Izvješće o situaciji na Zapadnom Balkanu 27.11.2023 – CWBS

Izvješće o situaciji na Zapadnom Balkanu 27.11.2023 – CWBS
  • Povodom izjave ministra obrane Bosne i Hercegovine o stvaranju vojnih kampova na području Republike Srpske

Rusi su se, ako je vjerovati državnom ministru obrane BiH Zukanu Helezu, već iskrcali u Bosnu i Hercegovinu i nalaze se u području Rogatice i planine Maglić u istočnoj Bosni. “Nije tajna, ljudi to vide, to su sela oko Rogatice, ljudi to slikaju usred dana, tamo se trenira. Imam fotografije, pokazat ću ih na televiziji”, rekao je Helez. “Oni treniraju s oružjem i znamo odakle im ga.” Predstavlja se pod nekom krinkom da je legalno, kao dio MUP-a RS, onda se pojavljuje u drugom obliku, a sve dok nije opasno za državu, nema reakcije. Pronašli smo logore i pratimo ih. Ja sam to rekao ljudima iz međunarodne zajednice i oni naravno znaju”, dodao je ministar obrane BiH. No, kada su ga novinari zamolili da iznese konkretne dokaze na kojima bi temeljio ove alarmantne tvrdnje, odgovorio je da “još ne može poslati fotografije”. Također nije želio otkriti izvor informacija, napomenuvši samo da je riječ o “obuci nekih mladih ljudi i nekih osoba iz Rusije”. Odmah je reagirao bliski saveznik Milorada Dodika, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac, zatraživši od predsjedavajuće Vijeća ministara BiH Borjane Krišto  sazivanje hitne sjednice Izvršnog odbora za obavještajne poslove. “Izuzetno je opasno kada ministar obrane javno iznosi takve tvrdnje na račun Republike Srpske bez ikakvih dokaza. To se može okvalificirati kao izazivanje nacionalne netrpeljivosti i straha. Ovakvim postupanjem on nimalo ne doprinosi stabilizaciji prilika u BiH”, kazao je Košarac.

Načelnik Rogatice Milorad Jagodić uvjerava da na području njegove općine nema ruskih logora. “Mi nismo džungla, pa ako ih ne vidite, možete svaki dan provjeriti stanje. To je čista laž”, rekao je Jagodić. Helez nikada nije objavio niti jednu fotografiju koja bi potvrdila postojanje ruskih kampova usred zemlje, o čijoj sigurnosti brine NATO. U međuvremenu je stvar dospjela u Donji dom britanskog parlamenta. Alicia Cairns, predsjednica Odbora za vanjske poslove, rekla je da je “duboko zabrinuta izvješćem ministra obrane Bosne i Hercegovine o kampovima u kojima se navodno obučavaju srpski i ruski ekstremisti”.

Zamjenik ministra obrane BiH Aleksandar Goganović kazao je kako još nema odgovora na pitanje čije su oružane snage ilegalno prisutne na teritoriju BiH te je pozvao nadležne da što prije ispitaju te navode i o tome obavijeste javnost, jer je u ovom slučaju povrijeđen Ustav i suverenitet država. “Bez odluke Predsjedništva BiH, pripadnici oružanih snaga drugih država ne mogu biti na teritoriju BiH”, rekao je Goganović.

Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, rekao je da sada Vijeće ministara BiH neće donositi odluku o sektoru obrane dok je ministar Zukan Helez. Dodik je rekao da Helez svojim istupima širi laži.

Članica Predsjedništva BiH Cvijanović pripremila je apel u pismu prema kojem Predsjedništvo BiH, kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga BiH, obvezuje ministra obrane da Vijeću ministara dostavi potpunu informaciju o javnim optužbama o postojanju paravojnih logora na području Republike Srpske. “Predsjedništvo BiH će od Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, Ministarstva sigurnosti, Agencije za istrage i zaštitu, u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova Republike Srpske, zatražiti provođenje istrage, kako bi utvrditi točno činjenično stanje i okolnosti vezane uz tvrdnje ministra obrane. “Predsjedništvo BiH treba zadužiti navedene institucije da u roku od 15 dana od dana prijema ove žalbe dostave tražene podatke”, rekla je Cvijanović.

Podsjetimo, slučaj je izbio kada je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg posjetio Bosnu i Hercegovinu. Na večeri s članovima Predsjedništva BiH imao je priliku vlastitim očima vidjeti sve unutarnje nesuglasice kada je u pitanju sigurnost zemlje i njezino pristupanje Alijansi. Nije poznato jesu li Stoltenberga zainteresirale Helezove optužbe, ali je karakteristično da su one izrečene nakon što je skupina srpskih zastupnika u Parlamentu BiH uputila pismo Kongresu SAD-a i Europskom parlamentu u kojem se navodi da su BiH i Hercegovina je “postala utočište radikalnih islamista”.

Sada kolege Željke Cvijanović iz Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Denis Bečirović, imaju priliku podržati ili odbiti raspravu o ovoj apelaciji. Komšić i Bečirović bi također mogli predložiti da se o ovoj temi razgovara šire, što će uključiti izjave Zukana Heleza i navode iz nedavnog pisma pojedinih parlamentaraca iz Republike Srpske Senatu i Kongresu SAD-a, u kojem se navodi da je BiH i Hercegovina je odavno utočište za radikalne islamiste, da “postoje sela u Federaciji BiH čiji se stanovnici drže šerijatskih zakona, te da su dijelovi Bosne i Hercegovine još uvijek dom brojnim uspavanim ćelijama Al-Qaide i ISIS-a koje bi mogle potencijalno aktivirati ako dođe naredba”.

Tako se izjavu ministra obrane Heleza moguće shvatiti i kao svojevrsni odgovor na optužbe Bošnjaka za poticanje islamskog fundamentalizma. No, ukoliko se pokaže da navedene činjenice nisu točne, onda će ovakva izjava postati zgodna platforma za RS da optuži Bošnjake i njihovo rukovodstvo za falsifikate, čime će samo ojačati njihovu poziciju u promoviranju secesije i nespremnosti na zajednički život u jednoj državi. A kada se vojni kampovi za obuku stvarno pojave na području RS-a, spomenuta Helezova izjava bit će još jedno opravdanje navodnog poticanja situacije od strane službenog Sarajeva.

  • Diplomatski skandal između Beograda i Zagreba

“Hrvatska je uzvratila i adekvatno odgovorila na protjerivanje hrvatskog diplomata od strane Srbije”, rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković upozorivši da takvi koraci ne promiču povjerenje i suradnju između Zagreba i Beograda. A. Plenković je u svom govoru na sjednici Vlade istaknuo da je Hrvatska reagirala po načelu reciprociteta i ispravno jer nije bilo formalnog razjašnjenja bilo kakvih detalja u vezi s protjerivanjem prvog tajnika hrvatskog veleposlanstva u Srbiji Hrvoja Šnajdera. “Bez obzira na predizborno ozračje u Srbiji, smatramo da ovakvi iskoraci ne pridonose uspostavi povjerenja ni suradnje dviju država te stoga reagiramo na poteze Srbije”, zaključio je Plenković. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, pak, reagirajući na postupke Beograda, proglasilo je savjetnika Veleposlanstva Srbije u Hrvatskoj Petra Novakovića nepoželjnom osobom.

Podsjetimo, Ministarstvo vanjskih poslova Srbije izjavilo je da je protjerani hrvatski diplomat grubo prekoračio diplomatske norme, a provladini srpski mediji objavili su da je Hrvoje Šnajder protjeran zbog špijunaže. Točnije, u noti Ministarstva vanjskih poslova Srbije navodi se da “Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije izražava žaljenje zbog ponašanja spomenutog diplomata u proteklom razdoblju koje ne doprinosi unaprjeđenje bilateralnih odnosa, dobrosusjedske suradnje i općenito podizanje razine mira i stabilnosti. Stoga je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Srbije odlučilo Hrvoja Šnajdera, prvog tajnika Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, proglasiti personom non grata, sukladno čl. 9. Bečke konvencije koja uređuje diplomatsko-konzularne odnose”. Riječ je o “dokumentiranoj špijunaži i novačenju za hrvatsku službu”, pišu srpski tabloidi, te da je srbijanska Sigurnosno-informativna agencija razotkrila hrvatskog diplomata koji je navodno pokušao uspostaviti obavještajnu mrežu u Beogradu, a navodno je bio i u kontaktu s osobama iz politici, gospodarstvu i medijima, a kada su pribavljeni svi relevantni dokazi, poduzete su sve mjere da se njegovo navodno neprijateljsko djelovanje zaustavi. Ovom prilikom veleposlaniku Republike Hrvatske u Beogradu Hidajetu Biščeviću uručena je navedena diplomatska nota.

Tako je između službenog Beograda i Zagreba došlo do razmjene protjerivanja diplomata. Predsjednik Vlade RH A. Plenković napomenuo je da nije dobio konkretne dokaze da se hrvatski diplomat bavio aktivnostima koje su u suprotnosti s njegovim diplomatskim statusom. I s tim u vezi, kao odgovor je protjeran srpski diplomat iz Zagreba. I sam A. Plenković dobro je upoznat s detaljima diplomatskog života, budući da je najveći dio svoje karijere proveo u diplomatskoj službi, bio je niz godina u MVEP-u, dogurao do zamjenika ministra vanjskih poslova i radio na odgovornim dužnostima u hrvatskim veleposlanstvima u Bruxellesu i Parizu, pa se dobro razumije u detalje boravka diplomata u inozemstvu. S druge strane, predsjednik Vlade Republike Hrvatske dobro je rekao da se protjerivanje hrvatskog diplomata dogodilo u trenutku zaoštravanja situacije u Srbiji oko priprema za izvanredne izbore, pa je djelovanje službenog Beograda moglo biti povezano s potrebom slanja određenih političkih signala vlastitim građanima, odnosno radi se o izbornoj tehnologiji. Zanimljivo je da se protjerivanje hrvatskog diplomata dogodilo već u vrijeme kada je šef Sigurnosno-informativne agencije Vulin, koji je neprestano oštro govorio o Hrvatskoj, već dao ostavku. Vulin se i sam uključio u predizbornu kampanju i moguće je da je mogao utjecati na odluku o protjerivanju Hrvoja Šnejdera, a da nije bio na funkciji mogao je takvu odluku unaprijed pripremiti prije ostavke. Nitko ne isključuje mogućnost da je protjerivanje bilo opravdano. Treba razumjeti da ako se netko bavi poslovima koji su u suprotnosti s odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, onda u pravilu nikada neće javno priznati radnje koje su u suprotnosti sa statusom diplomata.

  • Hoće li oporba prihvatiti uvjete Bruxellesa o Kosovu ako pobijedi na izborima u Srbiji?

Francusko-njemački plan postao je glavna jedinica mjere suradnje različitih oporbenih stranaka, koja ovisi čak i o uvjetima podrške, odnosno mogućeg budućeg ujedinjenja različitih oporbenih snaga s ciljem rušenja vlade Aleksandra Vučića.  Hoće li proeuropska oporba to učiniti, nije jasno hoće li podržati prijedlog Bruxellesa i Washingtona za rješenje problema. Zeleno-lijeva fronta i Pokret slobodnih građana ne libe se očitovati po ovom pitanju, smatrajući francusko-njemački plan dobrom podlogom za razvoj u smjeru rješavanja problema, dok su ostali članovi ove koalicije suzdržaniji. Odnosno, izbjegavaju se na razne načine jasno očitovati, a neki od njih čak prešutno zagovaraju odbacivanje francusko-njemačkog plana. S obzirom na nepostojanje jasnog stava koalicije “Srbija protiv nasilja”, mišljenje birača ove koalicije od da je plan dobar, zbog spoznaje neminovnosti implementacije briselskog prijedloga, do stava da ga treba odbaciti. Odnosno, unutar koalicije nema jedinstvenog stava o ovom pitanju, kao što nema ni jedinstvenog stava onih koji će ih podržati i glasati za ovu listu na izborima. I to je vjerojatno najveći problem koalicije – takva heterogenost.

Valja napomenuti da se, prema nekim srpskim analitičarima, čini nepravednim inzistirati da oporbeni lideri unaprijed daju odgovor o kosovskom rješenju, dok skeptična desna oporba nema jasan plan po tom pitanju. Naravno, desnica bi željela političku prednost na ovoj temi bez jasnog rješenja kosovskog problema. Osim toga, predsjednik Narodne stranke, bivši ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić, nedavno je rekao da će vlada koja bude formirana nakon izbora morati odbaciti francusko-njemački prijedlog. U protivnom, napomenuo je, Narodna stranka neće sudjelovati u ovoj vladi. Na odbijanju inzistiraju koalicija NADA (Nova DSS i POKS), kao i koalicije Dveri i Zavetnici.

Desne oporbene stranke od početka predizborne kampanje inzistiraju da se proeuropski blok ujedinjen u koaliciji “Srbija protiv nasilja” izjasni hoće li prihvatiti ili odbaciti francusko-njemački plan za rješavanje pitanja Kosova ako dobije izbori. No jasnog odgovora većine članova koalicije još uvijek nema. Nitko ne želi riskirati glasove svojih birača ako se sada odluči za formulu za rješavanje kosovskog problema. Politički tehnolozi ne savjetuju strankama da prije izbora definiraju svoje stajalište jer to može utjecati na izborne rezultate birača koji su u većini skloniji domoljubnoj retorici po tom pitanju.

  • Srbija nabavila seriju jurišnih helikoptera

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić prisustvovao je dočeku 11 borbenih helikoptera Mi-35P s Cipra na vojnoj zračnoj luci Batajnica kod Beograda i najavio da će ta zemlja nastaviti s modernizacijom i opremanjem oružanih snaga te prodajom naoružanja u inozemstvo. A. Vučić je istaknuo da je vrlo važno da Vojska Srbije poveća svoje sposobnosti u zaštiti zemlje i zračnog prostora. “Ponosni smo na golema ulaganja u obrambeni sustav. I sve to radimo bez povećanja javnog duga i tako ćemo nastaviti”, rekao je Vučić. Potvrdio je da Srbija nabavlja bespilotne letjelice i drugo naoružanje, ali nije želio precizirati od kojih zemalja će to oružje biti kupljeno i u kojoj količini. Vučić je dodao da je sporazum s Ciprom sklopljen na način da je polovina novca predviđena za izvoz u tu zemlju raketnih topova domaće proizvodnje poput “Nore” i “Tamnave”. Godine 2021. vlade Cipra i Srbije dogovorile su kupnju zastarjelih helikoptera Mi-35 kojima je potreban tehnički popravak. “Pogledajte ove helikopterske ljepotice… Nekima su potrebni veliki popravci i nadogradnje. To će biti posao za naše tvrtke, ali trebat će nam i pomoć izvana”, rekao je Vučić i dodao da će do siječnja šest primjeraka ovog tipa biti u stanju priprave u jedinicama vojske. Kazao je da će Oružane snage sada imati više od 60 helikoptera Mi-35P i Mi-35R, kao i tipove H-145M, Gazela, Mi-17 i Mi-8, što je jako veliki broj za zemlju koja veličine Srbije. Vučić je potvrdio da je s jednom zemljom potpisan ugovor o izvozu 48 srbijanskih samohodnih haubica Nora B52, kalibra 155 milimetara, ukupne vrijednosti 311 milijuna eura. Nije želio reći o kojoj je zemlji riječ, jer još čeka da prođe saborsku proceduru, ali je dao naslutiti da će takvih ugovora biti još.

Svima je jasno da je javna prezentacija povećanja flote vojnih helikoptera Srbije bila usmjerena na potencijalne birače političke snage na čelu s A. Vučićem, uoči parlamentarnih izbora. Aktualni predsjednik predstavlja novo oružje za jačanje obrambene sposobnosti Srbije u kontekstu zaštite zemlje od moguće agresije. No, ako se doslovno dešifrira Vučićeva poruka, odakle bi mogla doći opasnost za državnost Srbije? Na jugoistoku graniči sa Sjevernom Makedonijom i Bugarskom, članicama NATO-a. Zasad nije bilo usmenih ili pisanih izjava službenog Skoplja i Sofije da žele okupirati bilo koji dio Srbije, s obzirom da je Bugarska veličinom usporediva sa Srbijom, a Sjeverna Makedonija puno manja. Na istoku i sjeveru Srbija graniči sa zemljama članicama NATO-a, Rumunjskom i Mađarskom. Službena Budimpešta se već duže vrijeme pozicionira kao otvoreni prijatelj Srbije, točnije, to je linija osobne komunikacije između Orbana i Vučića, a Bukurešt također nikada nije nagovijestio probleme s Beogradom. Na istoku Srbija graniči s Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. Hrvatska je članica NATO-a, a Zagreb nikada nije pozivao na vojni sukob s Beogradom, a kamoli BiH koja nije članica Saveza i koja je puno manja od Srbije, pa je općenito teško predvidjeti vojnu prijetnju Beogradu s te strane. Osim toga, Srbija graniči s BiH isključivo preko teritorija Republike Srpske, koja je glavni saveznik Beograda. Srbija na jugu graniči s Crnom Gorom koja je deset puta manja od Srbije i Kosovom koje je četiri puta manje, a čiju neovisnost Beograd ne priznaje. Dakle, za Srbiju nema izravnih opasnosti od susjeda, ali sama Srbija može biti opasna za Kosovo, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru, koji zajedno imaju nekoliko puta manji vojni potencijal od Srbije. A uzimajući u obzir izjave predsjednika RS-a M. Dodika da je potrebno stvoriti srpsku državu u granicama Srbije, uključujući sjever Kosova, Republiku Srpsku i Crnu Goru, borbeni helikopteri koje je kupio Beograd mogu koristiti upravo u ova tri pravca, doduše, za zaštitu zračnog prostora Srbije, ali u slučaju napada same Srbije na svoje južne ili istočne susjede.