Demontaža starog režima mora urgentno započeti
Karnevalska atmosfera u cijeloj zemlji, od glavnog grada do najmanjih mjesta Srbije. Vesela mladež slavila je pobjedu Studentske liste. Igralo se kolo, slavilo se do jutra i pjevalo „Vučić ode, Vučić ode!“…
„Nekako se sve prebrzo odigralo“ – šokirani su bili oni koji su očekivali da Vučić neće mirno otići s vlasti. Nakon svih masovnih pritisaka, represija, prebijanja neistomišljenika, demonstranata i korupcijskih skandala – sudski epilozi su neminovni.
Ujutro nakon izbora riješavala se dilema – zašto je Aleksandar Vučić htio iznenaditi sve i prvi, prije svih ostalih, objaviti vlastiti poraz? A formula za njegov poraz je jednostavna: visoka izlaznost birača (oko 70 posto) i velika razlika, Studentska lista (53 posto glasova), osvojila je gotovo 15 posto više od koalicije oko Srpske napredne stranke (39 posto glasova).
To je klasičan primjer nenasilne „izborne revolucije“. Druga u Srbiji, nakon „5. listopada“ 2000. godine, u kojoj je pao tadašnji vođa Slobodan Milošević. Istovremeno, to je druga „izborna revolucija“ koja se odigrala u susjedstvu, samo nekoliko mjeseci nakon poraza premijera Viktora Orbána u Mađarskoj.
Možda bi se moglo govoriti o domino efektu ili trendu, jer su hibridni režimi Orbana i Vučića bili slične prirode. Rezultat je isti – pobjeda nad autokratima u potpuno nepovoljnim uvjetima tijekom izbora.
U Albaniji također traju prosvjedi protiv korupcije i premijera Edija Rame, ali redovni parlamentarni izbori tamo se održavaju tek sredinom 2029. Mladi dižu glas i prosvjeduju diljem Europe, traže bolje obrazovanje i uvjete života, ali postoje i ključne razlike sa spomenutim palim autokratima iz jugoistočne Europe. Orban, Vučić i Rama dugogodišnji su vođe tvrde ruke, budući da su na vlasti dulje od 13 godina. U Mađarskoj i Srbiji smjena vlasti i prosvjedi su protekli bez radikalizacije. Ono što je zajedničko svoj trojici čelnika jest da su politički i koruptivno pokušali dobiti „zaštitu“ obitelji Trump.
Nova imena – šansa i rizik
Što dalje? Pitaju se svi koji su glasali za Studentsku listu, odnosno protiv Aleksandra Vučića. Pobjeda Studentske liste ne samo da je u srbijanski parlament uvela nova imena, već je i očistila poznata stara, s obje strane političkog fronta. Po prvi put, Socijalistička partija Srbije, ključni akter tri i pol desetljeća neuspjeha srbijanske tranzicije, kotačić svih ratova 90-ih i tradicionalni proruski stožer na Zapadnom Balkanu, nije ušla u parlament.
Ne samo da nije prošla cenzus, već je koalicija „Europska Srbija“, predvođena Strankom slobode i pravde, dobila vrlo malu podršku, manje od postotka (0,3 posto glasova). Birači su nemilosrdno kaznili prije svega njihove čelnike, između ostalog, zbog sumnjivih poslova tijekom prethodnih izbora.
Kad je riječ o promjeni političkih elita, iznenadna situacija u Srbiji donekle je slična dolasku na vlast u Ukrajini 2019. Volodimira Zelenskog i njegove stranke Sluga naroda. Ogroman val nezadovoljstva građana tradicionalnom ukrajinskom političkom elitom i korupcijom doveo je potpuno nove ljude, bez političkog iskustva, koji su se u državi i do rata prilično dobro snašli.
Među prvih 140 kandidata sa Studentske liste, koji bi, prema izbornoj projekciji, trebali ući u Narodnu skupštinu Srbije, najzastupljeniji su predstavnici obrazovanja i akademske zajednice, a značajan udio imaju i stručnjaci iz zdravstva, prava, gospodarstva, kulture i umjetnosti. Očekuje se nova vlada stručnjaka.
Nova imena su ujedno i šansa i rizik. Jer za razliku od ukrajinske Sluge naroda, Studentska lista nema vođu (Ilija Srdanović tvrdi da je samo prvi na listi), nema stranačku strukturu i hijerarhiju. Općenito je politički fenomen da takav autentični decentralizirani pokret pobjeđuje klijentelističku vertikalu režima Srpske napredne stranke. To je vjerojatno još jedan razlog zašto je Vučić odustao od krvoprolića i povukao se pred studentskim kadrovima, s obzirom na to da ima prednost nad njihovom neiskustvom i otvorenošću.
Prema analitičarima, nakon poraza Vučića hitno se mora započeti s demontažom starog režima, posebno tajnih službi i medija. Moglo bi se reći da je taj proces započeo, jer se u ponedjeljak pokrajinski javni servis Radio-televizije Vojvodine ispričao svojim gledateljima zbog neprofesionalnog izvještavanja, a glavni urednik dao je ostavku.
Dva dana nakon izbora, kandidati Studentske liste poslali su otvoreno pismo upravi Radiotelevizije Srbije, u kojem traže ostavke vodećih ljudi i privremeno upravljanje javnim servisom. Studentski pokret je putem društvenih mreža objavio da nema mjesta sukobima i nasilju, da ne podržavaju upade u medije i institucije, nakon što se desio upad skupine demonstranata u TV Informer, koji je bio najbrutalnije oruđe vlasti za blaćenje neistomišljenika.
Nešto teže bit će sa Sigurnosno-informativnom agencijom i vojnim sigurnosnim službama Republike Srbije, gdje se promjene ne mogu napraviti bez konstituiranja parlamenta i formiranja nove vlade, za što je potrebno između dva i četiri mjeseca. Još veći problem je što su tim službama potrebne temeljne promjene još od komunizma.
Veliki dio javnosti vjerovao je da Vučić i njegova pratnja neće prihvatiti izborni rezultat i poraz. No, dobrovoljna predaja i brzo prihvaćanje rezultata možda je prijelaz na novu taktiku u kojoj se ne smije podcijeniti Srpska napredna stranka u oporbi, jer će veliki dio njihovih ljudi koji su do pozicija ili poslova došli klijentelističkim putem zadržati svoje pozicije.
Pravosuđe je tema koja nije dovoljno aktualizirana tijekom studentskih prosvjeda u Srbiji. Nova studentska vlada moći će se osloniti na Javno tužiteljstvo za organizirani kriminal, koje je možda jedino sačuvano od utjecaja režima. U svom planu studenti najavljuju oslobađanje sudova i tužiteljstva, uz formiranje Specijalnog tužiteljstva policije. Međutim, bit će potrebna temeljitija reforma pravosuđa, na razini koju su imale Rumunjska i Ukrajina, zemlje s endemskom korupcijom.
Vanjska politika i Kosovo – kamen spoticanja
Još jedna stvar na koju Vučić računa su podjele oko vanjske i regionalne politike, koje su bile prisutne i tijekom sloma Demokratske opozicije Srbije ubrzo nakon pobjede nad Miloševićem. U rečenicama koje su uslijedile nakon priznanja izbornog poraza, Vučić je izjavio da će Studentska lista do proljeća sljedeće godine uvesti sankcije Ruskoj Federaciji.
Popularni profesor Jovo Bakić sa Studentske liste za TV RT Balkan rekao je da nova buduća vlada Srbije neće uvesti sankcije Rusiji i da se politika prema Moskvi neće mijenjati. I u predizbornoj kampanji Studentska lista davala je populističke izjave o budućoj vanjskoj politici Srbije, suzdržanosti prema EU i otvorenosti prema Rusiji.
Tema očuvanja Kosova unutar granica Srbije dominirala je među predstavnicima Studentske liste. Mladima je ta tema očito važna i frustrirajuća. Tijekom proslave izborne noći mladi su pjevali pjesme i nosili simbole veličanja Kosova, uz šovinističke i homofobne povike.
Već sada je jasno da će Kosovo biti prvi kamen spoticanja za Studentsku listu, kako regionalno tako i međunarodno. Ako dođe do političkih promjena u ključnim državama EU, pojedinci iz nove vlade mogli bi gravitirati prema europskom i globalnom popularnom trendu – ultradesnici.
Prekid kontinuiteta nedemokratskog naprednjačkog režima prvi je pravi korak promjene u srpskom društvu koji se odigrao odmah nakon izbora. I da nova vlast učini jako malo, jer su institucije u Srbiji sistemski runinirane, svaka kriza vodi rješenju na novim izborima, koji više ne mogu do tje mjere biti zatočeni kao pod Srpskom naprednom strankom. Drugi korak je već tu – predsjednički izbori do kraja godine.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
