1. UVOD
Stabilnost Bosne i Hercegovine (BiH) i šire regije Zapadnog Balkana ostaje jedan od ključnih izazova suvremene europske sigurnosne politike. Iako je od završetka rata u BiH prošlo više od dvadeset godina, brojni čimbenici i dalje narušavaju stabilnost i funkcionalnost bosanskohercegovačkih institucija. Istodobno, globalni sigurnosni izazovi, poput ruske invazije na Ukrajinu, dodatno kompliciraju odnose u regiji.
Pitanje stabilnosti BiH ne može se promatrati izolirano. Ona je usko povezana s geopolitičkim procesima, utjecajem velikih sila, regionalnim aspiracijama i, naravno, unutarnjim slabostima. Ovo izvješće analizira sve ove aspekte, s posebnim fokusom na paralelu između američkog sudjelovanja u mirovnom procesu u Bosni i Hercegovini tijekom 1990-ih i njihovog suvremenog angažmana u kontekstu Ukrajine.
2. KLJUČNI ČIMBENICI STABILNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI
2.1. Daytonska struktura i politička blokada
BiH je država jedinstvene i izuzetno složene političke strukture. Potekla iz Daytonskog mirovnog sporazuma, ova struktura se nametala kao rješenje za zaustavljanje rata, ali je s vremenom postala izvor disfunkcionalnosti. Dva entiteta, Federacija BiH i Republika Srpska, te Distrikt Brčko, dijele vlast s državnim institucijama, a u političkom odlučivanju dominira etnički princip.
Unatoč postojanju institucija koje bi trebale jamčiti ravnotežu, političke blokade postale su svakodnevica. Osporavanja odluka Ustavnog suda BiH, odbijanje provedbe zakona i povremene prijetnje otcjepljenjem od strane vlasti u Republici Srpskoj konstantno su na kušnji izdržljivosti ustavnog poretka.
2.2. Uloga visokog predstavnika i međunarodne zajednice
Ured visokog predstavnika (OHR), kao ostatak mirovnih snaga iz 1995. godine, ostaje jedan od ključnih mehanizama za očuvanje mira. Christian Schmidt, sadašnji visoki predstavnik, suočen je s negiranjem vlastitog legitimiteta iz Republike Srpske i prijetnjama da institucije tog entiteta više neće priznavati njegove odluke. No, OHR nastavlja intervenirati u zakonodavnim i institucionalnim procesima u nekim segmentima, pokušavajući spriječiti dublje krize.
2.3. Slabo gospodarstvo i korupcija
Zemlja se također suočava s kroničnom nezaposlenošću, odljevom stanovništva i nefunkcionalnim pravosuđem. Prema izvješćima Transparency International, korupcija je sustavna i prisutna na svim razinama vlasti. Ova kombinacija ekonomskih i pravnih slabosti dodatno potkopava povjerenje građana u institucije.
3. UTJECAJ RUSKE INVAZIJE NA UKRAJINU NA REGIJU
3.1. Geopolitička napetost
Ruska invazija na Ukrajinu 2022. promijenila je sigurnosnu logiku u Europi. Iako BiH nije izravno vojno ugrožena, njezine unutarnje podjele i institucionalna slabost čine je ranjivom na vanjske utjecaje. Ruska Federacija koristi političke aktere u regiji, posebice u Republici Srpskoj, kako bi proširila svoj utjecaj, potkopala Zapadne vrijednosti i podsticala destabilizaciju.
3.2. Djelovanje Veleposlanstva Rusije i proruske mreže u BiH
Veleposlanstvo Rusije u Sarajevu nije samo diplomatska institucija, već i politički akter. Veleposlanstvo svojim izjavama, prisustvom događanjima u RS-u i izravnim susretima s lokalnim čelnicima podupire retoriku koja je suprotna vanjskopolitičkom smjeru BiH. Primjeri su sudjelovanje ruskih diplomata u obilježavanju 9. siječnja, neustavnog dana RS-a, te otvoreno negiranje genocida u Srebrenici.
Osim veleposlanstva, u entitetu RS i šire djeluju i proruske organizacije i mediji koji promoviraju narative koji degradiraju Ukrajinu, opravdavaju rusku agresiju, a Zapad predstavljaju kao neprijatelja. Dezinformacijski i propagandni sadržaj ima za cilj utjecati na javno mnijenje i prikazati Rusiju kao zaštitnicu “pravoslavnog svijeta”.
3.3. Sudjelovanje građana Srbije i BiH u ratu u Ukrajini
Od 2014. do danas zabilježeno je prisustvo više desetaka dragovoljaca iz Srbije i Republike Srpske koji su se borili na strani proruskih snaga u Donbasu. Iako je Srbija zakonski zabranila sudjelovanje svojih državljana u stranim ratovima, kazne su uglavnom simbolične. Vrbovanje se odvija preko veteranskih mreža, portala i društvenih mreža, što predstavlja sigurnosni izazov i za BiH.
4. AMERIČKI PRISTUP: USPOREDBA BIH I UKRAJINE
Sjedinjene Države odigrale su ključnu ulogu u okončanju rata u Bosni i Hercegovini 1990-ih. Posredovanjem u Daytonu, uz podršku EU i NATO-a, postignut je sporazum kojim su zaustavljeni oružani sukobi i definiran politički okvir zemlje. Iako je ovaj okvir na kraju postao izvor disfunkcije, američki angažman bio je izravan, odlučan i usmjeren na brzu stabilizaciju.
U slučaju Ukrajine, SAD je najveća vojna i financijska podrška otporu protiv ruske invazije. No, za razliku od BiH, trenutno ne postoji format izravnih mirovnih pregovora uz američko posredovanje. Angažman se očituje u isporuci oružja, diplomatskoj potpori, sankcijama Rusiji te potpori članstvu Ukrajine u NATO-u i EU.
Dok je u Bosni i Hercegovini SAD bio jamac mira, u Ukrajini je partner u ratu, ali ne i jamac pregovora. Odražava širu promjenu u globalnim odnosima i pokazuje koliko se promijenila uloga SAD-a u međunarodnim krizama.
5. BUDUĆI IZAZOVI I PREPORUKE
BiH mora hitno riješiti institucionalnu blokadu, usvojiti reforme koje vode ka članstvu u EU, te ojačati antikorupcijske mehanizme. Osim toga, potrebno je razviti strategiju za suzbijanje stranog utjecaja i dezinformacija.
Uloga OHR-a treba biti jasno definirana i usmjerena ka izgradnji domaćih kapaciteta. EUFOR treba ostati prisutan kao sigurnosni čimbenik, dok se NATO partnerstvo mora ojačati kroz konkretnu suradnju.
U kontekstu ruske agresije, BiH mora uskladiti svoju vanjsku politiku s EU i SAD-om, te jasno osuditi kršenje međunarodnog prava. Proruske aktivnosti, koliko god bile simbolične, ne smiju ostati bez odgovora. Također je potrebno zakonski regulirati pitanje sudjelovanja državljana BiH u stranim sukobima.
6. ZAKLJUČAK
Stabilnost BiH ovisi o kombinaciji unutarnje odgovornosti i vanjske podrške. Ruska invazija na Ukrajinu podsjetnik je da mir nije datost, već rezultat stalne borbe protiv agresije, dezinformacija i slabosti institucija. Zapadni Balkan ostaje osjetljivo područje, a Bosna i Hercegovina njegov najranjiviji dio. U tom kontekstu jasno pozicioniranje prema agresiji, reforma institucija i otpor autoritarnim utjecajima preduvjet su dugoročne stabilnosti.
Nino Bilajac. Journalist, Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) BiH
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
