Povodom 80. godišnjice Dana državnosti Bosne i Hercegovine u Ambasadi BiH u Washingtonu upriličen je službeni prijem. Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik SAD za zapadni Balkan i zamenik pomoćnika američkog državnog sekretara, prisustvovao je ceremoniji u ime američkog državnog sekretara Entonija Blinkena. Escobar je u svom govoru istakao da mu je od svih zemalja u kojima je radio, Bosna i Hercegovina najbliža srcu, te izrazio bezuslovnu podršku njenom napretku. Na pitanje šta za njega znači obilježavanje Dana državnosti Bosne i Hercegovine u Washingtonu, Escobar je odgovorio: „Prošlo je mnogo vremena. Sjedinjene Države su ponosne što stoje uz Bosnu i Hercegovinu i podržavaju njen suverenitet i teritorijalni integritet.” Naglasio je da se američki odnos prema Bosni i Hercegovini neće promijeniti. Osnova sigurnosti SAD-a je partnerstvo sa Evropom, uključujući i BiH, koja se smatra dijelom evropske i evroatlantske porodice i u tom smislu neće biti nikakvih promjena. Escobar je pročitao pozdrav državnog sekretara E. Blinkena, u kojem je navedeno da Sjedinjene Države ostaju prijatelj i partner svih naroda Bosne i Hercegovine i da će nastaviti raditi sa svim institucijama zemlje na provođenju reformi neophodnih zemlji da zauzme mjesto koje zaslužuje u evroatlantskoj zajednici. U pozdravu je navedeno da će SAD privesti pravdi sve osobe i institucije koje predstavljaju prijetnju stabilnosti i sigurnosti Bosne i Hercegovine, uz izražavanje kontinuirane opredijeljenosti i podrške BiH na putu evropskih integracija.
Već sljedećeg dana, nakon novih izjava Milorada Dodika o “nezavisnoj Republici Srpskoj” i stvaranju velike Srbije kao legitimnom cilju, iz Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini saopšteno je da će takve izjave imati posljedice i da Dodikovi šovinistički stavovi zaslužuju odgovarajuću reakciju, jer ovlasti za otcjepljenje u ne postoje u Republics Srpskoj. Američka ambasada smatra da su separatistička retorika Milorada Dodika i njegove prijetnje otcjepljenjem od Bosne i Hercegovine opasni, a njegovo destabilizirajuće djelovanje će imati negativne posljedice ne samo za njega, već i za sve građane zemlje, gdje god da žive. Retorika i djelovanje predsjednika RS ugrožava evropsku perspektivu BiH, njenu demokratiju i ekonomiju. Naglašeno je da je Ustav Bosne i Hercegovine vrlo jasan: entiteti nemaju ustavnu ovlast da se otcijepe od Bosne i Hercegovine. Ambasada je naglasila da su Sjedinjene Američke Države u više navrata jasno isticale da je Bosna i Hercegovina suverena država, te da stoga ostaje privržena svom teritorijalnom integritetu i multietničkoj prirodi. SAD će nastaviti krivično goniti one koji pokušavaju potkopati BiH i njene institucije i destabilizirati zemlju i region. Bosna i Hercegovina je multietnička zemlja u kojoj žive tri državotvorna naroda — Bošnjaci, Hrvati, Srbi i drugi. Svi su Evropljani; svi su Bosanci i Hercegovci; i svi su državljani Bosne i Hercegovine.
U vezi sa saopštenjem Ambasade SAD-a u BiH, reagovala je Dodikova pouzdanica Sanja Vulić, koja je šefica kluba poslanika u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH vladajućeg SNSD-a u RS. Ona smatra da Bosna i Hercegovina ima šanse samo u okviru Daytona, a iluzija da će biti građanska postoji samo u mašti Bosanaca koji rade u američkoj ambasadi, što je želja koju je napisao američki ambasador Michael Murphy. Vulić je rekla da se predsjednik Republike Srpske M. Dodik i srpski narod ne plaše “Marfijeve mržnje i zle namjere, a ova ljubav je sve pobijedila, pa će i srbomrzce”. Prema riječima Vulić, Republika Srpska je vječna i priznata je Opštim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini. Napomenula je i da je čak i Henry Kissinger tvrdio da je Bosna i Hercegovina izmišljena zemlja.
Na izjavu američkog ambasadora reagovao je i sam M. Dodik. On je naveo da M.Murphy u BiH radi sve loše stvari za koje optužuje druge, istovremeno rušeći Ustav Bosne i Hercegovine, podržavajući suspenziju parlamenta u zemlji. Predsjednik RS smatra da je retorika američkog ambasadora opasna za Bosnu i Hercegovinu, a postupci neprijateljski prema svim građanima BiH, koji uništavaju njen suverenitet, jer zemlji nameću čuvara i pretvaraju je u državu protektorat.
Tako se Milorad Dodik i njegovi poslušnici ne usuđuju da uđu u raspravu o izjavama visokih američkih zvaničnika, posebno državnog sekretara E. Blinkena ili specijalnog predstavnika SAD za Balkan H. Escobara, koji je dugo radio u BiH i zapravo u Banjoj Luci, gdje je u to vrijeme pomogao M. Dodiku da dođe do viših političkih orbita. Međutim, omalovažavajući komentari predsjednika RS i njegove pratnje američkog ambasadora u BiH M.Murphyju ukazuju na spremnost na sukob sa američkom politikom, ali na nešto nižem nivou. M. Dodik je veoma uvrijeđen Wašingtonom koji je uveo personalne sankcije njemu i njegovoj djeci, kao i lokalnim sponzorima funkcionisanja njegovog porodičnog klana. Međutim, SAD i dalje djeluju sistematski i bez nepotrebnih naglih pokreta. Istovremeno, predsjednik RS je i dalje potpuno orijentisan na politiku Kremlja, dajući populističke izjave o tradicionalno prijateljskim odnosima ruskog i srpskog naroda. Ali nikada se neće setiti da je upravo Moskva podržala međunarodne sankcije Srbiji 1992. godine, kada su u Ruskoj Federaciji bile na vlasti prilično demokratske snage. Tada je ceo svjet optužio S. Miloševića i srpske šoviniste da su započeli rat na teritoriji bivše Jugoslavije. Manipulativni su argumenti Sanje Vulić, bliske Dodiku, koja optužuje SAD za neke gubitke srpskog stanovništva 1992. godine, dok je djelovanje Washingtona uvijek bilo isključivo u polju reagovanja na agresivne akcije Armije bosanskih Srba, koje su počinile brojni ratni zločini, uključujući i najveći u modernoj svjetskoj historiji – ubistvo više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici, koji se može okarakterisati kao čin genocida. Ali zvanična Banjaluka se drži recepta moskovske propagande, kada je uvijek potrebno za sve kriviti druge, a prešutjeti zločine svoje strane. Republika Srpska praktično nije proslavila 80. godišnjicu postojanja Bosne i Hercegovine, ali optužuje Wašington da navodno ruši temelje BiH. Osjeća se da Dodikovo okruženje stalno dobija argumente za svoje govore iz Kremlja, kada kao u poređenju pominju istorijske događaje i činjenice koje su se već desile. U Republici Srpskoj vjerovatno nikada nisu imali pojma o njima, ali ovdje uvijek dobro dođe pomoć i iskustvo moskovskih propagandista.
