Prisutnost Kine u zemljama Zapadnog Balkana je primjetna, ali vrlo neravnomjerno raspoređena. Dakle, ako se općenito u regionalnom kontekstu može govoriti o sudjelovanju Kine u realizaciji određenih infrastrukturnih i energetskih projekata te kulturnoj suradnji, bez značajnijeg utjecaja na politiku i sigurnosnu sferu, onda se u slučaju Srbije radi o opsežnom i razvijenom strateškom partnerstvu.
Za Europsku uniju kineski utjecaj na regiju predstavlja izazov na koji će biti sve teže dati adekvatan odgovor.
Kontekst
Godine 2012. Kina i 16 zemalja srednje i istočne Europe, uključujući i jugoistočnu Europu, osnovale su inicijativu za gospodarsku suradnju “16 plus jedan”. Projektu su se pridružile Albanija, Bugarska, Bosna i Hercegovina, Latvija, Litva, Sjeverna Makedonija, Poljska, Rumunjska, Srbija, Slovačka, Slovenija, Hrvatska, Češka, Crna Gora, Mađarska, Estonija. Grčka je postala dio procesa 2019., pretvorivši projekt u “17 plus jedan”.
Kina organizira summite gotovo svake godine, nadajući se privući suradnju europskih zemalja – sudionica inicijative – kroz ulaganja u infrastrukturu i tehnološke industrije.
Format “16/17+1” pokrenut je za još jedan strateški projekt kineske vanjske politike – “Jedan pojas, jedan put”, koji je kasnije postao poznat kao “Pojas i put”.
„Ekonomski pojas Puta svile“, koji se temelji na principu stare trgovačke rute koja je prije mnogo stoljeća povezivala Istok i Zapad, pokrenut je 2013. godine. Nakon 10 godina više od 120 zemalja i gotovo 30 međunarodnih organizacija pridružilo se projektu Jedan pojas, jedan put.
„16/17+1“ je postao sastavni dio strateškog plana Pekinga za uspostavu kineskih veza s Europom i povećanje kineske prisutnosti u Europi, a Zapadni Balkan je postao dio tog geopolitičkog procesa.
Ništa se nije promijenilo za Zapadni Balkan ni nakon što se Litva povukla iz projekta u svibnju 2021., a Latvija i Estonija su slijedile njihov primjer u kolovozu 2022.
Albanija
Naravno, ključni partner Pekinga na Zapadnom Balkanu je Beograd, ali odnosi s nekim drugim zemljama u regiji mogu se smatrati posebnima i teoretski imaju potencijal za rast. Riječ je o Albaniji.
Sredinom 20. stoljeća odnosi između Tirane i Pekinga bili su vrlo prijateljski. Zapravo, Albanija je već neko vrijeme glavni europski partner Kine.
Danas nema govora o bliskoj suradnji Tirane i Pekinga.
Početkom 2023. premijer Edi Rama, govoreći tijekom posjeta Japanu, rekao je da okvirni program (17+1) ima svoje prednosti, ali “što se tiče ekonomskog učinka, rekao bih nula”.
U tom smislu može se razmatrati samo jedan slučaj.
Godine 2016. kineski Geo-Jade Petroleum kupio je kanadski Bankers Petroleum za 441 milijun američkih dolara (575 milijuna kanadskih dolara), zajedno s koncesijom za veliko naftno polje u Albaniji. Nakon ulaganja više od 2 milijarde američkih dolara, tvrtka je počela proizvoditi više od 90% sirove nafte u Albaniji. Bankers Petroleum trenutno je pozicioniran kao najveći izravni strani investitor, najveći porezni obveznik u Albaniji i jedan od najvećih poslodavaca.
Trenutno nema govora o značajnijem upljevu kineskih “petrodolara” u albansku politiku. Posljednjih desetljeća Tirana vodi jasnu prozapadnu, još više proameričku politiku, na koju pojedine, pa čak ni tako moćne kineske kompanije, čini se, nisu mogle utjecati. Istodobno, nemoguće je govoriti o potpunoj neaktivnosti kineskih investitora u područjima koja su vrlo malo povezana s naftnim biznisom, a jako puno – s promicanjem kineskih interesa. Na primjer, BankersPetroleum podupire projekte Konfucijevog instituta u Tirani.
Trenutno se Albanija neće povući iz projekata Pekinga u Europi. Barem tako uvjerava Edi Rama.
Bosna i Hercegovina
Kina je uložila oko tri milijarde dolara u Bosnu i Hercegovinu, uključujući ulaganja vrijedna 610 milijuna dolara od 2019. do 2021. godine i 2,44 milijarde dolara kredita od 2010. do 2022. godine. Štoviše, riječ je o oba dijela BiH, i o Republici Srpskoj i o Federaciji Bosne i Hercegovine. Značajno je da Konfucijev institut radi iu Banjoj Luci (RS) iuSarajevu (FBiH).
Kineske investicije i krediti u BiH usmjereni su prvenstveno na sektor transporta, energetike i metalurgije i praćeni su skandalima vezanim za sumnje u korupciju, netransparentnost, kašnjenja u realizaciji, a neki najavljeni projekti su potpuno propali.
Prema domaćim istraživačkim novinarima, za privlačenje kineskog novca prvenstveno su zainteresirani korumpirani političari i antizapadnjačkipolitičari, koji zahvaljujući suradnji s Kinom mogu nastaviti svoju politiku, odbijajući reforme potrebne za europske integracije i primajući transparentan europski novac.
Kosovo
Suradnje između Pekinga i Prištine nema, što i ne čudi: Peking ne priznaje neovisnost Kosova, a Kosovo Kinu smatra svojim neprijateljem.
Sjeverna Makedonija
Pozitivna percepcija Kine raste u Sjevernoj Makedoniji posljednjih godina, bez značajnijih kineskih ulaganja u gospodarstvo, uglavnom kroz “meku moć” – projekte kulturne, obrazovne i medijske suradnje. Proces je postao toliko vidljiv i prepoznatljiv da je provedeno posebno istraživanje pod nazivom „Razumijevanje alata, narativa i utjecaja kineske meke moći u Sjevernoj Makedoniji“.
Istraživači smatraju da je Konfucijev institut “stup” kineske “meke moći” – daje stipendije za studije i istraživanja, potpisuje memorandume o suradnji, održava konferencije i sajmove.
Zasebno, intenzivira se suradnja između sveučilišta Sjeverne Makedonije i Kine.
Mediji su dali značajan doprinos povećanju utjecaja Kine na makedonsko javno mnijenje. Lokalne novine redovito objavljuju članke kineskog veleposlanika i emitiraju materijale kineskih medija zahvaljujući sporazumima o dijeljenju sadržaja.
Drugi smjer je književnost. Posljednjih godina došlo je do eksplozivnog aktiviranja prevoditeljske i izdavačke djelatnosti u Sjevernoj Makedoniji, posebice u dijelu prijevoda s kineskog na makedonski, gdje je značajan dio knjiga namijenjen dječjoj publici.
Istraživači kažu da je Sjeverna Makedonija postala neka vrsta eksperimentalnog poligona na kojem Kina proučava kako meka moć djeluje u demokratskom društvu.
Hrvatska
Izgradnja Pelješkog mosta, dugog gotovo 2,5 kilometra, koji je povezao južnu Hrvatsku (dubrovački kraj) s ostatkom zemlje, zaobilazeći kopneni prolaz kroz teritorij Bosne i Hercegovine. Riječ je o najvećem infrastrukturnom projektu u zemlji u posljednjih nekoliko godina, čiji je 85% financiran od strane EU. No, njegovu implementaciju 2018. u oštroj konkurenciji izborila je kineska tvrtka China Road andBridge Corporation. Jasno je da nije riječ o kineskoj investiciji, već o ozbiljnom imidž projektu Pekinga. Radovi su izvedeni na vrijeme i na potrebnoj kvalitetnoj tehničkoj razini. Otvorenje mosta postalo je glavni događaj u Hrvatskoj 2022. godine.
SRBIJA
Srbija je glavni strateški partner Kine ne samo u regiji, već i u Europi.
Posebni odnosi dviju zemalja razvili su se nakon što je projektil pogodio kinesko veleposlanstvo u Beogradu tijekom zračne operacije NATO-a protiv Jugoslavije 1999. godine.
Suradnja Srbije i Kine odvija se u svim pravcima bez izuzetka – kulturnom, obrazovnom, trgovinsko-ekonomskom, političkom i sigurnosnom.
Dvije su zemlje službeno strateški partneri, što uključuje intenzivan bilateralni politički dijalog i razmjenu posjeta na najvišoj razini.
U Beogradu je 2006. godine osnovan Prvi Konfucijev institut na Balkanu.
Kineska tvrtka je 2016. službeno postala vlasnik metalurške tvornice u Smeredevu.
Kina je postala najvažniji trgovinski partner Srbije – obim kinesko-srpske trgovine 2022. godine premašićešest milijardi dolara.
Srbija i Kina su u listopadu 2023. potpisale Sporazum o slobodnoj trgovini, što je korak bez presedana za jednu europsku zemlju.
Kina posljednjih godina postupno povećava svoju prisutnost u gospodarstvu Srbije. Ostvareni i planirani projekti vrlo su različiti, od mosta preko Dunava za novu željezničku prugu između Beograda i Budimpešte do ugovora vrijednog 3,2 milijarde eura za poboljšanje kanalizacijskih sustava u 60 lokalnih zajednica.
Izravna strana ulaganja Kine prošle su godine iznosila 1,4 milijarde eura, što je nešto manje od 1,44 milijarde koliko je uložila Europska unija. Prema rezultatima 2023. godine, prema sadašnjem trendu, kineska će ulaganja prvi put biti jednaka ukupnom iznosu ulaganja svih članica EU zajedno.
Pritom postoji temeljna razlika između kineskih i europskih ulaganja – za razliku od Europske unije, Kina ne postavlja uvjete za reforme i ne zahtijeva od Srbije da de facto prizna Kosovo. Naprotiv, Peking je nepokolebljivi zagovornik teritorijalne cjelovitosti Srbije i kao članica Vijeća sigurnosti UN-a pruža pouzdanu potporu Beogradu pri razmatranju pitanja Kosova.
Treba istaknuti vojnu suradnju dviju zemalja. Tijekom proteklog desetljeća Kina je u više navrata isporučila srpskoj vojsci raznu opremu koja se može koristiti u području obrane: od informatičke opreme do gumenih čamaca, kamiona i bagera.
Suradnja Vojske Srbije i Kine razvija se u različitim pravcima. To su, prije svega, vojno-tehnička suradnja, kao i kibernetička sigurnost, vojno školstvo i vojna medicina.
Najznačajniji korak bila je nabava naoružanja Beograda iz Pekinga, što je predstavljalo iskorak za srpsku protuzračnu obranu – protuzračni raketni sustav srednjeg dometa FK-3 i bespilotne letjelice CH-95 i CH-92A, potrebne za modernog ratovanja. Vojska Srbije postala je jedini vlasnik kompleksa FK-3 u Europi, koji je kineski pandan ruskom S-300 i američkom Patriotu.
Trenutno Ministarstvo obrane Srbije nastavlja pregovore s kineskim partnerima o novim nabavkama bespilotnih platformi i sustava protuzračne obrane.
Srbija se može smatrati glavnim strateškim partnerom Kine u Europi, predstražom Kine na europskom kontinentu. S druge strane, za Beograd je Peking vodeći saveznik za potporu stajališta Srbije u međunarodnoj areni oko nemogućnosti priznavanja neovisnosti Kosova.
Crna Gora
U susjednoj Crnoj Gori kineska prisutnost nije tako sveobuhvatna.
Najveći kineski projekt u Crnoj Gori bila je izgradnja autoputa Bar-Boljare.
Crna Gora se 2014. godine zadužila više od 900 milijuna dolara od Export-Import banke Kine za financiranje dionice autoceste u dužini od 41 kilometar, koja će povezati lučki grad Bar sa susjednom Srbijom. Ugovor je dodijeljen tvrtki China Road and Bridge Corporation (CRBC) bez otvorenog natječaja.
Iako je završetak planiran za kraj 2019. godine, autocesta je puštena u promet tek u srpnju 2022. godine, a crnogorska vlada se našla u dugovima koji iznose više od jedne trećine godišnjeg budžeta države. Na kraju je službena Podgorica bila prisiljena zatražiti pomoć EU za refinanciranje kredita i sklopila ugovore s francuskom Societe Generale, njemačkom Deutsche Bank i američkim Merrill Lynchom i Goldman Sachsom.
Gradnju crnogorske autoceste u dugovima za kineski novac pratile su negativne prognoze, sve do predviđanja prisilnog prijenosa državne imovine Kini, pa čak i dijela teritorija. Na kraju je intervencija zapadnih partnera spasila Podgoricu od najgoreg scenarija.
Problemi oko izgradnje ceste nisu narušili kinesko-crnogorske odnose. Dolazak novog predsjednika, parlamenta i vlade 2023. godine nije stajao na putu saradnje Crne Gore i Kine. Nedavno imenovani šef Ministarstva gospodarstva zemlje već je imao vremena razgovarati s kineskim veleposlanikom, koji je obećao nova ulaganja.
Kako je predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić rekao na sastanku sa šefom kineske diplomatske misije u Podgorici, “Crna Gora teži da što prije postane punopravna članica Europske unije, ali ostaje opredijeljena za daljnju suradnju s Kina.”
Vrijedi dodati da Konfucijev institut uspješno radi u Crnoj Gori i da je partner Državnog sveučilišta u Podgorici.
Zaklučci
Utjecaj Kine u regiji Zapadnog Balkana raste. Regija je postala meta Pekinga zbog ograničene sposobnosti vlada da prikupe sredstva za gospodarski razvoj na zapadnim tržištima kapitala, zbog raširene korupcije i korumpiranih ljudi na vlasti koji su zainteresirani za neprozirne uvjete ulaganja i kreditiranja, kao i zbog specifične karakteristike kao što su nostalgija stanovništva za socijalističkom prošlošću, antizapadni sentimenti u Rusiji, zemlje koje su poražene u ratu i posebni geopolitički interesi zemalja koje još nisu prevladale posljedice nedavnih vojnih sukoba.
Za Europsku uniju i Zapad općenito, priljev kineskog novca na Zapadni Balkan, u kombinaciji s kineskom mekom moći, predstavlja složen izazov. Dostupnost novca koji ne zahtijeva reforme i transparentnost bit će faktor koji će blokirati provedbu promjena nužnih za europske integracije. Istodobno, nastavi li se blokada europskih integracija regije, problem izgradnje kineskog mostobrana na Zapadnom Balkanu bit će sve teže rješiv.
