Po svim tehničkim parametrima, Crna Gora prednjači u grupi kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Središnja stranka vladajuće koalicije, koju su formirali umjereni lideri protestnog pokreta iz 2020. godine, pridruženi Srpskoj pravoslavnoj crkvi, preorijentisala se u čvrsto proeuropsku. Oni su svoj tadašnji program fiskalnih reformi nazvali Europa sada, po čemu su kasnije nazvali svoju stranku.
Kandidati ove stranke su u protekle dvije godine postali predsjednik i premijer Crne Gore. Uprkos brojnim skandalima – od kojih je jedan rezultirao rascjepom stranke i izbacivanjem novoizabranog predsjednika Crne Gore – vladajuća politička struktura je uspjela da se održi na vlasti, prvenstveno zahvaljujući podršci proruskih, srpskih ultranacionalista iz bivšeg Demokratskogfronta, sada preimenovanog u koaliciju Za budućnost Crne Gore. Ova koalicija je naširoko percipirana kao produžetak Vučićevog režima u Beogradu, i često podriva europska dostignuća mladog tehnokratskog tima koji okružuje premijera Spajića, insistiranjem na pitanjima koja izazivaju podjele. Ostali članovi koalicije uključuju manju klijentelističku stranku Demokrate i manjinske stranke koje predstavljaju Bošnjake i Albance.
Unatoč brojnim skandalima i nacionalističkim ispadima, koalicija je uspjela održati stabilnost.
Najnovija velika vladina kriza uslijedila je nakon masovne pucnjave na Cetinju, kada je ubijeno 13 osoba, među kojima i djeca. Ova tragedija izazvala je proteste protiv nesposobnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, na čijem su čelu Demokrate – stranka koja je postala sinonim za klijentelizam, nekompetentnost i neodgovornu vlast u Crnoj Gori. Stranka trenutno nadgleda sektor sigurnosti, koji se često optužuje za nemar i kompromitovanost uticajem srpskih i ruskih obavještajnih službi.
Iako se Spajić predstavlja kao proeuropski centrista, njegovi postupci – i postupci njegovih najbližih suradnika – govore suprotno. Njegov flert sa srpskim proruskim nacionalistima i crkvenim vođama, uz njegovu snažnu podršku politici Ilona Maska i politici američkog predsjednika Donalda Trampa, izazivaju sumnju u njegovu istinsku političku pripadnost.
Nije tajna da je Spajić entuzijasta za kriptovalute, te da je blisko povezan sa međunarodnim slobodarskim pokretima. Uprkos ranijim obećanjima o velikim reformama i propisima o kriptovalutama, sa ciljem da Crna Gora postane kripto raj, ove inicijative su trenutno na čekanju.
Spajićeva popularnost u početku je rasla usljed vještačkog povećanja plata, čime je dobio podršku mnogih građana. Međutim, ta podrška jenjava, posebno zbog inflacije, koja je dijelom upravo izazvana njegovim fiskalnim reformama. Pokušao je održati naklonost javnosti najavljujući velika ulaganja u infrastrukturu. Međutim, nedavni lokalni izbori u Podgorici i, ekonomski i turistički značajnom gradu, Budvi ukazuju na nagli pad popularnosti njegove stranke. Predstojeći izbori u Nikšiću, drugom po veličini gradu i industrijskom centru Crne Gore, dodatno naglašavaju slabljenje njegovog uticaja, jer gradom trenutno upravlja ekstremni srpski nacionalista iz njegove koalicije.
Spajićeva vlada se suočava sa značajnim izazovima. Europska agenda zahtijeva reforme koje, čini se, Spajić nerado provodi. Njegov otpor usklađivanju Crne Gore sa viznom politikom EU sugeriše da bi se uskoro mogao osjetiti dovoljno odvažnim da otvorenije prkosi direktivama iz Brisela.
Mnogo će zavisiti od ishoda rata u Ukrajini i širih geopolitičkih pomaka, koji već izazivaju velike poremećaje u transatlantskim odnosima. Iako je Crna Gora mala država, moraće da izabere stranu i odredi svoj put dalje. U slučaju veće krize, Spajićeva koalicija bi se mogla naći u još većoj dilemi.
Još je prerano za predviđanje načina na koji će se druga Trampova administracija baviti Balkanom. Međutim, poznati regionalni diplomata Ričard Grenel nema reputaciju nepristrasnog ili objektivnog – posebno ako pitate ljude na Kosovu, u Bosni ili u crnogorskoj opoziciji. Prvi signali, barem oni sa društvene mreže X, sugerišu da Spajić i Grenel imaju prijateljski odnos.
Osim srpske frakcije, u Spajićevoj stranci postoje i proeuropski, građanski orijentisani članovi. Neki analitičari predviđaju novi raskol unutar stranke, koja je iz svojih redova već izgubila crnogorskog predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg ministra pravde Andreja Milovića.
Crnogorska opozicija uglavnom je i dalje neorganizovana i diskreditovana zbog prošlih korupcijskih skandala i veza sa organizovanim kriminalom. Štaviše, najveća opoziciona stranka i dalje se nalazi u sjeni uticaja bivšeg crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića.
Ova slaba opozicija se bori da iskoristi nezadovoljstvo javnosti, ali ne uspijeva da se postavi kao uvjerljiva alternativa.
Najveće prijetnje aktuelnoj vlasti dolaze od unutrašnjih i vanjskih pritisaka, koji bi se mogli pokazati prevelikim za Spajićevu krhku, ali upornu administraciju.
Ako protesti u Srbiji splasnu i Vučić učvrsti svoju vlast, europska putanja Crne Gore mogla bi biti sabotirana. Kao što Putin ne vidi interes u prosperitetnoj, stabilnoj Ukrajini, tako ni Vučića ne zanima uspješna, demokratska Crna Gora kao država članica EU.
Te tenzije će se morati nekako riješiti, a njihovo rješavanje može ići na štetu Spajićeve vlade ili europske budućnosti Crne Gore.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politikolog
