Turski general Ozkan Ulutaš preuzeo je zapovjedništvo nad međunarodnim mirovnim snagama na Kosovu. Na svečanosti održanoj u zapovjedništvu KFOR-a u Prištini, talijanski general Angelo Ristuccia predao je dužnost Ulutašu. Događaju su nazočili i zapovjednik Združenih snaga NATO-a u Napulju Stuart Munk, visoki dužnosnici Kosova i predstavnici međunarodne zajednice na Kosovu. Promjena zapovjedništva misije NATO-a na Kosovu dolazi u trenutku kada su tenzije znatno porasle nakon ubojstva kosovskog policajca Afrima Bunjaku u napadu naoružane skupine lokalnih Srba u selu Banjska u općini Zubin Potok na sjeveru Kosova.
Turska je na drugom mjestu među 27 zemalja koje imaju svoje vojnike u KFOR-u. Misija KFOR-a na Kosovu pokrenuta je 12. lipnja 1999. Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti UN-a, a u njoj sudjeluje oko 4500 vojnih osoba iz 27 zemalja, uključujući 21 državu članicu NATO-a i 6 zemalja izvan Saveza. Italija je 10. listopada prošle godine od Mađarske preuzela zapovjedništvo nad KFOR-om, a sada je ta uloga pripala Turskoj. Ministarstvo obrane Turske priopćilo je kako je KFOR jedna od najvažnijih misija za očuvanje mira i stabilnosti na Balkanu. Sama Turska je uključena u ovu misiju od njenog početka. Uz dodatne operativne snage, jedna je od okosnica ove misije. Turska ima snažne kulturne i povijesne veze u regiji i smatra da je misija KFOR-a vrlo potrebna s obzirom na njegovu ključnu ulogu u očuvanju mira. Ankara je najavila nastavak potpore mandatu misije.
Treba podsjetiti da je maksimalan broj KFOR-a dosegao 50.000 vojnika. Skupina KFOR-a u početku se sastojala od četiri multinacionalne brigade, od kojih je svaka imala svoj sektor odgovornosti. Te su snage 2005. godine transformirane u pet operativnih pravaca. Do rujna 2012. godine brojnost skupine smanjena je na 5000 vojnika i časnika.
U rujnu 1999. ruski mirovnjaci sudjelovali su u najkrvavijem incidentu od početka operacija KFOR-a, ubivši trojicu Srba koji su na njih otvorili vatru. Godine 2003. ruski kontingent (650 vojnika) povučen je s Kosova. Glavni razlozi povlačenja ruskih trupa bili su, prema službenoj Moskvi, nedostatak pravih interesa na Balkanu i financijske poteškoće. Međutim, nakon drugog reizbora Vladimira Putina na mjesto predsjednika Ruske Federacije 2004. godine i rasta svjetskih cijena energenata, čijom se prodajom značajno nadopunjuje proračun Ruske Federacije, Moskva je naglo promijenila kurs i počela politiku intervencije u unutarnje stvari susjednih zemalja i država iz bivšeg SSSR-a te ponovno djeluje na Zapadnom Balkanu kako bi ojačala svoju prisutnost u poslovima zemalja regije. Kremlj se kladi na snage spremne ponovno pokrenuti rat u regiji, pa se radikalne skupine i šovinističke organizacije u Srbiji okreću sustavnom financiranju iz Moskve. Ne isključuje se ni umiješanost Rusije u posljednju krvavu provokaciju na sjeveru Kosova. Rješavanje sukoba širih razmjera na Zapadnom Balkanu u potpunosti odgovara njihovim namjerama da destabiliziraju situaciju u regiji, što se, zahvaljujući djelovanju KFOR-a i policijske misije EU, još uvijek može izbjeći.
Akcije Hamasa bile su ciljanije i masovnije od terorista u Banjskoj, a posvuda, i na Kosovu i u Izraelu, osjeća se provokativni rukopis ruskih specijalnih službi koje uvlače lokalno stanovništvo u široki oružani sukob. U Izraelu je bilo moguće izvesti kolosalnu provokaciju zahvaljujući pojačanom unutarnjem palestinsko-izraelskom neprijateljstvu i prisutnosti velike terorističke skupine spremne na svaku avanturističku akciju. Opseg provokacije u Banjskoj je neusporedivo manji, ali nije isključeno da će Moskva ponovno pokušati započeti oružani sukob prilično visokog intenziteta na Kosovu. Ali na Kosovu su stacionirane NATO trupe i EU policija, što je ozbiljna prepreka Kremlju da odigra krvavi scenarij. KFOR je budan u interesu mira i stabilnosti i značajan je čimbenik u osiguravanju sigurnosti na cijelom Kosovu, točnije na njegovom sjeveru. Određene političke snage u Beogradu uvidjele su besmislenost oružane intervencije Srbije u poslove na sjeveru Kosova, pa traže da se sigurnosne funkcije na tom području prebace s lokalne policije na KFOR, očito kao prihvatljivije za smireno ponašanje domaći Srbe. Ali Bruxelles i Washington vrlo dobro razumiju da se radi o sigurnosnoj izolaciji sjevera od cijelog Kosova, što se može smatrati korakom prema zasebnoj egzistenciji bez organizacijskog i političkog upravljanja od strane Prištine. Stoga je čelništvo KFOR-a u više navrata istaknulo kako pruža pomoć u očuvanju sigurnosti kosovskim policijskim strukturama bez namjere da ih zamijeni. KFOR ostaje simbol mira i sigurnosti na Kosovu.
