Obraćanje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koje je održao 13. septembra bilo je drugačije od njegovih prethodnih obraćanja. Ovoga puta, srpski lider nije upozoravao građane da se približavaju „teška vremena“, niti se fokusirao na „zavjere protiv Srbije“. Umjesto toga, iznio je plan zaštite Srba i interesa Srbije na Kosovu i Metohiji.
Vučićeva glavna poruka jeste da EU nije dorasla zadatku da posreduje u sukobu, pa će Srbija pokušati da uradi nešto sa svojom „južnom pokrajinom“.
U stvari, rješavanje kosovskog pitanja je ušlo u novu fazu, ili bolje rečeno, vratilo se na prethodne pozicije, bliže eri otvorenog sukoba.
Pet koraka, sedam poena
Vučićev plan se sastoji od pet koraka:
I Povratak na status quo ante (status quo ante bellum (lat.) – „država koja je postojala prije rata”).
II Kosovo i Metohija je teritorija posebne socijalne zaštite.
III Stabilnost srpskih institucija na Kosovu i Metohiji.
IV Osnivanje specijalnog tužilaštva.
V Odluka o nelegitimnosti svih organa i institucija na teritoriji Kosova i Metohije nakon nezakonitog proglašenja nezavisnosti i ništavosti svih akata koje su već donijeli ili tek treba da donesu.
Korak I, opšte govoreći, uključuje:
1. Održavanje lokalnih izbora na sjeveru Kosova i Metohije, uz učešće misije OEBS-a i pod kontrolom EU.
2. Povratak Srba u policijske stanice na sjeveru.
3. Povratak srpskih sudija i tužilaca na dužnost.
4. Povlačenje specijalnih jedinica kosovske policije sa sjevera regiona.
5. Hitno formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO).
6. Oslobađanje svih Srba koje je kosovska policija privela zbog učešća u protestima.
7. Nastavak rada srpskih banaka i pošta na sjeveru Kosova i Metohije.
Korak II: Kosovo i Metohija biće zona posebne socijalne zaštite. Time su predviđena dodatna plaćanja i povećane socijalne garancije za Srbe koji žive na Kosovu i Metohiji.
Korak III: stabilnost srpskih institucija Kosova i Metohije. To podrazumijeva nastavak rada srpskih organa uprave koje je Priština zatvorila. Oni će nastaviti sa radom u Srbiji, u dva grada u blizini (administrativne) granice sa Kosovom.
Korak IV: stvaranje specijalnog tužilaštva, koje će istraživati krivične i nezakonite radnje službenika i zvaničnika privremenih organa u Prištini, koji progone Srbe.
Korak V: odluka o nelegitimnosti svih institucija na Kosovu i Metohiji, nastalih nakon jednostranog proglašenja nezavisnosti i nevaženju svih akata koja su donijeta ili će biti donijeta s njihove strane. Prema Vučićevim riječima, sličan postupak primijenjen je i nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada su novim zakonom proglašene nevažećim pravne norme donijete tokom okupacije Jugoslavije.
„Vučićev plan“ je odmah odobrila Vlada Srbije, tako da je njegova primjena već počela.
Korak naprijed, dva nazad
Šta znače ove inicijative?
Prije svega, jasno je iznešen stav da su Kosovo i Metohija sastavni dio Srbije. Beograd neće ići na kompromise u vezi sa međunarodnim statusom Kosova (iako je to bilo predviđeno na početku dijaloga uz posredovanje EU).
Srbija nedvosmisleno proglašava nelegitimnom i aktuelnu vlast u Prištini, organe i strukture koje je stvorila, i odluke koje je donijela.
Čini se da je u ovoj fazi, cilj Beograda da obezbjedi da srpske vlasti ponovo preuzmu kontrolu nad situacijom na Kosovu kako bi, kako tvrde, zaštitile svoj narod. U Srbiji, međunarodne (zapadne) institucije i njihovo predstavništvo na Kosovu – NATO, KFOR i EULEX – nisu od povjerenja (više im se ne vjeruje) po ovom pitanju. Kao razlog nepovjerenja navode se najnovije odluke i postupci kosovskih vlasti, koje Beograd doživljava kao ugnjetavanje Srba (najnoviji potezi uključuju zatvaranje tijela srpskih („paralelnih“) vlasti, pošte i banaka, zabranu prometa gotovine u dinarima i zatočenja Srba po raznim optužbama).
Najmanje što Beograd želi postići, odnosno međucilj Beograda jeste obnova de fakto srpske vlasti na sjeveru Kosova, u četiri opštine sa pretežno srpskim stanovništvom – Sjevernoj Mitrovici, Leposaviću, Zvečanu i Zubinom Potoku. Zajednica srpskih opština (ZSO), koja bi prema Briselskim sporazumima trebalo da bude uspostavljena u sjevernim regionima, može biti sredstvo za postizanje ovog minimalnog cilja, ali samo ako se ZSO formira u skladu sa vizijom Srbije. Drugim riječima, Beograd želi da Zajednica srpskih opština na sjeveru Kosova bude sličnija Republici Srpskoj u Bosni i Hercegovini nego mehanizmima kojima su Srbi uključeni u sistem vlasti u poslijeratnoj Hrvatskoj.
Ova pozicija je očigledan – i ogroman – korak unazad u srpsko-kosovskom dijalogu uz posredovanje EU. Iako se Srbija zvanično ne povlači iz pregovora, u sadašnjim uslovima, dalji izgledi pregovaračkog procesa uz učešće posrednika iz Brisela djeluju prilično neizvjesno.
Teži stav
Stav srpskih vlasti mogao je biti i čvršći da je Vučić proglasio Kosovo i Metohiju „okupiranom teritorijom“. Kako prenose srpski mediji, o takvom koraku se ozbiljno razgovaralo, a bilo je i očekivanja da će predsjednik Srbije u svom govoru 13. septembra zvanično objaviti „okupaciju KiM“. Međutim, Vučić je odustao od podrške toj ideji. „Okupacija, ili vojna okupacija, moguća je samo u međunarodnim oružanim sukobima“, objasnio je on, odmah suočen s kritikama radikalnih i proruskih političara.
Drugi korak koji je srpski predsjednik bio pod pritiskom da napravi, po svemu sudeći, jeste odbijanje posredovanja Evropske unije u dijalogu Beograda i Prištine i prenošenje pitanja Kosova u isključivu nadležnost Savjeta bezbjednosti UN, odnosno Kontakt grupe koju bi Savjet bezbjednosti postavio, a koje će uključivati stalne članice SBUN-a.
Beograd bi na ovo mogao da pristane na osnovu nekoliko argumenata:
• izostanak pozitivnih rezultata za Srbe kao rezultat 11-godišnjeg dijaloga Beograda i Prištine, uz posredovanje EU;
• pristrasnost evropskih posrednika – sa stanovišta Srba, jer je apsolutna većina država članica EU priznala Kosovo, a EU, kao institucija, u nizu pravaca zapravo komunicira sa Kosovom kao posebnom državom;
• i, što je najvažnije, prisustvo Kine i Rusije u Savjetu bezbjednosti. Poznato je da ove dvije zemlje dosljedno podržavaju stav Beograda o Kosovu, a Rusi čak ponekad djeluju radikalnije od samih Srba.
Najvjerovatnije će Moskva podržati prenošenje pitanja Kosova iz EU u Savjet bezbjednosti UN. Moguće je da to već čine. Nije slučajno da srpski političari, koji su dosljedne pristalice Rusije, najaktivnije promovišu promjenu posrednika – iz EU u Savjet bezbjednosti UN.
Kad se vojska na Kosovo vrati
Pored radikalnih koraka u diplomatskom domenu, Beograd možda planira da upotrebi svoje alate za postizanje cilja u vezi sa Kosovom i na druge oblasti, prije svega, na vojnu.
Posljednjih godina, srpski lideri se očigledno ne plaše da pribjegnu „zveckanju oružjem“. Riječ je o periodičnom povećanju borbene spremnosti srpskih oružanih snaga „zbog situacije na Kosovu“, vojnim vježbama, gomilanju trupa u blizini (administrativne) granice sa Kosovom, apelu KFOR-u na mogućnost povratka srpske vojske na Kosovo i opšti trend militarizacije.
Značajno je da srpsko rukovodstvo nedavno vraćanje obaveznog služenja vojnog roka direktno povezuje sa pitanjem Kosova. Premijer Srbije Miloš Vučević je, komentarišući obnavljanje regrutacije i negativnu reakciju Prištine na taj potez, izjavio sljedeće: „Da nisu bili angažovani u sprovđenju terora nad Srbima, država Srbija ne bi morala da preduzima takve značajne mjere“.
Dakle, ukoliko diplomatija ne da rezultate koje su priželjkivali Srbi, možemo očekivati jačanje vojne komponente srpske politike prema Kosovu, tim prije što je Vučić u svom obraćanju 13. septembra već najavio konkretan korak u tom cilju – izradu nacrta još jednog apela KFOR-u na povratak srpskih trupa na Kosovo.
Mnogo je pristalica razvoja „vojnog pravca“, kako u Srbiji tako i šire.
Ove godine, na 25. godišnjicu NATO bombardovanja Jugoslavije, u centru Beograda, pristalice nekoliko opozicionih stranaka i pokreta „Narodna patrola“ organizovali su miting na kojem su se pojavili transparenti „Kad se vojska na Kosovo vrati“, „Molite se Bogu i držite se Rusije“, i zastave sa slovom Z, simbolom ruske invazije na Ukrajinu.
Takođe, prošle godine grafiti sa natpisom „Kad se vojska na Kosovo vrati“ na srpskom jeziku primijećeni su istovremeno u Srbiji i u nekoliko ruskih gradova, uključujući Moskvu.
Za Rusiju, koja se, prema njenim zvaničnicima, „suprotstavlja kolektivnom Zapadu u Ukrajini“, svakako je korisno raspirivanje sukoba na Balkanu. Stoga će Rusi, preko svojih opunomoćenika, vjerovatno nastaviti da promovišu scenario „rješavanja kosovskog pitanja“ silom. A, kako je pokazao plan koji je najavio Vučić, Beograd sluša „savjete“ Moskve.
