Popis stanovništva kao politika
U Crnoj Gori društveno-politička situacija ima tendenciju daljeg pogoršanja. A razlog tome nije samo gotovo tromjesečna odsutnost nove Vlade zemlje i postojanje tehničke. Političku krizu ovoga puta izazvala je čisto tehničko-statistička mjera – popis stanovništva i stanova u Crnoj Gori, koji je zakazan za 1.-15. studenog, ali je odgođen za mjesec dana.
Popis stanovništva u većini europskih zemalja prije svega je koristan i važan događaj, jer predstavlja osnovu za predviđanje budućnosti svih područja života zemlje i razumijevanje problema današnjice. No, u Crnoj Gori popis se pretvorio u političku mjeru koja prijeti nacionalnom podjelom zemlje, što se donedavno smatrala se modelom tolerancije u međunacionalnim i međuvjerskim odnosima.
Podsjećamo, prema nacionalnom zakonodavstvu popisi se provode svakih 10 godina, a posljednji je održan 2011. godine. Prema njegovim rezultatima, 44% stanovništva su bili Crnogorci, 28% Srbi, 6% Bošnjaci, 5% Albanci, ostalo Romi, Muslimani, Jugoslaveni i Egipćani. Sljedeći popis stanovništva trebao je biti održan 2020. godine, ali je počela pandemija covida. Odmah po njegovom završetku nova, prosrpska vlast počela je pripreme za popis koji je početkom 2023. godine od statističke mjere postao politički projekt. Glavnu ulogu u toj transformaciji imale su i imaju prosrpske i proruske partije i pokreti Crne Gore, okupljeni oko koalicije Za budućnost Crne Gore, nasljednice Demokratskog fronta.
Upitnik sadrži gotovo 80 pitanja, ali tri su pitanja – nacionalna i vjerska pripadnost, jezik – bila u središtu političkog obračuna. Odnosno, u središte statističkog mjerenja bilo je moguće staviti čisto politički problem – hoće li se crnogorski identitet očuvati ili će se postupno uništavati, a s vremenom će biti moguće mijenjati i ustavno uređenje zemlje. Radi ostvarenja tog cilja počelo je određeno slabljenje države. Tim pojmom politolozi i regionalni mediji označavaju pokušaje umjetnog povećanja broja srpskog stanovništva i širenja narativa o “srpskom svijetu” u Crnoj Gori.
Malo statistike
Međunarodna organizacija za standardizaciju je 2017. godine odvojila crnogorski jezik od srpskog i dala mu odgovarajući geokod – ISO 3166-2:ME. Ali ni danas crnogorski jezik nije postao pravi državni jezik. Doista, crnogorski je vrlo sličan srpskom i hrvatskom, ali samo Srbi sebi dopuštaju omalovažavajuće komentare o njemu.
Prema podacima Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM), 48,6% ispitanika u Crnoj Gori smatra da govori srpski (+6% u odnosu na podatke istraživanja iz 2011.), crnogorski – 36% (broj se nije promijenio). ), bosanski -2,6% (-4%).
Konfesionalne preferencije crnogorskih građana karakterizira visok stupanj povjerenja (80-89%) u SPC (nekoliko godina kasnije ona je nešto promijenila naziv u Crnogorsko-primorska eparhija Srpske pravoslavne crkve). To je sasvim razumljivo – drugih pravoslavnih crkava u zemlji praktički nema, jer Crnogorska pravoslavna crkva još nije priznata kao kanonska i ima malu podršku (oko 10%). Uz potporu srbijanskih vlasti, SPC je postala ne samo utjecajna duhovna snaga, već i moćan politički čimbenik na zapadnom Balkanu.
Nešto je bolja situacija s etničkom samo identifikacijom građana zemlje. Podaci Centra pokazuju da se većina smatra Crnogorcima – 46,2% (+2% u odnosu na podatke iz 2011.), Srbima – 32,8% – (+4%), Bošnjacima – 7,7% (+1%), Albancima – 5,1% (nepromijenjeno) i drugi.
Da li je cilj popisa da se Crna Gora oslabi?
Većina crnogorskih Srba živi na sjeveru i nekoliko obalnih područja. Time se stvaraju, hipotetski, povoljni uvjeti za formiranje dvaju entiteta (crnogorskog i srpskog, po uzoru na BiH) ili zajednice srpskih općina (kao što je planirano na Kosovu), što će ugroziti neovisnost i cjelovitost Crne Gore.
Političke snage koje su zainteresirane za ovakav scenarij krenule su u srbizaciju društva s ciljem asimilacije Crnogoraca u vlastitoj državi. O tome je sasvim iskreno progovorio bivši čelnik prosrpsko-proruske Demokratske fronte M. Lekić: pozvao je da pokažemo da smo “više Srbi nego drugi”, te da su prilikom popisa stanovništva Srbi, pristaše tzv. Srpske pravoslavne crkve koja govori srpskim jezikom treba da se zove Srbima. Ni više ni manje. Inače se to ne može nazvati pritiskom na buduće popisivače i pokušajem narušavanja slobode izražavanja.
SPC se uključila u pokušaje posrbljivanja Crnogoraca. Primjerice, nedavno je Crnu Goru posjetio patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, u pratnji čelnika nekih desno nacionalističkih srpskih stranaka. On je u jednoj od svojih propovijedi pozvao vjernike da se definiraju kao Srbi, što je očekivano izazvalo val oštrih kritika predstavnika crnogorskih patriotskih snaga.
Diplomatski skandal između Crne Gore i Hrvatske dogodio se zbog reklamnih panoa u južnom dijelu zemlje i u područjima uz hrvatsku granicu. Prikazivali su hrvatske znanstvenike 18. i 19. stoljeća B. Bogišića i R. Boškovića s provokativnim natpisom – “Ponosan sam što sam Srbin”. Naravno, to je izazvalo nezadovoljstvo i pitanja službenog Zagreba.
Crnogorski gradovi danas izgledaju kao da su pred izbore – puni su plakata koji pozivaju građane da se izjasne kao Srbi.
Opozicija slične postupke crnogorskih protivnika karakterizira kao “etnički inženjering”, odnosno masovnu i vještačku promjenu nacionalnog sastava zemlje. Teško je ne složiti se s tim.
Problemi crnogorskog popisa stanovništva
Jasno je da u ovako napetoj društveno-političkoj i informativnoj situaciji ima razloga sumnjati u objektivne rezultate popisa. Da, ne održava se pod cijevima ruskih mitraljeza, kao što su održani takozvani “izbori” na privremeno okupiranom Krimu i Donbasu. Ali ideološki i informativni pritisak na etničke Crnogorce prilično je jak i praćen je produbljivanjem podjele društva na političku, vjersku i etničku komponentu.
Postavljaju se pitanja i o mehanizmu samog popisa. Posebno: kako i tko će provoditi istraživanja u inozemstvu; kako je pripremljeno 4.500 ljudi koji će istraživati u samoj Crnoj Gori, od kojih su većina studenti i nezaposleni; hoće li nova Vlada moći osigurati sigurnost procesa popisa i njegovu logistiku; zašto nema prijevoda anketnih pitanja na albanski, na čemu inzistira albanska manjina i drugi problemi. Neki sociolozi imaju pitanja o metodologiji pripreme, provedbe i obrade rezultata popisa.
Tjedan dana prije planiranog početka popisa pripremljeni su prijedlozi sastava nove Vlade koje bi Skupština trebala razmatrati tijekom tekućeg tjedna. U slučaju pozitivnog glasovanja, kreće se s prijenosom predmeta izvršnim tijelima svih razina. Prirodno je da bi ovaj proces mogao negativno utjecati na sam popis i obradu njegovih rezultata, usložnjavajući sva tehnička i organizacijska pitanja.
Zaoštravanje društveno-političke situacije uoči popisa i navedeni tehnički problemi dali su povoda oporbenim strankama i nacionalnim vijećima Albanaca, Bošnjaka, Roma i Hrvata da podnesu prijedlog za odgodu popisa za 3.-6. mjeseci – dok se problemi ne riješe i stanje u zemlji normalizira. Europski parlament založio se 18. listopada za odgodu popisa na neko vrijeme dok se situacija u zemlji ne stabilizira, što će omogućiti njegovu provedbu u skladu sa zahtjevima Europske unije i međunarodnim standardima.
Četiri oporbene stranke (DPS, DSP, SD, LP) pozvale su svoje simpatizere i građane Crne Gore na bojkot popisa stanovništva u novembru i ponudile njegovo odgađanje za sljedeće proljeće. Prema procjenama nekih stručnjaka bojkotu bi se moglo pridružiti i do 10-15 posto stanovništva. Ni tada se rezultati popisa ne mogu prepoznati kao objektivni i odražavati stvarni portret stanovništva Crne Gore. I propast će gotovo 5 milijuna eura.
Stoga je provođenje popisa stanovništva i stanova Crne Gore u studenom 2023. bilo nepraktično iz sljedećih razloga:
- nestabilna politička situacija i postojanje opasnosti od političke, etničke i konfesionalne podijeljenosti crnogorskog društva;
- informativno-ideološka kampanja pojedinih političkih snaga, koje uz podršku iz inozemstva pokušavaju umjetno promijeniti crnogorski identitet, što će ugroziti postojeći ustavni sustav;
- postojanje niza tehničkih i metodoloških problema u provedbi popisa,
- opasnost da će u slučaju “uspješnog” pokušaja prve operacije etničkog inženjeringa u regiji promijeniti nacionalni identitet stanovništva, ona postati “popularna” na drugim mjestima i izazvati želju da se ponovi.
Odgađanje popisa za samo mjesec dana vjerojatno neće bitnije utjecati na proces, jer se radi o ograničenom roku za potpunu normalizaciju društveno-političke situacije u Crnoj Gori.
