja unutar Europe sposobna pojačati podjele unutar Unije i tiho promovirati ruske geopolitičke interese iznutra.
Danilo Kalezic. Montenegrin political scientist
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
