1. UVOD
Stabilnost Bosne i Hercegovine (BiH) i šireg regiona Zapadnog Balkana ostaje jedan od ključnih izazova savremene evropske politike sigurnosti. Iako je od kraja rata u BiH proteklo više od dvadeset godina, brojni faktori i dalje podrivaju stabilnost i funkcionalnost bosanskohercegovačkih institucija. Istovremeno, globalni sigurnosni izazovi, kao što je ruska invazija na Ukrajinu, dodatno komplikuju odnose u regiji.
Pitanje stabilnosti BiH ne može se posmatrati izolirano. Ono je usko povezano s geopolitičkim procesima, utjecajem velikih sila, regionalnim aspiracijama i naravno, unutrašnjim slabostima. Ovaj izvještaj analizira sve te aspekte, s posebnim fokusom na paralelu između američkog učešća u mirovnom procesu u BiH tokom 1990-ih i njihovog savremenog angažmana u kontekstu Ukrajine.
2. KLJUČNI FAKTORI STABILNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE
2.1. Dejtonska struktura i politička blokada
BiH je država sa jedinstvenom i izuzetno kompleksnom političkom strukturom. Proizašla iz Dejtonskog mirovnog sporazuma, ova struktura je nametnuta kao rješenje za zaustavljanje rata, ali je s vremenom postala izvor disfunkcionalnosti. Dva entiteta, Federacija BiH i Republika Srpska, te Distrikt Brčko, dijele vlast s državnim institucijama, dok etnički princip dominira političkim odlučivanjem.
Uprkos prisustvu institucija koje bi trebale garantovati ravnotežu, političke blokade su postale svakodnevica. Osporavanja odluka Ustavnog suda BiH, odbijanje implementacije zakona i povremene prijetnje secesijom od strane vlasti u Republici Srpskoj konstantno testiraju izdržljivost ustavnog poretka.
2.2. Uloga Visokog predstavnika i međunarodne zajednice
Kancelarija visokog predstavnika (OHR), kao ostatak mirovne čimbenika iz 1995. godine, ostaje jedan od ključnih mehanizama za očuvanje mira. Christian Schmidt, aktuelni visoki predstavnik, suočen je s negiranjem vlastitog legitimiteta iz Republike Srpske i s prijetnjama da institucije tog entiteta više neće priznati njegove odluke. Ipak, OHR i dalje u nekim segmentima interveniše u zakonodavne i institucionalne procese, pokušavajući spriječiti dublje krize.
2.3. Slaba ekonomija i korupcija
Zemlja se također suočava s hroničnom nezaposlenošću, odlivom stanovništva i nefunkcionalnim pravosuđem. Prema izvještajima Transparency Internationala, korupcija je sistemska i prisutna na svim nivoima vlasti. Ova kombinacija ekonomskih i pravnih slabosti dodatno podriva povjerenje građana u institucije.
3. UTJECAJ RUSKE INVAZIJE NA UKRAJINU NA REGION
3.1. Geopolitičko zatezanje
Ruska invazija na Ukrajinu iz 2022. godine promijenila je sigurnosnu logiku u Evropi. Iako BiH nije direktno vojno ugrožena, njene unutrašnje podjele i institucionalna slabost čine je ranjivom na vanjske utjecaje. Ruska Federacija koristi političke aktere u regionu, posebno u Republici Srpskoj, za širenje svog utjecaja, podrivanje zapadnih vrijednosti i destabilizaciju.
3.2. Aktivnosti ruske ambasade i proruske mreže u BiH
Ruska ambasada u Sarajevu nije samo diplomatska institucija, već i politički akter. Kroz saopćenja, prisustvo na manifestacijama u RS-u i direktne susrete s lokalnim liderima, ambasada podržava retoriku koja je u suprotnosti sa vanjskopolitičkim pravcem BiH. Primjeri uključuju učestvovanje ruskih diplomata u obilježavanju 9. januara, neustavnog dana RS-a, te otvoreno negiranje genocida u Srebrenici.
Osim ambasade, prisutne su i proruske organizacije i mediji koji djeluju u entitetu RS i šire, promovirajući narative koji degradiraju Ukrajinu, opravdavaju rusku agresiju i predstavljaju Zapad kao neprijatelja. Dezinformacije i propagandni sadržaji imaju za cilj poljuljati javno mnijenje i prikazati Rusiju kao zaštitnika “pravoslavnog svijeta”.
3.3. Učešće državljana Srbije i BiH u ratu u Ukrajini
Od 2014. godine do danas, zabilježeno je prisustvo više desetina dobrovoljaca iz Srbije i Republike Srpske koji su se borili na strani proruskih snaga u Donbasu. Iako je Srbija zakonski zabranila učešće svojih građana u stranim ratovima, kazne su uglavnom simbolične. Regrutacija se odvija kroz mreže veterana, portale i društvene mreže, što predstavlja sigurnosni izazov i za BiH.
4. AMERIČKI PRISTUP: BIH I UKRAJINA UPOREDNO
Sjedinjene Američke Države su 1990-ih godina igrale ključnu ulogu u okončanju rata u BiH. Posredovanjem u Daytonu, uz podršku EU i NATO-a, postignut je sporazum koji je zaustavio oružane sukobe i definisao politički okvir zemlje. Iako je taj okvir s vremenom postao izvor disfunkcionalnosti, američki angažman je bio direktan, odlučan i usmjeren ka brzoj stabilizaciji.
U slučaju Ukrajine, SAD je najveći vojni i finansijski podržavalac otpora protiv ruske invazije. Ipak, za razliku od BiH, trenutno ne postoji format direktnog mirovnog pregovaranja uz američku medijaciju. Angažman se ogleda u isporuci oružja, diplomatskoj podršci, sankcijama protiv Rusije i podršci članstvu Ukrajine u NATO i EU.
I dok su u BiH Sjedinjene Države bile garant mira, u Ukrajini su partner u ratu, ali ne i garant pregovora. To odražava širu promjenu u globalnim odnosima i pokazuje koliko se promijenila uloga SAD-a u međunarodnim krizama.
5. BUDUĆI IZAZOVI I PREPORUKE
BiH mora hitno riješiti institucionalnu blokadu, usvojiti reforme koje vode ka članstvu u EU i ojačati mehanizme borbe protiv korupcije. Uz to, neophodno je razviti strategiju suprotstavljanja stranom utjecaju i dezinformacijama.
Uloga OHR-a treba biti jasno definisana i usmjerena ka stvaranju domaćih kapaciteta. EUFOR bi trebao ostati prisutan kao faktor sigurnosti, dok NATO partnerstvo mora biti ojačano kroz konkretnu saradnju.
U kontekstu ruske agresije, BiH mora uskladiti vanjsku politiku s EU i SAD-om, te jasno osuditi kršenje međunarodnog prava. Proruske aktivnosti, ma kako bile simbolične, ne smiju ostati bez odgovora. Potrebno je i zakonodavno regulisati pitanje učešća građana BiH u stranim sukobima.
6. ZAKLJUČAK
Stabilnost BiH zavisi od kombinacije unutrašnje odgovornosti i vanjske podrške. Ruska invazija na Ukrajinu je podsjetnik da mir nije datost, već rezultat stalne borbe protiv agresije, dezinformacija i institucionalne slabosti. Zapadni Balkan ostaje osjetljiv prostor, a BiH njegov najranjiviji dio. U tom kontekstu, jasno pozicioniranje prema agresiji, reforma institucija i otpor autoritarnim utjecajima su preduslov za dugoročnu stabilnost.
Nino Bilajac. Journalist, Balkan Investigative Reporting Network (BIRN) BiH
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
