Urgentno se mora početi sa demontažom starog režima
Karnevalska atmosfera u cijeloj zemlji, od glavnog grada do najmanjih mjesta Srbije. Vesela omladina slavila je pobjedu Studentske liste. Igralo se kolo, slavilo se do jutra i pjevalo „Vučić ode, Vučić ode!“…
„Prebrzo se nekako sve odigralo“ – šokirani su bili oni koji su očekivali da Vučić neće mirno otići s vlasti. Nakon svih masovnih pritisaka, represija, prebijanja neistomišljenika, demonstranata i korupcijskih skandala – sudski epilozi su neminovni.
Ujutro nakon izbora, dilema se riješavala – zašto je Aleksandar Vučić želio iznenaditi sve i prvi, prije svih, objaviti vlastiti poraz? A formula za njegov poraz je jednostavna: visoka izlaznost birača (oko 70 posto) i velika razlika, Studentska lista (53 posto glasova), osvojila je skoro 15 posto više od koalicije oko Srpske napredne stranke (39 posto glasova).
To je klasičan primjer nenasilne „izborne revolucije“. Druge u Srbiji, nakon „5. oktobra“ 2000. godine, u kojoj je pao tadašnji lider Slobodan Milošević. Istovremeno, to je druga „izborna revolucija“ koja se dogodila u susjedstvu, samo nekoliko mjeseci nakon poraza premijera Viktora Orbana u Mađarskoj.
Možda bi se moglo govoriti o domino efektu ili trendu, jer su hibridni režimi Orbana i Vučića bili slične prirode. Rezultat je isti – pobjeda nad autokratama u potpuno nepovoljnim uslovima tokom izbora.
U Albaniji, takođe, traju protesti protiv korupcije i premijera Edija Rame, ali se redovni parlamentarni izbori tamo održavaju tek sredinom 2029. Mladi ljudi dižu glas i protestuju širom Evrope, traže bolje obrazovanje i uslove života, ali postoje i ključne razlike sa prethodno spomenutim palim autokratama iz jugoistočne Evrope. Orban, Vučić i Rama su dugogodišnji lideri tvrde ruke, koji su na vlasti duže od 13 godina. U Mađarskoj i Srbiji, smjena vlasti i protesti su protekli bez radikalizacije. Ono što je zajedničko svoj trojici lidera jeste da su politički i koruptivno pokušali dobiti „zaštitu“ porodice Tramp.
Nova imena – šansa i rizik
Što je sljedeće? Pitaju se svi koji su glasali za Studentsku listu, odnosno protiv Aleksandra Vučića. Pobjeda Studentske liste nije samo uvela nova imena u srbijanski parlament, već je i počistila poznata stara, s obje strane političkog fronta. Po prvi put, u parlament nije ušla Socijalistička partija Srbije, ključni akter tri i po decenije neuspjeha srbijanske tranzicije, zupčanik svih ratova 90-ih i tradicionalni proruski stožer na Zapadnom Balkanu.
Ne samo da nije prošla cenzus, već je veoma malu podršku, manje od procenta (0,3 posto glasova) dobila koalicija „Evropska Srbija“, predvođena Strankom slobode i pravde. Birači su nemilosrdno kaznili prije svega svoje lidere, između ostalog, i zbog sumnjivih poslova tokom prethodnih izbora.
Kada je riječ o smjeni političkih elita, iznenadna situacija u Srbiji donekle podsjeća na dolazak na vlast u Ukrajini 2019. godine Volodimira Zelenskog i njegove stranke Sluga naroda. Ogroman talas nezadovoljstva građana tradicionalnom ukrajinskom političkom elitom i korupcijom doveo je potpuno nove ljude, bez političkog iskustva, koji su se u državi i do rata prilično dobro snašli.
Među prvih 140 kandidata sa Studentske liste, koji bi, prema izbornoj projekciji, trebali ući u Narodnu skupštinu Srbije, najzastupljeniji su predstavnici obrazovanja i akademske zajednice, a značajan udio imaju i stručnjaci iz zdravstva, prava, ekonomije, kulture i umjetnosti. Očekuje se nova vlada stručnjaka.
Nova imena su i šansa i rizik. Jer za razliku od ukrajinskog Sluge naroda, Studentska lista nema lidera (Ilija Srdanović tvrdi da je samo prvi na listi), nema stranačku strukturu i hijerarhiju. Uopšte je politikološki fenomen da jedan takav autentični decentralizovani pokret pobijedi klijentelističku vertikalu režima Srpske napredne stranke. To je vjerovatno još jedan razlog zašto je Vučić odustao od krvoprolića i povukao se pred studentskim kadrovima, smatrajući da ima prednost nad njihovom neiskustvom i otvorenošću.
Prema analitičarima, nakon poraza Vučića, urgentno se mora početi sa demontažom starog režima, posebno tajnih službi i medija. Moglo bi se reći da je taj proces počeo, jer se u ponedjeljak pokrajinski javni servis Radio-televizije Vojvodine izvinio svojim gledaocima zbog neprofesionalnog izvještavanja, a glavni urednik je podnio ostavku.
Dva dana nakon izbora, kandidati Studentske liste poslali su otvoreno pismo rukovodstvu Radio-televizije Srbije, u kojem traže ostavke vodećih ljudi i privremeno upravljanje javnim servisom. Studentski pokret je putem društvenih mreža objavio da nema mjesta sukobima i nasilju, da ne podržavaju upade u medije i institucije, nakon što se desio upad grupe demonstranata u TV Informer, koji je bio najbrutalnije oruđe vlasti za blaćenje neistomišljenika.
Nešto teže će biti sa Bezbjednosno-informativnom agencijom i vojnim službama bezbjednosti Republike Srbije, gdje se promjene ne mogu izvršiti bez konstituisanja parlamenta i formiranja nove vlade, za što je potrebno između dva i četiri mjeseca. Još veći problem je što su ovim službama potrebne fundamentalne promene još od komunizma.
Veliki dio javnosti je vjerovao da Vučić i njegova pratnja neće prihvatiti izborni rezultat i poraz. Međutim, dobrovoljna predaja i brzo prihvatanje rezultata možda je prelazak na novu taktiku u kojoj ne treba potcijeniti Srpsku naprednu stranku u opoziciji, jer će veliki dio njihovih ljudi koji su do pozicija ili poslova došli klijentelističkim putem, zadržati svoje pozicije.
Pravoduđe je tema koja nije dovoljno aktuelizovana tokom studentskih protesta u Srbiji. Nova studentska vlada moći će se osloniti na Javno tužilaštvo za organizovani kriminal, koje je možda jedino sačuvano od uticaja režima. U svom planu studenti najavljuju oslobađanje sudova i tužilaštva, uz formiranje Specijalne tužilačke policije. Međutim, biće potrebna temeljna reforma pravosuđa, na nivou koji su imale Rumunija i Ukrajina, zemlje s endemskom korupcijom.
Vanjska politika i Kosovo – kamen spoticanja
Još jedna stvar na koju Vučić računa su podjele u vezi s vanjskom i regionalnom politikom, koje su bile prisutne i tokom sloma Demokratske opozicije Srbije ubrzo nakon pobjede nad Miloševićem. U rečenicama koje su uslijedile nakon priznanja izbornog poraza, Vučić je izjavio da će Studentska lista do proljeća sljedeće godine uvesti sankcije Ruskoj Federaciji.
Popularni profesor Jovo Bakić sa Studentske liste za TV RT Balkan rekao je da nova buduća vlada Srbije neće uvoditi sankcije Rusiji i da se politika prema Moskvi neće mijenjati. U predizbornoj kampanji, Studentska lista je davala populističke izjave o budućoj vanjskoj politici Srbije, suzdržanosti prema EU i otvorenosti prema Rusiji.
Tema očuvanja Kosova unutar granica Srbije dominirala je kod predstavnika Studentske liste. Tema je očigledno važna i frustrirajuća za mlade ljude. Tokom proslave izborne noći, mladi su pjevali pjesme i nosili simbole veličanja Kosova, uz šovinistička i homofobna skandiranja.
Već sada je jasno da će Kosovo biti prvi kamen spoticanja za Studentsku listu, kako na regionalnom, tako i na međunarodnom planu. Ukoliko dođe do političkih promjena u ključnim državama EU, pojedinci iz nove vlade mogli bi da gravitiraju ka Evropskom i globalnom popularnom trendu – ultradesnici.
Prekid kontinuiteta nedemokratskog naprednjačkog režima – prvi je realan korak promjena u srpskom društvu koji se odigrao odmah nakon izbora. I da jako malo uradi nova vlast, jer su institucije u Srbiji sistemski ruinirane, svaka kriza vodi ka rješenju na novim izborima, koji više ne mogu do te mjere biti zarobljeni kao pod Srpskom naprednom strankom. Drugi korak je već tu – predsjednički izbori do kraja godine.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Stavovi” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
