Podrška ruskoj agresiji kao model “europske” politike – Miodrag Vlahović

Tri su slike koje pokazuju pravo stanje stvari kada je u pitanju vjerodostojnost europske politike vladajuće koalicije u crnogorskom parlamentu i u Vladi Milojka Spajića.

Prvi se odnosi na nedavno glasanje u POSP-u u Strasbourgu.

Na prije nekoliko dana održanom XXI. sastanku Parlamentarnog odbora Europske unije i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje (POSP) crnogorsko parlamentarno izaslanstvo bilo je uglavnom složno kada je riječ o isticanju “čvrste opredijeljenosti” za članstvo u Europskoj uniji.

Zastupnici u Europskom parlamentu također su ponovili opredijeljenost pomoći Crnoj Gori da postane prva članica EU-a. To “obećanje” odjednom je postalo “opće mjesto” briselske politike prema Crnoj Gori. I to je dobro.

Sve bi išlo uobičajenim tokom (ako novi europski entuzijazam oko članstva Crne Gore tretiramo kao uobičajenu stvar) da prilikom usvajanja završnog dokumenta, zaključaka i preporuka, predstavnici koalicije “Za budućnost Crne Gore” (ZBCG) u konačnici nisu tražili da se iz nacrta izbaci podrška politici sankcija Rusiji.

Ništa novo niti neobično kada je riječ o toj skupini. Ono što zabrinjava, a što jasno govori o pravom stanju stvari kada je u pitanju ozbiljnost i utemeljenost proeuropskog opredjeljenja nositelja parlamentarne i izvršne vlasti u Crnoj Gori, jest da su zastupnici iz redova pokreta “Europa sad” (PES) i Demokrati ovom prilikom bili suzdržani.

Demonstracija takve “suzdržanosti” povodom zločinačke agresije Rusije na Ukrajinu također nije slučajno. Crnogorsku europsku agendu snažno promovira Mađar Oliver Varhelyi, europski povjerenik za susjedstvo i proširenje, ali još više mađarski ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó, koji je to ponovio prije dva-tri dana u Podgorici.

Članovima crnogorske oporbe u POSP-u nije pomoglo ni to što su i oni pokazali spremnost da podrže politiku sankcija i da na djelu potvrde opredijeljenost za punu usklađenost vanjske i obrambene politike Crne Gore s vanjskom i obrambenom politikom EU-a.

Od njih se i dalje očekuje da budu “konstruktivna” oporba, kako im je rečeno na posljednjem sastanku s veleposlanicima zemalja QUINT-e u Podgorici. To znači da trebaju šutjeti i (nastaviti) trpjeti jer ne treba mutiti sliku o takozvanim uspjesima Crne Gore na europskom putu.

Druga je slika još brutalnija u svojoj ogoljenosti: najnovije istraživanje javnog mnijenja koje je proveo NATO pokazuje dramatičan pad potpore članstvu Crne Gore u Alijansi. Politički i svi drugi društveni trendovi u posljednjih godinu dana doveli su do toga da je čak 12 % više građana koji su protiv članstva. Sada su, uzimajući u obzir postotak ili dva kao neizbježnu marginu pogreške u takvim anketama, pozicije “za” i “protiv” gotovo izjednačene: 44 % građana Crne Gore glasalo bi za izlazak Crne Gore iz NATO-a, dok bi 46 % glasalo za ostanak države u Alijansi.

To ministra obrane gospodina Krapovića ne zabrinjava previše, kao ni njegovog kolegu iz Ministarstva vanjskih poslova, gospodina Ivanovića. Prvi je s nekoliko prigodnih fraza doveo u pitanje tu anketu, dok drugi nije niti spomenuo taj problem.

Crna Gora službeno bilježi ogromnih 80 % podrške građana članstvu u EU, što je lajtmotiv izjava i drugih spomenutih crnogorskih dužnosnika koji su i sami promijenili službeni stav o NATO-u ulaskom u Vladu, dok je narativ o EU, budući da je savez koji po njihovom mišljenju prvenstveno znači ekonomsku korist, bio dio ideologija njihovih stranaka i prije kolovoza 2020 godine.

Ovako drastičan raskorak u podršci NATO-u (uključujući i podršku Ukrajini u obrani od ruske agresije) u odnosu na opredjeljenje za članstvo u EU zapravo prikriva istinu o iskrenom stavu i stvarnoj podršci zapadnim vrijednostima u Crnoj Gori.

Trendovi u crnogorskom društvu pokazuju duboko neslaganje i negiranje postulata liberalne demokracije i vrijednosti civilnog društva. Kako politički te kulturni, tako i oni koji se tiču ​​obrazovanja, medija te ukupne društvene atmosfere i ponašanja vladajućih političkih grupacija. Zato je službeni postotak podrške članstvu u EU svojevrsno ugodno samozavaravanje koje, unatoč svemu, treba održati na životu ako može pomoći crnogorskoj europskoj agendi.

Treća slika, odnosni situacija simbolična je po svom značenju s obzirom na aktere koji se spominju, ali je svakako ozbiljnija nego što se na prvi pogled čini. Naime, predsjednički “izbori” u Rusiji za koje već javljaju da je Putin pobijedio sa (za ovakve režime i situacije) skromnih 87 % imali su “promatrače” i iz Crne Gore.

Navođenje imena ovih političkih marginalaca značilo bi samo njihovu promociju, pa ćemo ovdje ukratko analizirati što oni zapravo predstavljaju na crnogorskoj političkoj sceni, koga predstavljaju i što znače njihove propagandne poruke iz Moskve.

Riječ je o marginalnim strankama i isto tako marginalnim „liderima“ koji se nalaze daleko ispod izbornog praga. Oni imaju veliku pažnju i publicitet u srpskim i ruskim medijima kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori. Oni su česti gosti opskurnih, iako u Srbiji vrlo gledanih TV emisija, koji svoju prisutnost u javnosti u Crnoj Gori uglavnom ostvaruju preko srpskih nacional-šovinističkih i proruskih internetskih portala i medija.

Njihova stvarna uloga i doseg opasniji su nego što se čini. S jedne strane, oni su u vladajućoj koaliciji u Podgorici. Ni Spajićev PES ni Bečićevi Demokrati u tome ne vide nikakav problem te iskazuju puno razumijevanje. S druge strane je predsjednik Milatović i njegov glavni savjetnik gospodin Vukšić, bivši ravnatelj Agencije za nacionalnu sigurnost (ANB), čije su (navodne) veze s adresama u Beogradu i Moskvi već dugo predmet pozornosti zapadnih saveznika.

Taj Milatovićev ključni savjetnik bio je u predizbornoj koaliciji s “promatračima” predsjedničkih “izbora” u Rusiji.

Zbog svega toga i njihove poruke iz Moskve – o tome kako ih “baš briga” kako će tko tumačiti i hoće li kome smetati što oni rade – izlaze iz okvira te su protivne službenoj crnogorskoj politici, uključujući i njenu NATO i europsku dimenziju. Pored brutalnog negiranja i dezavuiranja službenih stavova premijera Spajića te ministara Krapovića i Ivanovića, kao i cijele Vlade Crne Gore, one zapravo predstavljaju lakmus papir stvarne orijentacije aktualne crnogorske vlasti.

Rezultat tog “testa” nije i ne može biti dobar jer prisustvo i slavljenje “demokratskih” kvazi-izbora u Rusiji, uz brojne fotografije, snimke i svjedočanstva o potpuno kompromitiranom glasanju koje predstavlja antitezu i negaciju demokracije pokazatelji su licemjerne i suštinski antieuropske pozicije i politike vladajućih krugova u Podgorici.

Kada se tome dodaju lažne i uvredljive teze o “tradicionalnim” razlozima zašto Crna Gora “treba i mora” podržati Rusiju i onda kada uništava susjednu nezavisnu i suverenu Ukrajinu (ujedno i prijatelja i saveznika Crne Gore), slika o stvarnom i poštenom “europejstvu” vlade koju formalno kontrolira PES i parlamenta koji je pod efektivnom kontrolom ZBCG-a postaje potpuna.

Hoće li i do kada europski prijatelji i partneri tolerirati sve navedeno, ostaje za vidjeti. Vremena je malo jer američki izbori uz mogućnost povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću samo su druga strana medalje još jednog mandata Vladimira Putina u Kremlju.

Ponovit ćemo: ako se to doista dogodi, europska dimenzija politike aktualne crnogorske vlasti bila bi među prvim žrtvama takve odluke američkih birača.