- Povodom izjave ministra odbrane Bosne i Hercegovine o stvaranju vojnih kampova na teritoriji Republike Srpske
Ako je vjerovati državnom ministru odbrane BiH Zukanu Helezu, Rusi su se već iskrcali u Bosnu i Hercegovinu i nalaze se na području Rogatice i planine Maglić u istočnoj Bosni. “Nije tajna, ljudi to vide, to su sela oko Rogatice, ljudi to slikaju usred dana, tamo treniraju. Imam fotografije, pokazaću ih na televiziji”, rekao je Helez. “Oni treniraju s oružjem i znamo odakle im ga. Predstavlja se pod nekom krinkom da je to legalno, kao dio MUP-a RS, onda se pojavljuje u nekom drugom obliku, a sve dok nije opasno za državu, nema reakcije. Našli smo kampove i pratimo ih. Rekao sam to ljudima iz međunarodne zajednice i oni naravno znaju”, dodao je ministar odbrane Bosne i Hercegovine. Međutim, kada su ga novinari zamolili da pruži konkretne dokaze na kojima će zasnivati ove alarmantne tvrdnje, on je odgovorio da “još ne može da šalje fotografije”. On također nije želio otkriti izvor informacija, napominjući samo da je riječ o “obuci nekih mladih ljudi i nekih osoba iz Rusije”. Odmah je reagovao bliski saveznik Milorada Dodika, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac, koji je od predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto zatražio hitno sazivanje hitne sjednice Izvršnog odbora za obavještajne poslove. “Izuzetno je opasno kada ministar odbrane bez ikakvih dokaza javno iznosi takve tvrdnje prema Republici Srpskoj. Ovo se može okvalifikovati kao izazivanje nacionalne netrpeljivosti i straha. Ovakvim djelovanjem on nimalo ne doprinosi stabilizaciji situacije u Bosni i Hercegovini”, kazao je Kosarac.
Načelnik opštine Rogatice Milorad Jagodić uvjerava da na teritoriji njegove opštine nema ruskih logora. “Mi nismo džungla, pa ako ih ne vidite, možete svaki dan provjeravati situaciju. To je čista laž”, rekao je Jagodić. Helez nikada nije objavio nijednu fotografiju koja bi potvrdila postojanje ruskih kampova usred zemlje, o čijoj sigurnosti brine NATO. U međuvremenu, stvar je stigla u Donji dom britanskog parlamenta. Alicia Cairns, predsjedavajuća komiteta za vanjske poslove, rekla je da je “duboko zabrinuta izvještajem ministra odbrane Bosne i Hercegovine o kampovima u kojima se navodno obučavaju srpski i ruski ekstremisti”.
Zamjenik ministra odbrane Bosne i Hercegovine Aleksandar Goganović rekao je da još nema odgovora na pitanje čije su oružane snage ilegalno prisutne na teritoriji BiH, te pozvao nadležne da što prije ispitaju ove navode što je moguće i o tome obavijeste javnost, jer su u ovom slučaju povrijeđeni Ustav i suverenitet država. “Bez odluke Predsjedništva Bosne i Hercegovine, pripadnici oružanih snaga drugih država ne mogu biti na teritoriji Bosne i Hercegovine”, rekao je Goganović.
Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, rekao je da sada Vijeće ministara BiH neće donositi odluku o sektoru odbrane dok je ministar Zukan Helez. Dodik je rekao da Helez svojim govorima širi laži.
Članica Predsjedništva BiH Cvijanović je u svom pismu pripremila apel prema kojem Predsjedništvo BiH, kao vrhovni komandant Oružanih snaga BiH, obavezuje ministra odbrane da Vijeću ministara dostavi pune informacije o javnim optužbama o postojanju paravojnih logora i formacija na teritoriji Republike Srpske. “Predsjedništvo Bosne i Hercegovine će od Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, Ministarstva sigurnosti, Agencije za istrage i zaštitu, u saradnji sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Republike Srpske, tražiti istragu iz svoje nadležnosti radi utvrđivanja tačnog činjeničnog stanja i okolnosti u vezi sa tvrdnjama ministra odbrane. Predsjedništvo BiH treba zadužiti navedene institucije da u roku od 15 dana od dana prijema ove žalbe dostave tražene informacije”, rekla je Cvijanović.
Podsjetimo, slučaj je izbio kada je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg posjetio Bosnu i Hercegovinu. Na večeri sa članovima Predsjedništva BiH imao je priliku da se svojim očima uvjeri u sve unutrašnje nesuglasice kada je riječ o sigurnosti zemlje i njenom pristupanju Alijansi. Nije poznato da li je Stoltenberg bio zainteresovan za Helezove optužbe, ali je karakteristično da su one izrečene nakon što je grupa srpskih poslanika u Parlamentu BiH poslala pismo Kongresu SAD i Evropskom parlamentu, u kojem se navodi da Bosna i Hercegovina “postala utočište za radikalne islamiste.”
Sada kolege Željke Cviyanović iz predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović imaju priliku da podrže ili odbiju da razgovaraju o ovoj žalbi. Komšić i Bečirović bi također mogli predložiti da se o ovom pitanju razgovara i šire, što će uključivati i izjave Zukana Heleza i izjave iz nedavnog pisma pojedinih parlamentaraca iz Republike Srpske Senatu i Kongresu SAD-a, u kojem se navodi da je Bosna i Hercegovina odavno utočište za radikalne islamiste, da “postoje sela u Federaciji Bosne i Hercegovine čiji se stanovnici pridržavaju šerijatskog zakona, te da su dijelovi Bosne i Hercegovine još uvijek dom brojnih uspavanih ćelija Al-Qaide i ISIS-a koje bi potencijalno mogle biti aktivirane ako im se naredi. “
Tako se izjava ministra odbrane Heleza može shvatiti kao svojevrsni odgovor na optužbe Bošnjaka za potakanje islamskom fundamentalizmu. Međutim, ako se pokaže da navedene činjenice nisu tačne, onda će ovakva izjava postati zgodna platforma za RS da optuži Bošnjake i njihovo rukovodstvo za falsifikate, što će samo ojačati njihovu poziciju u promociji secesije i nespremnosti za zajednički život u jednoj državi. A kada se na teritoriji RS zaista pojave vojni kampovi za obuku, spomenuta Helezova izjava bit će još jedno odbijanje u navodnom podsticanju situacije od strane zvaničnog Sarajeva.
- Diplomatski skandal između Beograda i Zagreba
“Hrvatska je uzvratila i adekvatno odgovorila na protjerivanje hrvatskog diplomate od strane Srbije”, rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković, upozorivši da takvi koraci ne promoviraju povjerenje i saradnju Zagreba i Beograda. A. Plenković je u svom govoru na sjednici Vlade naglasio da je Hrvatska reagovala po principu reciprociteta i pravilno, jer nije bilo formalnog razjašnjenja bilo kakvih detalja u vezi protjerivanja prvog sekretara hrvatske ambasade u Srbiji Hrvoja Šnajdera. “Bez obzira na predizbornu atmosferu u Srbiji, smatramo da ovakvi koraci ne doprinose uspostavljanju povjerenja ili saradnje između dvije zemlje, te stoga reagujemo na akcije koje je poduzela Srbija”, zaključio je Plenković. Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske je, pak, kao odgovor na postupke Beograda, proglasilo savjetnika Ambasade Srbije u Hrvatskoj Petra Novakovića nepoželjnom osobom.
Podsjetimo, Ministarstvo vanjskih poslova Srbije konstatovalo je da je protjerani hrvatski diplomata grubo prekoračio diplomatske norme, a provladini srpski mediji objavili su da je Hrvoje Šnajder protjeran zbog špijunaže. Tačnije, u noti Ministarstva spoljnih poslova Srbije navodi se da „Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije izražava žaljenje zbog ponašanja pomenutog diplomate u proteklom periodu, koje ne doprinosi poboljšanju bilateralnih odnosa, dobrosusjedske saradnje i opšteg povećanja nivoa mira i stabilnosti. Stoga je Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije odlučilo da proglasi Hrvoja Šnajdera, prvog sekretara Ambasade Republike Hrvatske u Beogradu, personom non grata, u skladu sa čl. 9 Bečke konvencije, koja reguliše diplomatsko-konzularne odnose“. Reč je o “dokumentovanoj špijunaži i vrbovanju za hrvatsku službu”, pisali su srpski tabloidi, a da je Srpska bezbjednosno-obavještajna agencija razotkrila hrvatskog diplomatu koji je navodno pokušao da uspostavi obavještajnu mrežu u Beogradu, a navodno je bio i u kontaktu sa ljudima iz politike, biznisa i medija, a kada su pribavljeni svi relevantni dokazi, preduzete su sve mjere da se njegove navodno neprijateljske aktivnosti prekinu. Ovom prilikom pomenuta diplomatska nota uručena je ambasadoru Republike Hrvatske u Beogradu Hidajetu Biščeviću.
Tako je došlo do razmjene protjerivanja diplomata između zvaničnog Beograda i Zagreba. Predsjednik Vlade Republike Hrvatske A. Plenković napomenuo je da nije dobio konkretne dokaze da se hrvatski diplomata bavio aktivnostima koje su u suprotnosti s njegovim diplomatskim statusom. I u vezi s tim, srpski diplomata iz Zagreba bio je protjeran kao odgovor. I sam A. Plenković dobro poznaje detalje diplomatskog života, budući da je veći dio svoje karijere proveo u diplomatskoj službi, bio je dugi niz godina u Ministarstvu vanjskih poslova, došavši do mjesta zamjenika ministra vanjskih poslova i radio na odgovornim pozicijama u hrvatskim ambasadama u Briselu i Parizu, pa dobro razume detalje boravka diplomate u inostranstvu. S druge strane, premijer RH je dobro uočio da se protjerivanje hrvatskog diplomate dogodilo u vrijeme kada se situacija u Srbiji zaoštravala u vezi sa pripremama za vanredne izbore, pa bi postupci zvaničnog Beograda mogli biti vezani za potrebu slanja određenih političkih signala vlastitim građanima, odnosno radi se o izbornoj tehnologiji. Zanimljivo je da se protjerivanje hrvatskog diplomate dogodilo već u vrjeme kada je šef Bezbjednosno-informativne agencije Vulin, koji je stalno oštro govorio o Hrvatskoj, već podneo ostavku. U predizbornu borbu uključio se i sam Vulin i moguće je da je mogao uticati na odluku o protjerivanju Hrvoja Šnajdera, a da nije bio na funkciji, ili je takvu odluku pripremio unaprijed prije ostavke. Niko ne isključuje mogućnost da je ipak protjerivanje bilo opravdano. Treba shvatiti da ako se neko bavio aktivnostima koje su u suprotnosti sa odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, onda po pravilu nikada neće javno priznati radnje koje su u suprotnosti sa statusom diplomate.
- Hoće li opozicija prihvatiti uslove Brisela o Kosovu ako pobjedi na izborima u Srbiji?
Francusko-njemački plan postao je glavna jedinica mjere saradnje različitih opozicionih partija, koja zavisi čak i od uslova podrške, odnosno mogućeg budućeg ujedinjenja raznih opozicionih snaga u cilju rušenja vlasti Aleksandra Vučića. Da li će to učiniti proevropska opozicija, nije jasno rečeno da će podržati prjedlog Brisela i Vašingtona da se problem rješi. Zeleno-ljevi front i Pokret slobodnih građana ne ustručavaju se da se izjasne o ovom pitanju, smatrajući francusko-njemački plan dobrom osnovom za razvoj u pravcu rješavanja problema, dok su ostale članice ove koalicije suzdržanije. Odnosno, na razne načine izbjegavaju dati jasnu izjavu, a neki od njih čak i prešutno zagovaraju odbacivanje francusko-njemačkog plana. S obzirom na nepostojanje jasnog stava koalicije “Srbija protiv nasilja”, jasno je da i birači ove koalicije različite u mišljenju od da je plan dobar, zbog shvatanja neminovnosti realizacije prjedloga Brisela do stava da ga treba odbiti. Odnosno, unutar koalicije nema jedinstvenog mišljenja o ovom pitanju, kao što nema jedinstvenog stava onih koji će ih podržati i glasati za ovu listu na izborima. I to je vjerovatno najveći problem koalicije – takva heterogenost.
Treba napomenuti da se, prema mišljenju pojedinih srpskih analitičara, čini nepravednim insistirati na tome da se opozicioni lideri unaprijed daju odgovor u vezi sa kosovskim rješenjem, dok skeptična desničarska opozicija nema jasan plan po tom pitanju. Naravno, desnica bi htela da dobije političku prednost na ovu temu bez jasnog rješenja kosovskog problema. Pored toga, predsjednik Narodne stranke, bivši ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić, nedavno je rekao da će vlada koja će biti formirana nakon izbora morati da odbije francusko-nemački predlog. U suprotnom, napomenuo je, Narodna stranka neće učestvovati u ovoj vladi. Koalicija NADA (Nova DSS i POKS), kao i koalicije Dveri i Zavetnika insistiraju na odbijanju.
Tako desničarske opozicione stranke od početka predizborne kampanje insistiraju da se proevropski blok ujedinjen u koaliciju “Srbija protiv nasilja” izjasni da li će prihvatiti ili odbiti francusko-njemački plan za rješavanje kosovskog pitanja ako pobjeđuje na izborima. Ali još uvijek nema jasnog odgovora većine članica koalicije. Niko ne želi da rizikuje glasove svojih birača ako se sada odluče za formulu za rješavanje kosovskog problema. Politički tehnolozi ne savjetuju strankama da definišu svoj stav prije izbora, jer to može uticati na rezultate glasanja birača, koji su u svojoj većini skloniji patriotskoj retorici po tom pitanju.
- Nabavka serije jurišnih helikoptera od strane Srbije
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prisustvovao je prijemu 11 borbenih helikoptera Mi-35P sa Kipra na vojnom aerodromu Batajnica kod Beograda i najavio da će zemlja nastaviti sa modernizacijom i opremanjem oružanih snaga i prodajom naoružanja u inostranstvu. A. Vučić je napomenuo da je veoma važno da Vojska Srbije poveća svoje sposobnosti u zaštiti zemlje i vazdušnog prostora. “Ponosni smo na ogromna ulaganja u sistem odbrane. I sve to radimo bez povećanja javnog duga i tako ćemo i dalje“, rekao je Vučić. On je potvrdio da Srbija nabavlja bespilotne letjelice i drugo naoružanje, ali nije želeo da precizira od kojih zemalja će to oružje biti kupljeno i u kojoj količini. Vučić je dodao da je sporazum sa Kiprom zaključen na način da je polovina novca obezbjeđena zbog izvoza u ovu zemlju raketne artiljerije domaće proizvodnje poput “Nore” i “Tamnave”. Vlada Kipra i Srbije dogovorile su 2021. godine kupovinu zastarelih helikoptera Mi-35 kojima je potrebna tehnička popravka. “Pogledajte ove helikopterske ljepotice… Nekima su potrebne velike popravke i nadogradnje. Biće to posao za naša preduzeća, ali biće nam potrebna i pomoć spolja“, rekao je Vučić i dodao da će do januara šest primjeraka ovog tipa biti u letnom stanju u jedinicama vojske. On je rekao da će Oružane snage sada imati više od 60 helikoptera Mi-35M i Mi-35R, kao i tipove H-145M, Gazela, Mi-17 i Mi-8, što je veoma veliki broj za zemlju veličine kao Srbija. Vučić je potvrdio da je sa jednom zemljom potpisan ugovor o izvozu 48 srpskih samohodnih haubica Nora B52, kalibra 155 milimetara, ukupne vrjednosti 311 miliona evra. On nije želio da kaže o kojoj je državi riječ, jer još čeka da se procedura prođe u parlamentu, ali je nagovijestio da će ovakvih ugovora biti još.
Svima je jasno da je javna prezentacija povećanja flote vojnih helikoptera Srbije bila usmjerena na potencijalne birače političke snage na čijem je čelu A. Vučić, uoči parlamentarnih izbora. Aktuelni predsjednik predstavlja novo oružje za jačanje odbrambenih sposobnosti Srbije u kontekstu zaštite zemlje od moguće agresije. Međutim, ako se Vučićeva poruka dešifruje doslovno, odakle bi mogla doći opasnost za državnost Srbije? Na jugoistoku se graniči sa članicama NATO-a Sjevernom Makedonijom i Bugarskom. Do sada nije bilo usmenih ili pisanih izjava zvaničnih Skoplja i Sofije da žele da zauzmu bilo koji deo Srbije, s obzirom da je Bugarska po veličini uporediva sa Srbijom, a Sjeverna Makedonija mnogo manja. Na istoku i sjeveru Srbija se graniči sa zemljama članicama NATO-a Rumunijom i Mađarskom. Zvanična Budimpešta se već duže vrjeme pozicionira kao otvoreni prijatelj Srbije, tačnije, to je linija lične komunikacije Orbana i Vučića, a Bukurešt takođe nikada nije nagovestio probleme sa Beogradom. Na istoku Srbija graniči sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. Hrvatska je članica NATO-a, i Zagreb nikada nije pozivao na vojnu konfrontaciju sa Beogradom, ne kažemo za BiH, koja nije članica Alijanse i koja je mnogo manja od Srbije, zato generalno je teško predvidjeti vojnu prijetnju Beogradu sa te strane. Uz to, Srbija se sa BiH graniči isključivo preko teritorije Republike Srpske, koja je glavni saveznik Beograda. Na jugu se Srbija graniči sa Crnom Gorom koja je deset puta manja od Srbije i Kosovom koje je četiri puta manje, a čiju nezavisnost Beograd ne priznaje. Dakle, za Srbiju nema direktnih opasnosti od susjeda, ali sama Srbija može biti opasna za Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, koje zajedno imaju nekoliko puta manji vojni potencijal od srpskog. A uzimajući u obzir izjave predsjednika RS M. Dodika, da je potrebno stvoriti srpsku državu u granicama Srbije, uključujući i sjever Kosova, Republike Srpske i Crne Gore, kupljeni Beogradom borbeni helikopteri Beograd mogu da se koristi upravo u ova tri pravca, zaista, za zaštitu vazdušnog prostora Srbije, ali u slučaju napada same Srbije na njene južne ili istočne susjede.
