Rat M. Dodika protiv K. Šmita

Rat M. Dodika protiv K. Šmita

Nikada ranije nikome od bosanskohercegovačkih političara nije palo na pamet da tako oštro kritizira visokog predstavnika (VP) u BiH. On je najviši dužnosnik koji može suspendirati djelovanje domaćih zakona, donositi odluke po sili zakona i smijeniti bilo kojeg državnog političara, pa tako i člana Predsjedništva BiH i predsjednika oba entiteta. Ali takva osoba se već neko vrijeme našla i to je Milorad Dodik. Do najviših nivoa vlasti u BiH i RS-u počeo se penjati upravo zahvaljujući jednom od visokih predstavnika – Carlosu Westendorpu, koji ga je 1998. godine preporučio za čelnika Vlade RS-a. Došavši do mjesta člana Predsjedništva BiH i predsjednika RS-a, pokrenuo je pravi informacijski rat protiv K. Šmita i Ureda visokog predstavnika (OHR) u Sarajevu, koji je nastao na temelju Daytonskog mirovnog sporazuma iz 1995. Visoki predstavnik i OHR su ti koji sprječavaju Dodika da ostvari svoje ciljeve – da “izgura” RS iz jedinstvene države Bosne i Hercegovine i postane gospodar teritorija koji nitko ne priznaje kao državu.

O ovom ratu i njegovom tijeku već je dosta napisano, pa tako i u materijalima našeg Centra. Želimo se usredotočiti na razjašnjavanje dva pitanja.

Prvo od njih – zašto je Dodik riskirao započeti “rat” protiv VP? Vidimo da postoji nekoliko razloga:

Snishodljivost međunarodne zajednice prema Dodiku. U prvim godinama nakon rata Bosna i Hercegovina je bila pod punom međunarodnom upravom. Ali militantni apeli i separatističke parole Dodika, kao lidera bosanskih Srba, dugo su ignorirani. Nagovarali su ga, upozoravali, a SAD su mu čak uvele i sankcije, ali on je samo pojačao pritisak na ustavno-pravni sustav Bosne i Hercegovine. Pasivnost međunarodne zajednice, njeno dugogodišnje nerazumijevanje tko je Dodik i dokle može ići, samo je učvrstilo njegovu poziciju.

A već 25. rujna ove godine na sastanku čelnika stranaka vladajuće koalicije potvrdio je da ga nema smisla uvjeravati. Dodik ponudio kolegama nacrt sporazuma o “punom suverenitetu BiH”! Kao prve korake predlaže uklanjanje stranaca s Ustavnog suda i prestanak djelovanja OHR-a. Oba Dodikova zahtjeva potpuno su suprotna odredbama Daytonskog sporazuma i atak na ustavno-pravni sustav zemlje.

Kontroverzno imenovanje K. Šmita na mjesto visokog predstavnika. Odstupanje od tradicionalnog mehanizma imenovanja (koji nije jasno preciziran Daytonskim sporazumom) bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a, dalo je Dodiku povoda da izjavi da VP nema legitimitet, pa samim time ni OHR. Ovo stajalište dosljedno podupire Rusija, lobirajući tu ideju u Vijeću sigurnosti UN-a i na sastancima Vijeća za provedbu mirovnog sporazuma (Dayton). Inače, jedino je kandidaturu prvog visokog predstavnika u BiH odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a. Svi potonji nisu prošli ovaj postupak. U rujnu ove godine međunarodna zajednica ponovno je bila ograničena u reagiranju na intenziviranje separatističkog djelovanja predsjednika RS-a samo izjavama pojedinih zapadnih veleposlanstava u Sarajevu i spomenutog Implementacijskog vijeća, kao i redovitim upozorenjima Dodiku od strane OHR-a.

Neodgovornost BiH političara, koji igraju političke igre koje nisu posve čiste i poštene, ponekad isključivo u osobnim i usko stranačkim interesima. Pritom ovi političari zaboravljaju na postojeće izazove za cijelu BiH. Primjer je međusobna podrška Dodika i čelnika najutjecajnije stranke Hrvata BiH Dragana Čovića. U zamjenu za prešutnu potporu separatističkim igrama bosanskih Srba, Hrvati u BiH su novim izbornim zakonom dobili bolji položaj. Stoga Dodik postaje još hrabriji, uporniji i odvažniji u svojim izjavama i postupcima.

Podrška stranih zemalja. Svega nekoliko zemalja podržava Dodika u “ratu” protiv VP-a, uglavnom u obliku političkih izjava i raznih obećanja.

Rusija je prva među saveznicima. Dodikova politika korespondira sa svojim strateškim zadaćama u regiji, a zapravo ih i provodi – očuvanje utjecaja Moskve u BiH, pretvaranje ove zemlje u sistemski čimbenik destabilizacije Zapadnog Balkana, provođenje ideje o odcjepljenju RS. Mađarska također pokušava postati utjecajan politički i gospodarski igrač u zemlji. Obećava novac RS-u, blokira sankcije EU-a Dodiku koji je spreman uništiti zajedničke akcije EU-a za normalizaciju stanja u BiH i otvoreno igra na strani Rusije. Srbija, u skladu s velikosrpskim konceptom, od kojeg se Beograd nije do kraja distancirao, “Srbija je tamo gdje žive Srbi”. Srbija ekonomski podupire RS, ponekad održava zajedničke sjednice Vlade i razne svečane događaje. No, srbijansko vodstvo u posljednje je vrijeme suzdržano komentirati Dodikove separatističke poteze, neprestano ponavljajući izjave o nepovredivosti granica BiH i potporu njezinoj cjelovitosti.

Navedeni razlozi postali su temelj formiranja ogromne Dodikove samouvjerenosti da svaka njegova izjava, a od sada i postupak, može ostati nekažnjena. A to potvrđuju i najnovije vijesti s „frontova“ protiv OHR-a: odbijanje suradnje s „građaninom K. Šmitom; prijetnja deportacijom u slučaju posjeta RS; zabrana tiskanja i izvršenja odluke VP-a; konačno – “sporazum o punom suverenitetu BiH”, u kojoj više neće biti institucije OHR-a…

Drugo je pitanje koji su mogući budući scenariji razvoja situacije u Bosni i Hercegovini? Po našem mišljenju, ima ih tri.

Prvi – Dodik će nastaviti svoju avanturu, proglasiti neovisnost RS-a i izlazak iz Bosne i Hercegovine. Nije jasno kuda ići (prema logici njegovih izjava, pripajanje Srbiji ili proglašenje vlastite državnosti) i tko će podržati takav korak. Može se osloniti samo na Rusiju. No, sumnja se da će Putinov režim sada biti u stanju pružiti učinkovitu potporu “novoj RS”, a u Moskvi nema dovoljno novca za njezino održavanje. Srbijanski predsjednik A. Vučić ne podržava takav potez. Ne treba mu, jer još nije odustao od ideje uvođenja Srbije u EU, a gubitak potrebne financijske pomoći Europske unije riskantan je korak za njegovu vladu. Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, ni na koji način neće podržati Dodikovu avanturu, čak ni pod parolom “zaštite” hrvatskog stanovništva Bosne i Hercegovine.

Istovremeno, svi razumiju da je miran razvod nemoguć, što su bošnjački čelnici više puta ponovili. Onda – ili novi građanski rat, ili će NATO i EUFOR krenuti u novu operaciju u BiH.

Drugi – Kristian Šmit primjenjuje bonski mandat i poništava sve zakone i odluke sadašnje vlasti u RS i poništava sve odluke Banja Luke protiv njega i Daytonskog sporazuma, svi separatistički čelnici će biti smijenjeni i imenovana nova privremena vlada koja će raditi do novih izbora. To se već događalo u povijesti RS-a. Tako je VP do 2004. godine smijenili više od 100 visokih dužnosnika u ovom entitetu, uključujući i članove Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda.

O velikoj vjerojatnosti ovakvog scenarija svjedoče i najnovije Šmitove izjave: “Iskoristit ću sve zakonske ovlasti, jer vrijeme je da prijeđemo s riječi na djela… Dodika čekaju neugodni trenuci”.

Treći – sve će ostati nepromijenjeno. Dodik će svojim konstantno ugrožavati proglašenjem “samostalnosti RS”, a Šmit će svojim ukazima i pozivima postupno pokušavati ograničiti djelovanje predsjednika RS.

U međuvremenu, Dodikov rat protiv Schmidta se nastavlja.