Ove jeseni novi protestni duh zahvatio je glavni grad Albanije, dok je albanska opozicija dizala glas protiv presude bivšem poslaniku Ervinu Salijanjiju i protiv vlade premijera Edija Rame. Bez političkih govora i bez predstavljenog plana, poslanici Demokratske stranke, uz podršku stotina građana, krenuli su u šetnju ka bulevaru „Dešmoret e Kombit“ kakva ranije nije viđena. Ali šta se krije iza ovog neobičnog djelovanja opozicije? Sa blokiranim putevima i brojnim policijskim snagama na terenu, mogu li ovi događaji označiti početak nove političke konfrontacije u Albaniji?
Od sudnice do ulice: Salijanjijeva uloga u političkim protestima u Albaniji
Glavni povod za ove proteste proizilazi iz presude Apelacionog suda Albanije Ervinu Salijanjiju, bivšem poslaniku Demokratske partije, koji je osuđen na godinu dana zatvora zbog krivičnog djela „lažno prijavljivanje” u slučaju „Babalja”.
Presuda poslaniku Ervinu Salijanjiju proizilazi iz incidenta 2018. godine, kada je objavio audio-snimak u kojem optužuje Agrona Džafaja, brata tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Fatmira Džafaja, za trgovinu drogom. Slučaj, poznat kao slučaj „Babalja“, odnosi se na dva snimka koje je objavila Demokratska stranka, a za koje se tvrdi da su prisluškivanja tajno snimili Albert Veliu (pseudonim „Babalja“), njegov zet Alfred Alizoti i novinar Jetmir Oljdaši. Tim tajno zabilježenim snimcima, Demokratska partija je tražila smjenu Džafaja sa funkcije, tvrdeći da će štititi interese svog optuženog brata, koji se slobodno kretao Albanijom, iako je imao da služi još četiri godine zatvorske kazne u Italiji.
Cijeli slučaj je nazvan dosijeom „Babalja“, jer je to bio pseudonim kojim se u presretnutim razgovorima naziva „nepoznati trgovac drogom“, pravim imenom Albert Veliu. Audio snimak je, nakon što ga je pribavilo Tužilaštvo za teške zločine, poslat stručnjacima u Englesku, koji su zaključili da snimak nije autentičan. Odluci vještaka je pridodat i Alizotijev iskaz, koji je priznao da je imitirao glas ministrovog brata, nakon što mu je Salijanji obećao 200 hiljada eura. On je naveo da je odlučio da kaže istinu jer mu njegov saučesnik „Babalja“ nije dao pripadajući dio zarade.
Što se tiče Agrona Džafaja, koji je na snimku predstavljen kao trgovac drogom, svjedočio je da je lično poznavao Alberta Veliua i da mu je pozajmio novac jer je Veliu imao problema sa kockanjem, ali je negirao da je s njim razgovarao o trgovini drogom. Džafaj je tvrdio da optužbe Demokratske stranke imaju za cilj da naruše ugled njegovog brata kao ministra unutrašnjih poslova. Takođe je prepoznao glas na audio snimku kao glas Alberta Veliua, koji je često posjećivao njegov kafić, ali je negirao bilo kakvu umiješanost u navedene nezakonite radnje.
Nakon odluke Tužilaštva za teške zločine, tužilaštvo u Tirani pokrenulo je krivični postupak po prijavi Agrona Džafaja, koji se predao italijanskim vlastima kako bi odslužio ostatak kazne. Na kraju, Fredi Alizoti je osuđen na dvije godine zatvora, Ervin Salijanji je osuđen na godinu dana zbog lažnog izvještavanja, Albert Veliu je osuđen na tri godine i šest mjeseci, a novinar Jetmir Oljdaši je osuđen na 100 sati društveno-korisnog rada.
Iako je Salijanji osuđen 2019. godine, nije odmah odslužio zatvorsku kaznu, jer je bio pod istragom bez pritvora. Sada, nakon šest godina, njegova kazna od godinu dana zatvora stupa na snagu, ukidanjem poslaničkog imuniteta. Apelacioni sud je saopštio da će ovu odluku potvrditi, što je razbjesnelo Demokratsku stranku i dovelo do protesta.
Praćenje rasta i toka antivladinih protesta
Protesti 7. oktobra do sada su protesti koji su izazvali najveću pažnju, unutar Albanije i na međunarodnom planu. Opozicione pristalice u Albaniji izašle su na ulice, tražeći da vlada podnese ostavku i da je zamijeni privremena prelazna vlada koja će nadgledati predstojeće parlamentarne izbore.
Nedavno zatvaranje Ervina Salijanjija moglo je biti izgovor za pokretanje ovih protesta, ali konzervativna opozicija, predvođena Demokratskom strankom, dugo je optuživala Socijalističku partiju premijera Edija Rame za korupciju, namještanje prethodnih izbora i podrivanje rada pravosuđa.
Demokratska stranka tvrdi da je Salijanjijevo zatvaranje politički motivisan slučaj, a Salijanji sebe naziva „prvim političkim zatvorenikom u 34 godine pluralizma“. Salijanji se žalio na presudu. Opozicija je takođe pozivala na oslobađanje njihovog lidera Salija Berishe, koji je u kućnom pritvoru zbog istrage o korupciji.
Protesti su se pojačali 7. oktobra kada se nekoliko hiljada pristalica opozicije okupilo ispred ključnih vladinih zgrada u Tirani, skandirajući slogane poput „Dolje diktatura“ i „Beriša, Beriša“. Demonstranti su se nakratko sukobili sa policijom, bacajući molotovljeve koktele ispred glavne zgrade vlade i sjedišta Socijalističke partije, gdje su zapalili i poster premijera Rame. Demonstranti su kasnije na sličan način gađali Ministarstvo unutrašnjih poslova i zgradu gradske skupštine.
Izvan parlamenta situacija je dodatno eskalirala, a policija je upotrijebila suzavac kako bi rastjerala masu. Nekoliko stotina policajaca bilo je raspoređeno da zaštite vladine institucije, a saobraćaj je blokiran u mnogim djelovima centra Tirane.
Prema navodima policije, 10 policajaca je povrijeđeno molotovljevim koktelima i drugim predmetima koje su demonstranti bacali. Neki demonstranti su bili pogođeni suzavcem, a nekolicina ih je prebačena u bolnicu na liječenje, prenose lokalni mediji.
Prava prijetnja vladavini Edija Rame? Analiza protesta
Od stupanja na dužnost 2013. godine, Edi Rama je ostao premijer Albanije. Albanski ustav ne kaže ništa o tome koliko mandata premijer može da služi, što izaziva zabrinutost kod Albanaca, međunarodnih posmatrača, a posebno kod Demokratske partije Albanije. Odsustvo ograničenja mandata omogućilo je Rami da produži svoj mandat, što je izazvalo kritike onih koji se zalažu za demokratske principe i rotaciju rukovodstva. Neki kritičari kažu da je ovo samo drugačiji oblik totalitarne vlasti pod kojom je nekada bila komunistička Albanija.
Demokratska stranka, kao glavna opoziciona snaga, dosljedno se protivila Raminom produženom ostanku na vlasti, često koristeći različite strategije da ospori njegovu administraciju, ponekad kontroverzno. Postoji raskorak između krajnjeg cilja obustavljanja Ramine moći i uticaja, što je prilično uobičajen stav albanskog stanovništva o željenoj promjeni u društvu, i postizanja toga kroz proteste za oslobađanje Ervina Salijanjija, za kojeg mnogi smatraju da je kriv.
Dana 21. oktobra, Ilir Meta, bivši predsjednik Albanije, lider Slobodarske partije i jedna od najistaknutijih političkih ličnosti na čelu opozicionih protesta, uhapšen je po optužbi za korupciju od strane SPAK-a, albanske specijalne strukture za borbu protiv korupcije. Njegova supruga Monika Kryemadhi, članica parlamenta i bivša liderka Slobodarske partije, suočava se sa istim optužbama. SPAK komentariše da su obje osobe osumnjičene za krivična djela „odbijanje prijave, neprijavljivanje, prikrivanje i lažno prijavljivanje imovine“.
Policija je upotrijebila silu nakon što je Meta odbio da izađe iz automobila i navodno vrijeđao službenike i pravosudne službenike. Metina Slobodarska partija je ranije bila povezana sa Socijalističkom partijom premijera Edija Rame. Međutim, njih dvoje su se žestoko sukobili i razišli, te je Meta je postao snažan Ramin kritičar i predvodio proteste opozicije. A sada kada je uhapšen, dodatno se umanjuje nada u efikasnost protesta.
Uprkos naporima, nedavni protesti protiv Ramine vlade već gube zamah u očima javnosti. Protesti 7. oktobra bili su najveći potres koji je opozicija napravila do sada, a tek treba da repliciraju nešto slično. Malo je vjerovatno da će uspjeti iznuditi stvaranje privremene vlade prije zakazanih parlamentarnih izbora. Ova situacija među nekim Albancima odražava širu frustraciju političkom stagnacijom i zabrinutošću oko demokratskog upravljanja.
Tekuće debate o liderstvu i upravljanju u Albaniji naglašavaju izazove političkog kontinuiteta naspram demokratske obnove. Ovo je dilema sa kojom se suočavaju mnoge nove demokratije, ali u Albaniji je, nažalost, to postalo pitanje koje se ponavlja, bez rješenja na vidiku.
Ambasada Sjedinjenih Država savjetovala je svoje građane da izbjegavaju proteste, ističući zabrinutost zbog mogućih nemira. I SAD i Evropska unija pozvale su opoziciju da se uključi u dijalog s vladom, umjesto nasilnih protesta.
Što su protesti nasilniji, to se lošije odražavaju na Albaniju kao kandidata za EU i kao demokratsku zemlju. Iako EU nije mnogo komentarisala proteste, podrazumijeva se da Albanija mora da dokaže da je sposobna da riješi građanske nemire i proteste opozicije pridržavajući se demokratskih normi.
