Parlamentarni izbori održani u Moldaviji 28. septembra zaista se mogu opisati kao najdramatičniji u historiji zemlje. Rezultati izbora odredili su budućnost ne samo Moldavije već i cijelog regiona. Unutar same Republike Moldavije, pobjeda proeuropskih snaga nazvana je drugim danom nezavisnosti zemlje od Rusije. Svi su shvatili da će pobjeda političkih stranaka koje podržava Kremlj značiti da zemlja ponovo postaje „provincija“ Ruskog carstva.
Štaviše, potonji je posvetio ogromna sredstva da potčini malu Moldaviju. Samo prošle godine, Rusija je potrošila 150 miliona eura kako bi ometala referendum o podršci zemlje europskim integracijama – to je 1% BDP-a Republike Moldavije, s tim da navedena suma predstavlja samo ona sredstva koja su identifikovana. Koliko je ukupno Rusija potrošila od 2023. do 2025. godine tek treba utvrditi. Novac je u Moldaviju slan putem Promsvajzbanke, povezane s ruskim specijalnim službama, korištenjem raznih kriptovalutnih platformi ili u gotovini, preko kurira.
Ova sredstva su uglavnom trošena na podršku proruskim političkim snagama u zemlji, ali postoje sumnje da je Rusija, pored otvoreno proruskih snaga poput Socijalističke partije, Komunističke partije, „Velike Moldavije“, „Srca Moldavije“ i drugih, podržavala i snage koje se na prvi pogled ne mogu nazvati proruskim ili koje su se deklarisale kao proeuropske. Među proeuropskim su bili i predstavnici Alternativnog bloka na čelu s gradonačelnikom Kišinjeva, Jonom Čebanom, čija se partija deklariše kao proeuropska politička snaga. Međutim, istovremeno većina članova ove političke partije ima prorusku pozadinu. Ne treba zaboraviti ni stranku „Demokratija kod kuće“, koja se pozicionira kao nacionalistička rumunska i unionistička (tj. zalaže se za ujedinjenje Moldavije s Rumunijom), što znači da bi njena ideologija trebala biti suprotna ideologiji proruskih stranaka, ali ima bliske veze s rumunskom strankom „Savez za Uniju Rumuna“ (AUR), koju predvodi Đorđe Simion, za koju rumunske vlasti sumnjaju da se finansira iz Moskve, kao i za većinu desno-radikalnih i euroskeptičnih stranaka u Europi. Rusija je uglavnom podržavala ove stranke, nadajući se da će one preusmjeriti glasove od vladajuće proeuropske „Stranke akcije i solidarnosti“ (PAS).
Međutim, ruska sredstva nisu bila usmjerena samo na podršku strankama, već uglavnom na održavanje takozvane „Šorove mreže“. Ova mreža je povezana s moldavskim oligarhom Ilanom Šorom, koji je u Moldaviji optužen za stvaranje kriminalne organizacije i učešće u krađi $1 milijard iz državnog budžeta. Danas se Šor krije u Moskvi. Mreža, nazvana po njemu, služi uglavnom za:
- Širenje ruske propagande putem društvenih mreža kao što su TikTok, Telegram i Facebook;
- Regrutovanje učesnika za ulične akcije i proteste u znak podrške proruskim snagama.
- Koordinaciju i podmićivanje birača tokom samih izbora.
- Traženje i regrutovanje potencijalnih članova grupa čiji je zadatak da izvode provokacije i učestvuju u sukobima s policijom. Obuka učesnika odvijala se u zemljama Zapadnog Balkana, uglavnom u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
Članovi ove mreže mogu brojati oko 140.000 građana Moldavije. To je više od broja stanovnika drugog najvećeg grada u zemlji, općine Balci. Kako bi neutralizirala aktivnosti mreže, moldavska policija je izvršila oko 2.000 pretresa. Privedeno je oko stotinu osoba, od kojih 74 zbog sumnje da su se pripremali za učešće u provokacijama nakon izbora. Svi su prošli obuku u kampovima u Srbiji, gdje su učili da koriste oružje i tehnike otpora policiji. Ove radne akcije moldavske policije, uz podršku obavještajnih službi susjednih zemalja, omogućile su neutralizaciju utjecaja mreže na izbore. Moldavija je uspjela sačuvati svoj proeuropski kurs, koji, prema anketama, podržava većina građana zemlje.
Šta je bio cilj Rusije da je angažirala toliko resursa kako bi na vlast u Moldaviji dovela snage koje su joj naklonjene? Pored imperijalističke želje da se bivša provincija Ruskog carstva vrati pod rusku kontrolu, postoji i razumijevanje uloge Moldavije kao pogodne odskočne daske za širenje njenog utjecaja na susjedne zemlje – Rumuniju i Ukrajinu, a posebno Ukrajinu u kontekstu trenutnog rata. Proruska Moldavija bi postala baza za upravljanje špijunskom mrežom u susjednim regijama Ukrajine, posebno u Odeskoj oblasti. Osim toga, diverzantske i izviđačke grupe mogle bi ući na teritoriju Odeske oblasti iz Republike Moldavije i destabilizirati situaciju, odvlačeći pažnju Oružanih snaga Ukrajine i prisiljavajući na preraspodjelu resursa iz važnijih sektora fronta. Nadalje, proruska Moldavija bi ojačala izolaciju Ukrajine od savezničkih zemalja i blokirala jednu od važnih logističkih ruta koje povezuju zemlju s Europom.
Za Moldaviju bi to značilo intenziviranje ekonomske i političke krize. Bez podrške EU i velikog europskog tržišta, ekonomija zemlje ne bi mogla da se nosi s krizom koju je prethodno izazvala pandemija COVID-19 i potpuna ruska invazija na Ukrajinu, kada su mnogi putevi uvoza i izvoza bili poremećeni.
Hoće li Rusija napustiti Moldaviju nakon neuspjeha na parlamentarnim izborima? Ovo je dobro pitanje. Za sada, proruske snage u zemlji pokušavaju se oporaviti od poraza na izborima. Međutim, najvjerovatnije je da Moskva neće stati. Ona već pokušava destabilizirati situaciju izazivajući humanitarnu krizu u ruskom Pridnjestrovljanu, zaustavljajući isporuku plina u regiju. Također, ne treba zaboraviti da Rusija tradicionalno podiže ulog u igri. Ako ne uspije politički pokoriti neku zemlju, pokušava to učiniti oružjem. Trenutni rat protiv Ukrajine je krvavi primjer toga.
Roman Russu, moldavski politikolog
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
