Zveckanje oružjem u spremištu baruta

Zveckanje oružjem u spremištu baruta

Zemlje zapadnog Balkana posljednjih godina stavljaju veliki fokus na jačanje svojih oružanih snaga. Povećanje njihovih budžeta za odbranu omogućilo je nacijama da regrutuju više vojnika i nabave moderno oružje. Na vodećem mjestu toga procesa nalazi se Srbija, iskazujući namjeru da se postigne veća bezbjednost. Ali da li je zaista tako?

Evo glavnih razloga koji stoje iza tekuće trke u naoružanju na Zapadnom Balkanu.

1. Početak ruske agresije protiv Ukrajine postao je veliki izazov globalnoj sigurnosti, otvarajući vrata novim krizama, uključujući i Zapadni Balkan. Rat velikih razmjera u Evropi jedne je regionalne lidere prestrašio, a drugima dao nadu u revanš, što je doprinijelo regionalnoj nestabilnosti.

2. Nerješeni sporovi između Kosova i Srbije, koji bi u najnegativnijem scenariju mogli da izazovu vojni sukob. Srbija je poslednjih godina u više navrata gomilala svoje jedinice, uključujući i oklopne snage, na granicama sa Kosovom, i premeštala svoje borbene avione. Najnovija i najteža eskalacija zabeležena je u septembru 2023. godine, kada je u blizini sela Banjska došlo do oružanog sukoba između srpske paravojne grupe i kosovske policije. Beograd i Priština su demonstrativno pojačali svoje programe naoružavanja vojske/policije i gotovo istovremeno govorili o potrebi vraćanja/uvođenja obavezne vojne obaveze, što je stvari učinilo još eksplozivnijim.

3. Nestabilna situacija u Bosni i Hercegovini. Izjave predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika o planovima za otcjepljenje od BiH i odlukama vlasti RS u cilju realizacije ovih planova, region stalno drže u opasnosti od eskalacije.

Otvorena moralna i politička podrška Dodiku od strane rukovodstva Srbije čini Beograd saučesnikom u raspirivanju opasnih procesa u Bosni i Hercegovini.

4. Borba Srbije za vojno regionalno vodstvo. Srbija je ulazak Hrvatske, Albanije, Severne Makedonije i Crne Gore u NATO vidjela kao izazov i počela je da jača sopstveni vojno-industrijski kompleks. Posebno nervoznu reakciju u Beogradu izazvala je modernizacija hrvatske vojske. Po svemu sudeći, Srbija i dalje doživljava svog zapadnog suseda pre svega kao bivšeg vojnog protivnika.

Srpsko rukovodstvo još jednim povodom za “takmičenje” smatra aktuelnu politiku kosovske vlade, koja je usmjerena na naoružavanje i jačanje njihovih bezbjednosnih snaga. To su, prije svega, planovi isporuke američkih Javelina i potpisivanje vojnog sporazuma sa Turskom. Uprkos očiglednoj neuporedivosti vojnih potencijala Srbije i Kosova, ovaj argument iznose najviši politički i vojni vrh Srbije.

Neke brojke o trci u naoružanju mogu se vidjeti u donjoj tabeli, koja upoređuje podatke između 2013. i 2023.:

 Potrošnja na odbranu ($, mln)Udio troskova Odbrane i  BDP-aPo glavi stanovnika ($)Vojni rang (Od ukupno 145 armija)Vojska po brojnosti/ broj aktivnih vojnika
Albanija180/3861.41/1.5862/100.7909,100/6,600
BiH197.6/184.51.09/0.8155.8/56.811618,700/12,700
Kosovo48.6/107.6072/1.1326.7/55.01355,500/3,500-5,000
Sjeverna Makedonija126.5/225.01.10/1.9060.9/108.11109,000/7,500
Srbija918.8/1.48млрд1.90/2.28103.1/164.856627,000/25,500
Hrvatska957/1.18млрд1.63/2.17223.7/322.46636,425/14,325
Crna Gora64.8/102.11.45/1.6103.6/156.11297,850/2,350

Izvori: Stokholmski međunarodni institut za istraživanje mira, Godišnjak SIPRI 2024. CIA Factsbook 2024. Rangiranje vojne snage/Globalna vatrena moć 2024. Balkanski monitor odbrane 2023.

Koncepti odbrambene politike Srbije

Pitanje militarizacije Srbije, aktuelnog lidera u regionalnoj trci u naoružanju, zaslužuje posebnu pažnju. Zasnovana je na tri glavna koncepta.

Prvi je totalna odbrana, koja podrazumijeva davanje prioriteta razvoju odbrambene industrije i uključivanje različitih slojeva stanovništva u odbranu zemlje. U tom cilju, vlada je spremna da vrati vojni poziv (barem u obliku dobrovoljnog regrutiranja).

Koncept totalne odbrane izneo je predsjednik zemlje Aleksandar Vučić na sastanku sa vojnim i političkim vrhom zemlje povodom analize stanja srbijanske vojske, koji je održan 30. januara ove godine. Bez jake vojske Srbija će prestati da postoji, naglasio je on, objašnjavajući potrebu jačanja odbrambene industrije i oružanih snaga.

Drugi koncept je moderna ideja “Velike Srbije”, koja predviđa “zaštitu” svih građana Srbije širom regiona, bez obzira na zemlju u kojoj žive. Značajno je da je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik učestvovao na pomenutom skupu u Beogradu gdje je zahvalio Srbiji na zaštiti svih Srba, uključujući i onih u Republici Srpskoj.

Treći koncept je vojna neutralnost. Beograd koristi neutralni status zemlje kao argument za povećanje izdataka za vojsku.

Nesvrstana Srbija se zapravo otvoreno pozicionira kao protivnik NATO-u, uprkos izjavama Beograda o partnerstvu sa Alijansom, i čini sve da ojača svoju poziciju u ovoj konkurenciji.

Cilj ove politike, koju vodi srpsko rukovodstvo, nije direktna vojna konfrontacija sa NATO-om. Stvarni ciljevi su sljedeći:

• jačanje političkog uticaja na prostoru Zapadnog Balkana/bivše Jugoslavije;

• ubeđivanje Prištine i njenih zapadnih saveznika u odlučnost Beograda i dostupnost resursa da zaštiti svoje interese na Kosovu;

• demonstriranje potencijalne sposobnosti zaštite Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine.

Srbija očigledno pokušava da ojača svoj regionalni položaj i težinu na međunarodnoj sceni prije svega kroz vojno jačanje. I iako Beograd trenutno koristi trku u naoružanju kao element političke ili hibridne aktivnosti, nastavak ovakve politike učiniće situaciju u JIE sve opasnijom.

Na fotografiji (mod.gov.rs): Predsednik i vrhovni komandant Vojske Srbije Aleksandar Vučić obišao je 14. februara 2024. godine izložbu naoružanja i vojne opreme Vojske Srbije u Nišu. Na izložbi je po prvi put javnosti predstavljen sistem za elektronsko dejstvo “Repelent”, koji je Srbija dobila iz Rusije, namenjen borbi protiv bespilotnih letelica.