Još uvijek nije poznato tko je dao ideju Milojku Spajiću i njegovoj vladi da podnesu dva amandmana na nacrt Rezolucije UN-a o sjećanju i obilježavanju genocida u Srebrenici 1995. godine.
Sve do tada, crnogorske su vlasti bile pod snažnim pritiskom preko stotinu nevladinih organizacija da podrže tu rezoluciju, u statusu “supokrovitelja”. Odgovor iz Vlade bio je negativan. Kabinet gospodina Spajića i Ministarstvo vanjskih poslova gospodina Ivanovića šutjeli su. I više od toga: premijer Spajić je ironično izbjegao odgovoriti na jednostavno pitanje novinara Al Jazeere Balkans o supokroviteljstvu. Njegovo sprdanje na tu temu bio je jedan od najružnijih trenutaka njegovog dosadašnjeg mandata.
Zato su dva crnogorska amandmana izazvala znatiželju: čija je to inicijativa, tko je dao ideju, tko ih je sročio?
U Vladinom priopćenju koje je uslijedilo napravljena je nespretna greška: crnogorski prijedlozi u New York idu “preko SAD”, kaže se. Američko veleposlanstvo u Podgorici to je odmah demantiralo: “Upoznati smo s izmjenama, ali nemamo posredničku ulogu”.
Taj detalj, osim opravdanih kritika kod kuće – kako je moguće da MVP Crne Gore objavi nešto što Amerikanci odmah demantiraju – izazvao je i nagađanja stoji li Washington zapravo iza ovog poteza Podgorice?
Amandmani su zvučali tako “srpsko-ruski” (nema kolektivne krivnje za narode, prvo, i očuvanje daytonskog ustavno-pravnog okvira u BiH, drugo), a njihovo iniciranje dolazi sa Zapada? Ne bi nam bilo prvi put da se susrećemo s ovakvim “slučajnostima”.
I jedan od dva “penholdera”, Njemačka, istaknula je potrebu i važnost da sve zemlje Zapadnog Balkana budu zajedno u podršci Rezoluciji. Ako Srbija ima saveznike u odbijanju, onda cijeli projekt i razlog za osudu i obilježavanje genocida ima sasvim drugu dimenziju.
Što god se iza kulisa događalo, učinci ove crnogorsko/”crnogorske” diplomatske inicijative naglasili su nekoliko značajnih konstanti, kako srbijanske tako i sadašnje crnogorske politike i stajališta, ali i njihove složene i opterećujuće odnose.
Prvo, sam proces pregovora u UN odvijao se bez učešća Crne Gore. Potvrđuju to i ljutite reakcije iz Beograda, jer je konačna formulacija dvaju amandmana (koji su, u bitno izmijenjenom sadržaju, uvršteni u preambulu Rezolucije, odnosno u tzv. “uvodne riječi”) kreirani u „uskom krugu susponzora Rezolucije“.
Beograd (i Moskva) su nezadovoljni. U konačnoj verziji prvog amandmana ističe se krivična odgovornost, koja ne može biti kolektivna. To implicira da druge vrste odgovornosti to mogu biti. Ni Vučićeva Srbija povodom Srebrenice, ni Putinova Rusija povodom Buče i cijele agresije na Ukrajinu ne mogu biti zadovoljne. Daleko od toga!
Drugo, reakcije Beograda prema Podgorici dobijaju na žestini. Nakon izvjesnog zatišja, srpske poruke Crnoj Gori imaju sva obilježja prijetnji i uvreda. U kampanju se uključio i novi ministar vanjskih poslova Marko Đurić koji govori o “lažljivoj prijevari” (?!) Crne Gore. Ne zaostaju ni koalicijski partneri premijera Spajića u Skupštini – srpsko-ruski saveznici iz Nove srpske demokracije i Narodne demokratske partije – koji i dalje pozivaju Vladu da ne glasa za Rezoluciju.
Ne smetaju im toliko amandmani, koliko definicija onoga što je počinjeno u Srebrenici u srpnju 1995.: genocid.
Odgovor crnogorske strane, izuzev pojedinih pasaža u izjavi ministra Filipa Ivanovića, odiše inferiornošću, permisivnošću i – strahom. Premijer Spajić i njegov Pokret Europa sad (PES) izdaju nesuvisla priopćenja, u kojima, iz njima znanih razloga i opterećenja, i dalje vode bitku s nekada vladajućom Demokratskom partijom socijalista (DPS)!
Put emancipacije sadašnje crnogorske vlasti od mentora iz Beograda – ako do njega ikada dođe – bit će vrlo dug i bolan. (Može li Crna Gora preživjeti taj proces, posebno je pitanje.)
Na kraju, treće, Vučić i njegovi sljedbenici i saveznici u Crnoj Gori su, pored svega pomenutog. potegli za još jednim mehanizmom obesmišljavanja i ugrožavanja formalnog crnogorskog suvereniteta i crnogorske evropske agende: natjerali su premijera Spajića da i poslanici njegovog PES potpišu inicijativu da se u Skupštini donese – Rezolucija o (zloglasnom ustaškom logoru iz Drugig svjetskog rata) Jasenovcu.
Konačno, treće: Vučić i njegovi sljedbenici i saveznici u Crnoj Gori su, uz sve navedeno, posegli za još jednim mehanizmom kompromitacije i ugrožavanja formalnog crnogorskog suvereniteta i crnogorske europske agende: prisilili su premijera Spajića i zastupnike njegovog PES-a da potpišu inicijativu za donošenje Rezolucije o (zloglasnom ustaškom logoru iz Drugog svjetskog rata) Jasenovcu.
Ovo nije samo izravan “prst u oko” Hrvatskoj, koja je već javnom notom reagirala negodovanjem zbog samog spominjanja te inicijative, nego i najbolji pokazatelj brutalne instrumentalizacije crnogorske politike od strane centara političke i obavještajne vlasti u Beogradu.
Ista inicijativa u Narodnoj skupštini Republike Srbije u više je navrata odbijena tijekom 2021. i 2022. godine. Snimke s izjavama Aleksandra Vučića koji poriče potrebu za ovakvim aktom Skupštine Srbije ne smetaju njegovim predstavnicima u Crnoj Gori: pogoršanje odnosa s Hrvatskom je najlakši način kompromitiranja crnogorske EU agende. Dodatne podjele i konfrontacije u crnogorskom društvu samo su bonus u sadašnjoj situaciji.
Destabilizacija Crne Gore ostaje trajni faktor srpske politike.
Zato se s nestrpljenjem čeka 23. svibnja – kada bi Generalna skupština UN-a trebala glasati o Rezoluciji o Srebrenici. Kako će Crna Gora glasati test je za narednu fazu crnogorsko-srpskih odnosa, ali i za osnovni kredibilitet i održivost 44. Vlade Crne Gore.
Sve osim glasanja “za” bila bi velika sramota za Crnu Goru. Ostale političke pogreške i nedostojnosti mogu se ispraviti. Pogrešno glasovanje u UN-u o genocidu u Srebrenici definitivno bi diskvalificiralo Milojka Spajića i politiku PES-a – koji su ionako u ozbiljnoj krizi.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne smiju se podudarati sa stavom Centra
Miodrag Vlahović. Crnogorski političar i bivši diplomat. Prvi ministar vanjskih poslova Crne Gore. Bivši ambasador Crne Gore u SAD, Kanadi, Islandu, Svetoj Stolici, Malteškom redu.
