Pitanja službenih odnosa Bruxellesa i Washingtona s Beogradom u posljednje su vrijeme dobila posebnu pozornost. Kad je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, SAD i Europska unija su ubrzale svoj okret prema Srbiji. “Umjesto da žongliraju sukobljenim zahtjevima balkanskih država, zapadne prijestolnice usmjerile su većinu svojih napora na jedan cilj”, piše CNN u svom preglednom članku. Utjecajni američki mediji smatraju da je politika Zapada bila usmjerena na povratak Srbije u europsko okrilje, dalje od Rusije i potpunog fokusiranja na podršku Ukrajini. Tradicionalno jedan od najbližih saveznika Moskve u Europi, Beograd se dugo borio da uravnoteži svoje povijesne veze s Rusijom i potencijalnu budućnost jače europske integracije. Prema pisanju američkog portala, zapadni diplomati pokušali su srpskog predsjednika Aleksandra Vučića ukloniti iz orbite ruskog kolege Vladimira Putina, obećavajući brži put do članstva u EU, upozoravajući na izolaciju u slučaju neposluha. No prema CNN-u, 18-mjesečni pristup nije rezultirao uspjehom u postizanju ciljeva. Srbija je odbila sudjelovati u svim rundama sankcija EU-a protiv Putina i nastavila slijediti vlastite interese u regiji sa sve manje odgovornosti, raspirujući sukobe kako bi skrenula pozornost s nezadovoljstva kod kuće, misleći da neće odgovarati Zapadu.
Zapadne vlade već dugo tretiraju Srbiju kao nezamjenjiv balkanski glas, ponekad na račun perifernijih igrača, kažu neki stručnjaci. “Čini se da su vjerovali da Srbiju približavaju EU i NATO-u, kao i zapadnom razmišljanju, udaljavanjem ove zemlje od Rusije… Ali to nije tako”, rekla je Alicia Kerns, britanska parlamentarka koja vodi saborski Odbor za vanjske poslove. A. Vučić već dugo održava bliske odnose sa svojim ruskim kolegom V. Putinom. Govoreći nakon sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost, podsjetila je britanska zastupnica, obrazložio je odluku o neprimjeni sankcija protiv Moskve činjenicom da je Rusija “jedina zemlja koja nam nije uvela sankcije 1990-ih. Oni su podržavali naše teritorijalni integritet u UN-u”, misleći na odbijanje Rusije da prizna neovisnost Kosova. Unatoč energetskim naporima koje podupire EU, Srbija i dalje uvelike ovisi o Ruskoj Federaciji, nakon što je prodala kontrolni udio u svojoj naftnoj tvrtki ruskom državnom divu Gazpromu. Kao rezultat toga, “unatoč nadama Beograda u pridruživanju EU, Vučić je nastavio hodati po žici između Moskve i Zapada”, navodi CNN, dodajući da unatoč pridruživanju rezolucijama UN-a kojima se osuđuje ruski upad u Ukrajinu, srbijanski čelnik nije pokazao veliku spremnost da se pridruži zapadnim sankcijama. Vlada Srbije je u travnju demantirala izvješća o prodaji oružja i streljiva Ukrajini nakon što se pojavio dokument Pentagona koji tvrdi suprotno. Srbija je u to vrijeme rekla da se drži svoje politike neutralnosti, iako su neki zapadni dužnosnici izvješća shvatili kao dokaz da njihova politika funkcionira. Nekoliko analitičara za CNN je kazalo da je Srbija morala učiniti vrlo malo da bi zaslužila pohvale američkih i europskih dužnosnika, ali je Vučić iza sebe ostavio mnoga neispunjena obećanja. “Kada je on (Vučić) ponovno izabran 2020., svima nam je rečeno samo pričekajte do izbora i vidjet ćete da postaje vrlo zapadnjački i europski orijentiran”, rekla je Kerns, britanska parlamentarka. “Ovo nije dogodilo se. Rečeno nam je da će se pridružiti sankcijama i pokazati da je stvarno na našoj strani. Ni to se nije dogodilo. Potpisao je sigurnosni sporazum s Putinom u rujnu. S vremena na vrijeme nasmije se Zapadu u lice. „A kad pitam zapadne dužnosnike: Zašto ste tako neodlučni? da dopustite Vučiću da vas pobijedi, oni kažu da je on najbolja opcija“, rekla je Kerns.
“Ako pretpostavimo da ćemo nekim čudom uvesti Srbiju u EU, onda ćete praktično uvesti još jednog ruskog trojanskog konja u EU, kao u obliku (mađarskog premijera) Orbana”, rekao je Maida Ruge, stručnjak za Balkan. Shvatilo se da je moguće utjecati na proces proširenja, ali ne neutralizirati ruski utjecaj u regiji, već samo uvesti Srbiju u EU. Edward Joseph, profesor vanjske politike na Sveučilištu Johns Hopkins koji desetljeće radio na Balkanu, rekao je za CNN da je “pitanje tko u Washingtonu još vjeruje da je Vučić partner”, podsjećajući na nedavne sankcije Aleksandru Vulinu, otvorenog pristaše Kremlja i ravnatelja srbijanske sigurnosno-informativne agencije, kao dokaz da Bidenova administracija “više nije u zabludi”. Ali nije jasno hoće li to dovesti do promjene politike Beograda. U međuvremenu je, kaže Jozeph, Vučić podigao uloge. Zabranio je izvoz oružja iz zemlje na 30 dana, uz ocjenu da se “sve mora pripremiti za slučaj agresije na Srbiju”. Prema riječima američkog profesora, “ovo je demonstracija spremnosti da se uđe u sukob, pa je potrebno odmah zaustaviti sav izvoz oružja, jer je ono neophodno za nacionalnu sigurnost”. Ovakav stav predsjednika Srbije podržali su i neki građani. Na nogometnoj utakmici “Crvene zvezde”, na kojoj je bio i A. Vučić, srpski nacionalistički navijači držali su transparent s militantnim natpisom: “Kad se vrati vojska”.
Stoga je moguće zaključiti da niz centara odlučivanja na Zapadu preispituje vrijednosti odnosa sa službenim Beogradom. Sve se glasnije čuju glasovi o potrebi pojačanog pritiska na predsjednika Srbije A. Vučića kako bi prilagodio svoju politiku prema nizu susjednih država u regiji i priklonio se zajedničkim europskim vrijednostima i usuglašenom stavu u vezi s ruskim agresivnim djelovanjem. U međuvremenu se pokazalo da je utjecaj Moskve na politiku Beograda toliki da bi ga, uz svu moguću Vučićevu želju da malo korigira svoj stav, to moglo preskupo stajati. Do sada je rejting Vladimira Putina u srpskom društvu usporediv s rejtingom samog A. Vučića. Otvorena osuda postupaka Kremlja mogla bi vladajuću stranku koštati povjerenja brojnih birača. Ovakva situacija postala je moguća prije svega zato što je u Beogradu smješten najveći broj agenata ruske tajne službe u Europi, koji široko djeluju među vladajućom političkom elitom, srpskim biznisom, lokalnim medijima i nevladinim sektorom. Praktično svi vodeći masovni mediji u Srbiji su u većoj ili manjoj mjeri pod ruskim utjecajem. Otud i visoka ocjena šefa Kremlja, kojeg domaći mediji, kako vladajući, tako i oporbeni, stalno prikazuju pozitivno. Simboli ruske fašističke ideologije – rusizma kao Z i V, ruskog pravoslavlja, koje je postalo jedan od stubova te ideologije, nalaze se u mnogim dijelovima Beograda i drugih gradova Srbije. Cjelokupni javni život zemlje praktički je prožet simbolima prijateljstva s Rusijom, unatoč njezinoj velikoj agresiji na Ukrajinu, koja je među utemeljiteljima UN-a, a zadaća ove međunarodne organizacije univerzalnog karaktera je upravo prevencija novih ratova. Bez ozbiljne de rusifikacije svih srpskih medija nemoguće je govoriti o promjeni javnog mnijenja u zemlji o ruskoj agresiji, što znači da je vrlo teško očekivati promjenu stava Beograda u odnosu na Moskvu ali i Bruxelles.
