Iako je posjet predsjednika Ukrajine Srbiji bio od simboličnog značaja, reakcije na boravak Volodimira Zelenskog u Beogradu nisu se dugo stišavale u regionalnim medijima.
Ni puno značajniji posjeti svjetskih čelnika Srbiji nisu otvorili toliko pitanja i polemika u javnosti, jer je postkonfliktna regija bivše Jugoslavije i Zapadnog Balkana više od tri desetljeća podijeljena oko svog geopolitičkog kursa – EU ili Rusija.
Otuda su sve polemike, nezadovoljstva i politička lutanja, a dolazak ukrajinskog predsjednika samo je otvorio stare rane. Međutim, sama prisutnost Zelenskog na „ruskom terenu“ stvorila je šanse za moguće promjene.
Posjet Zelenskog Beogradu jasan je znak srpskim revanšistima da uzalud čekaju rusku čizmu i tenkove na Dunavu. Ovo je jasna poruka rusofilima i putinofilima da Rusija ne dobiva rat u Ukrajini i da se „oslobađanja“ srpskih zemalja na Zapadnom Balkanu neće dogoditi uskoro.
Lokalno su svi bili donekle nezadovoljni posjetom Srbiji vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine. Predstavnici prozapadne oporbe i neovisni intelektualci zamjerili su Zelenskom što je podržao Aleksandra Vučića prije najavljenih izvanrednih ili redovnih izbora u Srbiji.
Šutjeli su, ali posebno su nezadovoljni bili srpski nacionalisti i birači Srpske napredne stranke. Iako se ta stranka smatra čisto pragmatičnom korporacijom u kojoj se za glasove „nagrađuje“, jezgru njezinih pristaša čine bivši članovi Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, koji su uglavnom rusofili i putinofili. Jednog dana, kada im to bude odgovaralo, proglasit će svog vođu, Aleksandra Vučića, izdajnikom Srbije i srpsko-ruskog bratstva.
Albanci u regiji također su bili razočarani Zelenskim, posebno u Prištini, jer je ukrajinski predsjednik, očekivano, u Beogradu naglasio da podržava teritorijalni integritet Srbije, odnosno da ne priznaje neovisnost Kosova. Očekivalo se i da će u tom slučaju u središtu Prištine biti skinut veliki transparent podrške s ukrajinskom zastavom. Albanski premijer Edi Rama pozvao je svoje sunarodnjake da obuzdaju emocije i pokažu razumijevanje prema Ukrajini koja se brani u ratu.
Najveću geopolitičku korist od posjeta Zelenskog imaju Zapad i Ukrajina. Moskva je još nakon proglašenja neovisnosti Kosova 2008. godine, bacila sidro u Srbiji, a odatle, putem svoje „meke moći“ (crkva, energenti, gospodarstvo, kultura, politika), vrši utjecaj na regiju Zapadnog Balkana. Nakon aneksije Krima 2014. godine, počeo se buditi srpski revizionizam. Umjesto ideje „velike Srbije“, poražene u ratovima 90-ih, jača ideja „srpskog svijeta“, po uzoru na „ruski svijet“. Pokrenut iz Beograda, zapravo iz vlade Srpske napredne stranke, „srpski svijet“ počeo je plašiti svoje susjede, posebno na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Nadrealno i morbidno, ali politička rusofilija i putinofilija nakon genocida u Ukrajini u travnju 2022. donijela je Aleksandru Vučiću pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora. Simboli ruske agresije „Z“ ispisani su posvuda u Srbiji, u gradovima i selima, od strane agenture Moskve, ali i od strane srpskih nacionalista entuzijasta.
Popularnost EU počela je opadati. Do te mjere da su se u potpuno podijeljenoj Srbiji nakon prosvjeda zbog tragedije u Novom Sadu u studenom 2024. ruske zastave, ruski simboli i simboli s kojima Moskva ratuje u Ukrajini mogli vidjeti na studentskim prosvjedima i na provladinim skupovima.
U atmosferi najveće agresije u Europi nakon Drugog svjetskog rata, između ostalog i zbog proruske simbolike i antieuropskih raspoloženja, Bruxelles dugo nije znao kako se postaviti prema političkoj krizi u Srbiji, koja je 2025. bila na rubu građanskog rata.
Ukoliko bi Zapad odlučno osudio nasilje srbijanskih vlasti nad studentima i građanima, Vučićev režim bi se u ožujku 2025. srušio poput kule od karata. Predsjednik Srbije to vrlo dobro zna i zato pokušava pridobiti Zapad, EU i SAD, stajući na stranu Ukrajine. Vučić svim sredstvima pokušava pridobiti podršku Trumpa, koji je do pada mađarskog premijera Viktora Orbána smatran zaštitnikom podobnih autokrata.
Orbanov odlazak u mađarskoj „izbornoj revoluciji“ također je znak Vučiću da mora tražiti podršku izvana, sjedeći možda na više od četiri stolice. U Srbiji se bliže izvanredni ili redovni parlamentarni izbori, a Vučić očekuje da će Zapad „širom zatvoriti oči“ pred izbornom krađom, kao što je to činio cijelo prethodno desetljeće. Zbog toga je najviše Vučić podnio političku štetu zbog opskrbe Ukrajine streljivom i zbog posjeta Zelenskog.
A narodu i biračima u Srbiji poruka je jasna: Zelenski u Beogradu znači da Rusija i Putin ne pobjeđuju u Ukrajini. Srbija voli mitove i pobjednike. Iako je, prema istraživanjima javnog mnijenja, ruski predsjednik i dalje popularan u Srbiji, javnost ima dojam da Putin više nije pobjednik. Zato se na ulicama sve manje prolaznika može vidjeti u majicama s njegovim likom i simbolom „Z“.
Međutim, slika će se najvjerojatnije temeljno promijeniti neposredno prije najavljenih izbora u Srbiji, kada će se od strane pristaša Srpske napredne stranke ponovno cijelodnevno slušati proruska propaganda. Režim će se boriti za svaki glas, ponovno će mobilizirati desnicu najgorom rusofilskom i putinofilskom propagandom, kao u proljeće 2022., kada je počeo rat u Ukrajini i kada je sve izgledalo kao da je Srbija na strani ruskog agresora. Ponovno će se iz Srbije u medijima ledati slike kako se ljubi ruka ruskom caru. Možemo očekivati i jačanje novog bratstva Srbije s Kinom.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
