Ozbiljni pokušaji proglašenja neovisnosti Kosova datiraju iz 1980. godine, kada su kosovski Albanci pokrenuli pokret za priznanje Kosova kao posebne republike u sastavu Jugoslavije, a potom i za punu neovisnost. Tijekom raspada SFRJ i nakon pripajanja Kosova Srbiji 1992. godine, etnički Albanci povremeno pokreću pitanje neovisnosti. Konačno, 1996. sukob se pretvorio u otvoreni građanski rat između Oslobodilačke vojske Kosova i albanskih vojnih jedinica s jedne strane i srpsko-jugoslavenskih snaga s druge strane.
Kao rezultat rata, 1999. godine teritorij Kosova je došao pod kontrolu UN-a, a 17. veljače 2008. kosovski parlament proglasio je neovisnost teritorija, što je podržalo više od stotinu zemalja članica UN-a. Srbija ne priznaje neovisnost Kosova, zbog čega ta država nema konačno priznanje u svijetu.
Većina stanovništva Kosova su Albanci, s izuzetkom nekoliko zajednica koje su pretežno srpske. Nemiri među kosovskim Srbima često eskaliraju situaciju između Srbije i Kosova. Pitanje srbijanskog priznanja Kosova stavlja EU na put članstva, čemu obje zemlje teže.
Postavlja se logično pitanje koji su razlozi stagnacije procesa reguliranja? Među brojnim razlozima, po našem mišljenju, treba izdvojiti sljedeće:
- Nesposobnost srpskog javnog mnijenja da prihvati realnost da će se Kosovo razvijati izvan Srbije. Kosovo ide putem neovisnosti i to zauvijek. Nažalost, većina srbijanskih političara smatra da će svaki potez u pravcu priznavanja neovisnosti Kosova za njih značiti političku smrt. Vjerojatno ne samo. A odgađanje rješavanja odnosa Srbije s Kosovom i provedbe prethodno postignutih dogovora u tom kontekstu pretvara problem u klasični zamrznuti sukob;
- Nespremnost i Kosova i Srbije da provedu više od 30 bilateralnih sporazuma, među kojima su značajni Briselski sporazum iz 2013., Washingtonski sporazum iz 2022. i ovogodišnji Ohridski sporazum;
- Teški osobni odnosi između A. Vučića i A. Kurtija, jer između njih postoji duboko osobno nepovjerenje. Temelj je prošlost obojice lidera – obojica su svoju političku karijeru započeli kao radikali. I ako je Kurti cijeli život posvetio borbi za neovisnost Kosova, Vučić još uvijek ne može odustati od slogana “Kosovo je Srbija”, a ideja o stvaranju “Velike Srbije” nije mu ni sada potpuno strana. I zato se dvojica lidera još ne mogu dogovoriti;
- Kontradiktorna i nedosljedna politika Zapada u pogledu normalizacije odnosa između Kosova i Srbije, nedostatak bliske koordinacije između zemalja. Primjerice, postoji 5 posebnih predstavnika za Zapadni Balkan – SAD, Velika Britanija, Francuska, Njemačka i Europska unija. Posljednji je M. Lajčak, bivši ministar vanjskih poslova Slovačke, predstavnik jedne od 5 članica EU koje nisu priznale neovisnost Kosova (što također ima određeni utjecaj na pokušaje da se ona uredi njegovim sudjelovanjem). Svaki od ovih predstavnika ponekad vodi svoju liniju, što je i razumljivo. Uostalom, fokus je na vanjskoj politici njegove zemlje, bez dogovora s kolegama. Istovremeno, u Beogradu i u Prištini se međusobno optužuju za zaoštravanje situacije;
- Čimbenik Rusije. One je postupno uklanjana iz sudjelovanja u donošenju odluka o budućnosti kosovskih Srba. Stoga nastoji blokirati sve korake u cilju postizanja konsenzusa, sponzorira političke snage u Srbiji koje ne žele rješenje problema, organizira informativne kampanje protiv onih u srpskom društvu koji se bore za rješenje. A da stvar bude gora, Ruska Federacija obećava podršku srpskoj vojsci u slučaju “specijalne operacije” i razvija zajedničke planove sa srbijanskim vojnim vrhom, očito u slučaju radikalne eskalacije. Rusija razumije da će rješavanje međusobnih teritorijalnih zahtjeva Srbije i Kosova olakšati pristupanje obiju zemalja EU, što će dodatno smanjiti ruski utjecaj u regiji.
Drugo je pitanje koji su mogući budući scenariji? Istodobno, nužno je da svi ojačaju kontingent stabilizacijskih snaga KFOR-a na Kosovu, što je već počelo.
Prvi scenarij je kategorično odbijanje Vučića i Kurtija da provedu bilo kakve dogovore. Kosovo odbija formirati Zajednicu srpskih općina, a Srbija pojačava vojnu prisutnost na granici, ponovno gurajući kosovske Srbe u radikalne protuvladine akcije. Kao odgovor, zapadne sankcije objema zemljama, zbogom europskim integracijama i uvođenje viznog režima od strane Europske unije. Malo je vjerojatno da će “braća Rusi” pohrliti spašavati Srbiju: novca je sve manje, a rat u Ukrajini onemogućuje izravnu akciju. Dolazi kolaps gospodarstva i politička nestabilnost, što je samo u interesu Rusije, koja će produžiti destabilizirati situaciju. EU i SAD nastavit će pojačavati pritisak na Srbiju i Kosovo. Krhka situacija između rata i mira će se nastaviti.
Drugi scenarij je stabilizacija situacije, demilitarizacija pograničnih područja, početak provedbe ranijih dogovora pod kontrolom EU i SAD. I Srbija se pridružuje antiruskim sankcijama. Zemlje su dobile puno “zeleno svjetlo” u smjeru europskih integracija. Glavni trend sporazuma je dugogodišnji prijedlog – ne priznanje, nego suživot, po uzoru na postojanje Istočne i Zapadne Njemačke prije njihova ujedinjenja u listopadu 1990. godine.
Treći scenarij (sličan drugom) je da izvanredni izbori u Srbiji donesu pobjedu ili A. Vučiću ili oporbi. Strane počinju provoditi dogovore i ponovno sjedaju za pregovarački stol, a ostaje ista opcija – ne priznavanje, nego suživot.
Četvrti scenarij (sada malo vjerojatan) je intervencija srpske vojske i specijalnih službi. Povijest pokazuje da je srpska vojska više puta mijenjala tijek srpske povijesti, pa čak i utjecala na tijek događaja na kontinentu, sudjelujući u izazivanju početka Prvog svjetskog rata. Da, danas je 21. stoljeće, a vojni udar u Europi je iz domene fikcije. Teoretski. No, ne treba potpuno isključiti intervenciju snaga sigurnosti, koju će Rusija svakako pogurati.
Konačno, peti scenarij je provedba svih dogovora obiju država u tipično balkanskom stilu — polako i bez žurbe. Bit će mnogo različitih odbijanja da se ne odobravaju važne odluke – izbori u nekoj od zemalja potpisnica, izbori u SAD-u ili EU i još nešto slično. Počinju pregovori o pristupanju Europskoj uniji. A kasnije će se sve nekako smiriti i riješiti.
