Prvi službeni posjet Vladimira Zelenskog Srbiji postao je značajan događaj i to ne samo u odnosima Kijeva i Beograda, već i za cijelu regiju istočne i jugoistočne Europe. Sveukupno, značaj posjeta treba posmatrati kao oprezno zbližavanje u kojem je svaka strana nastojala ostvariti vlastite interese.
Razgovori u Beogradu nisu uklonili sve nesuglasice, uglavnom manje one vezane uz odnose Srbije s Rusijom, ali se može smatrati da je zadan najavljeni „šamar Rusima“ koji je Kijev predvidio.
Nakon razgovora, strane su najavile namjeru produbljivanja suradnje u gospodarstvu i europskim integracijama. Međutim, istovremeno, pitanje vojne suradnje ostalo je izvan domašaja javnosti.
Put za Beograd
Posjet ukrajinskog predsjednika Beogradu pripremao se već neko vrijeme. Još u svibnju pojavili su se medijski izvještaji da se očekuje posjet Vladimira Zelenskog Srbiji. Ukrajinska delegacija doista je tada posjetila Beograd, ali sastojala se od predstavnika vladinog gospodarskog bloka. Nakon njihovog posjeta potpisana je Zajednička izjava o nastavku pregovora o sklapanju Sporazuma o slobodnoj trgovini između vlada Ukrajine i Republike Srbije.
U srpnju je predsjednik Vrhovne Rade Ukrajine, Ruslan Stefančuk posjetio Beograd na prvoj Konferenciji predsjednika parlamenata zemalja kandidatkinja za Europsku uniju. Novi format je zajednička ukrajinsko-srpska inicijativa usmjerena na razmjenu iskustava zemalja kandidatkinja na njihovom putu prema EU.
Ovi posjeti mogu se smatrati pripremnim: Kijev i Beograd pokrenuli su konkretnu suradnju na dva kolosijeka – u gospodarstvu i u europskim integracijama.
Posjeti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića Ukrajini radi sudjelovanja na samitu Ukrajina-Jugoistočna Europa, prošle godine u Odesi i ove godine u Kijevu, stvorili su političke temelje za daljnji razvoj bilateralnih odnosa i intenziviranje kontakata na najvišoj razini.
Tijekom svojih posjeta Ukrajini, Vučić je također naglasio razvoj gospodarske suradnje i europskih integracija, a značajnu pozornost posvetio je i humanitarnoj pomoći. Aktualni posjet Zelenskog Srbiji potvrdio je da će se bilateralna suradnja razvijati upravo u tim prethodno najavljenim smjerovima.
Gospodarstvo, humanitarna pomoć, europske integracije
Nakon razgovora u Beogradu postignut je, između ostalog, dogovor o nastavku rada na sporazumu o slobodnoj trgovini, a najavljeno je potpisivanje dokumenta, koje će se provesti najvjerojatnije kasnije ove godine.
Osim toga, Srbija je najavila da će Ukrajini pružiti humanitarnu pomoć u području medicine, kroz isporuke lijekova, i u području energije, izdvajanjem 2 milijuna eura za podršku energetskom sustavu Ukrajine, posebno tijekom zimskog razdoblja.
Na završnoj konferenciji za novinare raspravljalo se i o europskim integracijama. Sudeći po Vučićevim izjavama, on je prilično pesimističan u pogledu pristupanja i Srbije i Ukrajine EU. „Kao predsjednik Srbije i kao politički veteran, trenutno ne vidim mogućnost, prije svega za Srbiju, … da uskoro postane članica Europske unije iz brojnih političkih razloga“; „ja ne vjerujem u to, da budem sasvim otvoren, da će svi Europljani biti blagonakloni ni prema ukrajinskom članstvu“, rekao je.
Po njegovom mišljenju, dobra alternativa punopravnom članstvu u daljoj budućnosti je ideja, koju su predložili on i albanski premijer Edi Rama, o postupnoj integraciji i pristupanju EU bez prava veta. Ovaj pristup predviđa pristup jedinstvenom tržištu i Schengenskom prostoru u ranijim fazama, uz ograničavanje političkog utjecaja novih članica. „Smatram da je to važno za našu regiju, a predsjedniku Zelenskom sam rekao da bi to bilo važno i korisno i za Ukrajinu, Moldaviju i druge istočne zemlje. Mislim da je to realnost“, izjavio je Vučić.
Slon u sobi
Glavni „slon u sobi“ tijekom posjeta bilo je pitanje suradnje između Kijeva i Beograda u vojnoj sferi.
Prije posjeta, mediji su izvještavali o planovima za uspostavu proizvodnje dronova u Srbiji, pri čemu se očekivalo da Ukrajina doprinese svojim stručnim znanjem projektu, a Ujedinjeni Arapski Emirati da osiguraju financiranje. Nije bilo potvrde ove informacije, ali razgovori o „tvornici dronova“ brzo su postali vrlo rašireni.
Pokretanje zajedničke srpsko-ukrajinsko-emiratske proizvodnje vojne robe moglo je postati prava senzacija i glavna vijest koja je proizašla iz posjeta ukrajinskog predsjednika, ali to se nije dogodilo. Na završnoj konferenciji za novinare, Vučić je naglasio: „U rujnu ćemo ovdje otvoriti tvornicu za proizvodnju dronova, ali zajedno s Izraelcima – to radimo s izraelskim partnerima.“
Također nije bilo vijesti nakon razgovora o drugom aspektu vojne suradnje između Beograda i Kijeva – neizravnoj opskrbi ukrajinske vojske srbijanskim streljivom putem trećih zemalja. Na zajedničkoj konferenciji za novinare sa Zelenskim, Vučić je naglasio: „Danas nismo razgovarali ni o kakvoj vojnoj suradnji.“
Ipak, unatoč izostanku ikakvih vijesti, u Ukrajini je rašireno mišljenje da suradnja u opskrbi streljivom postoji, da je osiguranje njezina nastavka bio glavni cilj posjeta Zelenskog Srbiji i da je taj cilj navodno postignut. Zasad su, međutim, to samo procjene stručnjaka i novinara.
„Šamar Rusima“
Drugi cilj putovanja ukrajinskog predsjednika u Srbiju, kako je neslužbeno naglašeno u Kijevu, bila je namjera da se Rusima zada simboličan „šamar“. Može se reći da je taj plan proveden.
Proruske snage u Srbiji samu činjenicu posjeta Zelenskog Beogradu shvatile su kao veliki antiruski potez.
Stotinu srpskih javnih osoba, akademika i umjetnika koji tradicionalno podržavaju politiku Kremlja potpisalo je otvoreno pismo u kojem prosvjeduju protiv prvog službenog posjeta ukrajinskog predsjednika.
Navijači beogradskog nogometnog kluba Crvena zvezda, čiji je generalni i naslovni sponzor od 2010. ruska državna tvrtka Gazprom, priredili su demonstraciju na stadionu. Nosili su ruske zastave i transparente s uvredljivim porukama o ukrajinskom vođi.
Ipak, unatoč otporu proruskih krugova, Vučić je izrazio jasnu i nedvosmislenu podršku teritorijalnom integritetu Ukrajine. „Srbija, i ja kao njezin predsjednik sam istakao da podržavamo Povelju Ujedinjenih naroda i rezolucije Ujedinjenih naroda, a to znači teritorijalni integritet svih zemalja članica UN-a. To također znači teritorijalni integritet Ukrajine. … Nastavit ćemo provoditi ovu principijelnu politiku i po tom pitanju ne postoji nikakvo ‘ali’“, naglasio je na završnoj konferenciji za novinare.
Vučić je i prije davao slične izjave, ali u Beogradu su izrečene u kontekstu toplog prijema koji je pružen ukrajinskom predsjedniku. U tom kontekstu, izjava srbijanskog vođe činila se još čvršćom i nedvosmislenijom porukom Moskvi da Srbija nije spremna priznati ukrajinske teritorije koje je Rusija anektirala/okupirala kao pripadajuće Rusiji. Drugim riječima, unatoč svom „prijateljstvu s Rusijom“, sadašnje srbijanske vlasti neće podržati rusku agresiju protiv Ukrajine.
Međutim, Beograd također nema namjeru radikalno promijeniti svoj vanjskopolitički kurs ili zauzeti nedvosmisleno proukrajinski stav. Vučić, koji je viševektorski pristup učinio zaštitnim znakom svoje vanjske politike, nakon odlaska Zelenskog aktivno je nastojao uvjeriti domaću publiku i, očito, Moskvu u svoju namjeru da nastavi provoditi „samostalnu i neovisnu“ vanjsku politiku i graditi viševektorske odnose, uključujući i s Rusijom.
„Ja neću služiti nikome – ni Engleskoj, ni Njemačkoj, ni Americi, ni Rusiji. Služim samo Srbiji“, rekao je srbijanski predsjednik novinarima dva dana nakon završetka posjeta Zelenskog, odbacujući tvrdnje svojih protivnika da su srbijanske vlasti prešle „na drugu stranu“. „Mi nismo prešli nigdje. Ja sam uložio cijeli svoj život i borio se cijeli život da Srbija vodi samostalnu i neovisnu politiku“, naglasio je.
Značajno je da su ruski mediji ovu Vučićevu izjavu prenijeli pod naslovima poput „Srbija nije stala na stranu Ukrajine protiv Rusije“, nastojeći neutralizirati negativan učinak intenziviranja suradnje između Beograda i Kijeva na njih.
Pitanje Kosova
Pitanje potvrđivanja teritorijalnog integriteta bilo je važno ne samo za Ukrajinu, već i za Srbiju.
Odgovarajući na pitanje novinara srbijanskog javnog emitera, Radiotelevizije Srbije (RTS), „Mogu li Srbija i građani Srbije računati na to da će Ukrajina održati čvrstu politiku nepriznavanja jednostrano proglašene neovisnosti Kosova?“, Volodimir Zelenski izjavio je da stav Ukrajine „o jednostrano proglašenoj neovisnosti Kosova ostaje nepromijenjen“.
U svojim kasnijim komentarima, Vučić je istaknuo ukrajinsku potvrdu nepriznavanja Kosova kao jedan od važnih ishoda posjeta Zelenskog i jedan od uspjeha srbijanske vanjske politike. Ovo pitanje bilo je i glavni fokus publikacija u srbijanskim provladinim medijima.
Istodobno, ukrajinska diplomacija sada se mora pozabaviti teškim zadatkom vraćanja povjerenja Prištine i Tirane, bez negativnih posljedica zbog srbijanskog smjera njezine vanjske politike.
Kao što je dobro poznato, Kosovo je dosljedno podržavalo Kijev od prvih dana ruske agresije. Kijev se sada suočava s oštrim kritikama Prištine. Albansko Ministarstvo za Europu i vanjske poslove također je izdalo kritičku izjavu zbog komentara u vezi s Kosovom koje je Zelenskiji iznio u Beogradu.
Predsjednik Odbora za vanjsku politiku u ukrajinskom parlamentu, Oleksandr Merezhko kaže da su argumenti protiv ukrajinskog priznavanja Kosova uglavnom povezani sa zabrinutošću da bi Rusija mogla iskoristiti Kosovo kao presedan za okupaciju ukrajinskih teritorija, sa srbijanskom podrškom teritorijalnom integritetu Ukrajine i, donekle, s opskrbom Ukrajine srbijanskim streljivom. Prema njegovim riječima, on osobno je skeptičan prema tim argumentima; štoviše, po njegovom mišljenju, priznavanjem Kosova ne bi se prekršilo međunarodno pravo. Istodobno, Merezhko vjeruje da bi se pitanje Kosova moglo vratiti na politički dnevni red u Kijevu nakon završetka rata.
***
Posjet Zelenskog Beogradu učvrstio je trend prema aktivnijem dijalogu između Ukrajine i Srbije, ali ga nije transformirao u strateško partnerstvo. Strane su istaknule specifična područja suradnje – od trgovine i humanitarne pomoći do međusobne podrške na putu prema EU. Pitanje vojne suradnje ostalo je izvan domašaja javnosti. Iako se o tim pitanjima nije službeno raspravljalo, ne znamo sa sigurnošću jesu li postignuti ikakvi sporazumi u tom području.
Glavno postignuće i za Kijev i za Beograd bila je međusobna potvrda podrške teritorijalnom integritetu. Istovremeno, u tom kontekstu, srbijanske vlasti održavaju svoj viševektorski kurs i distanciraju se od nedvosmisleno proukrajinskog stava.
Za Kijev, daljnji uspjeh u odnosima sa Srbijom ovisit će o sposobnosti da kombinira razvoj odnosa s Beogradom i očuvanje odnosa povjerenja sa zemljama u regiji koje su blagonaklone prema Ukrajini.
Analitička grupa CWBS-a
