Iako je posjeta predsjednika Ukrajine Srbiji bila od simboličnog značaja, reakcije na boravak Volodimira Zelenskog u Beogradu dugo nisu jenjavale u regionalnim medijima.
Ni mnogo značajnije posjete svjetskih lidera Srbiji nisu otvorile toliko pitanja i polemika u javnosti, jer je postkonfliktni region bivše Jugoslavije i Zapadnog Balkana više od tri decenije podijeljen oko svog geopolitičkog kursa – EU ili Rusija.
Otuda sve polemike, nezadovoljstva i politička lutanja, a dolazak ukrajinskog predsjednika samo je otvorio stare rane. Međutim, samo prisustvo Zelenskog na „ruskom terenu“ stvorilo je šanse za moguće promjene.
Posjeta Zelenskog Beogradu jasan je znak srpskim revanšistima da uzalud čekaju rusku čizmu i tenkove na Dunavu. To je jasna poruka rusofilima i putinofilima da Rusija u Ukrajini ne dobija rat i da „oslobođenja“ srpskih zemalja na Zapadnom Balkanu uskoro neće biti.
Na lokalnom nivou, svi su bili donekle nezadovoljni posjetom Srbiji vrhovnog komandanta Oružanih snaga Ukrajine. Predstavnici prozapadne opozicije i nezavisni intelektualci zamjerali su Zelenskom da svojim dolaskom podržava Aleksandra Vučića pred najavljene vanredne ili redovne izbore u Srbiji.
Ćutali su, a posebno su bili nezadovoljni srpski nacionalisti i birači Srpske napredne stranke. Iako se ta stranka smatra čisto pragmatičnom korporacijom u kojoj se za glasove „nagrađuje“, jezgro njenih pristalica čine bivši članovi Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, koji su uglavnom rusofili i putinofili. Jednog dana, kada im to bude odgovaralo, proglasit će svog vođu, Aleksandra Vučića, izdajnikom Srbije i srpsko-ruskog bratstva.
Razočarani Zelenskim bili su i Albanci u regionu, posebno u Prištini, jer je ukrajinski predsjednik, očekivano, u Beogradu naglasio da podržava teritorijalni integritet Srbije, odnosno da ne priznaje nezavisnost Kosova. Takođe se očekivalo i da će u tom slučaju u centru Prištine biti skinut veliki transparent podrške s ukrajinskom zastavom. Albanski premijer Edi Rama pozvao je svoje sunarodnike da obuzdaju emocije i pokažu razumijevanje za Ukrajinu, koja se brani u ratu.
Najveću geopolitičku korist od posjete Zelenskog imaju Zapad i Ukrajina. Moskva je još nakon proglašenja nezavisnosti Kosova 2008. godine, bacila sidro u Srbiji, i odatle, putem svoje „meke moći“ (crkva, energenti, ekonomija, kultura, politika), vrši uticaj na regiju Zapadnog Balkana. Nakon aneksije Krima 2014. godine, počeo se buditi srpski revizionizam. Umjesto ideje „velike Srbije“, poražene u ratovima 90-ih, jača ideja „srpskog svijeta“, po uzoru na „ruski svijet“. Pokrenut iz Beograda, zapravo od vlade Srpske napredne stranke, „srpski svijet“ počeo je plašiti svoje susjede, posebno na Kosovu, u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Nadrealno i morbidno, ali politička rusofilija i putinofilija nakon genocida u Ukrajini u aprilu 2022. godine donijela je Aleksandru Vučiću pobjedu u prvom krugu predsjedničkih izbora. Simboli ruske agresije „Z“ ispisani su svuda u Srbiji, u gradovima i selima, od strane agenture Moskve, ali i od strane srpskih nacionalista entuzijasta.
Popularnost EU je počela da pada. Do te mjere da su se u potpuno podijeljenoj Srbiji nakon protesta zbog tragedije u Novom Sadu u novembru 2024. godine, ruske zastave, ruski simboli i simboli kojima Moskva ratuje u Ukrajini mogli vidjeti na studentskim protestima i na provladinim mitinzima.
U atmosferi najveće agresije u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, između ostalog i zbog proruske simbolike i antievropskih raspoloženja, Brisel dugo nije znao kako da se postavi prema političkoj krizi u Srbiji, koja je 2025. godine bila na ivici građanskog rata.
Ukoliko bi Zapad odlučno osudio nasilje srpskih vlasti nad studentima i građanima, Vučićev režim bi se u martu 2025. godine srušio kao kula od karata. Srpski predsjednik to jako dobro zna i zato pokušava da pridobije Zapad, EU i SAD, stajući na stranu Ukrajine. Vučić svim sredstvima pokušava da pridobije podršku Trampa, koji je do pada mađarskog premijera Viktora Orbana važio za zaštitnika podobnih autokrata.
Odlazak Orbana u mađarskoj „izbornoj revoluciji“ je i znak Vučiću da mora tražiti podršku spolja sjedeći možda na više od četiri stolice. U Srbiji se bliže vanredni ili redovni parlamentarni izbori, a Vučić od Zapada očekuje da „širom zatvori oči“ pred izbornom krađom, kao što je to činio cijelu prethodnu deceniju. Zbog toga je najviše Vučić podnio političku štetu zbog snabdijevanja Ukrajine municijom i posjete Zelenskog.
A narodu i biračima u Srbiji poruka je jasna: Zelenski u Beogradu znači da Rusija i Putin ne pobjeđuju u Ukrajini. Srbija voli mitove i pobjednike. Iako je, prema istraživanjima javnog mnjenja, ruski predsjednik i dalje popularan u Srbiji, javnost ima utisak da Putin više nije pobjednik. Zato se na ulicama sve manje mogu vidjeti prolaznici koji nose majice s njegovim likom i simbolom „Z“.
Međutim, slika će se najvjerovatnije suštinski promijeniti neposredno prije najavljenih izbora u Srbiji, kada će se od strane pristalica Srpske napredne stranke ponovo cjelodnevno slušati proruska propaganda. Režim će se boriti za svaki glas, ponovo će najgorom rusofilskom i putinofilskom propagandom mobilisati desnicu, kao u proljeće 2022. godine, kada je počeo rat u Ukrajini i kada je sve izgledalo kao da je Srbija na strani ruskog agresora. Ponovo će se iz Srbije u medijima gledati kako se ljubi ruka ruskom caru. Možese očekivati i jačanje novog bratstva Srbije sa Kinom.
Boris Varga. Serbian political scientist and journalist.
Članci objavljeni u rubrici “Stavovi” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
