Balkan, geopolitički kotao, svjedoči delikatnom plesu koji uključuje nekoherentnu zapadnu diplomaciju, odlučni ruski utjecaj i tradicionalne regionalne isprepletenosti. Dok se regija bori s povijesnim napetostima, nedavni događaji u Srbiji i Republici Srpskoj naglašavaju izazove upravljanja zapadnim utjecajem i demokratskim vrijednostima.
Transformativna snaga integracije u EU, koja se nekoć smatrala svjetionikom stabilnosti i napretka, suočava se s preprekama i gubi zamah u balkanskoj regiji. Početni optimizam o izgledima za članstvo u EU kao katalizatoru pozitivnih promjena ustupa mjesto skepticizmu. Regija se sada bori s ponovnim vrednovanjem uspostavljenog regionalnog poretka, posebice dogme da političke granice trebaju ostati statične – etosa koji se pojavio nakon burnih događaja 1990-ih. Nekad neupitni narativ sada se dovodi u pitanje kako se regionalna dinamika razvija, a pojam fiksnog političkog krajolika sve se više dovodi u pitanje.
Srbija, pod predsjednikom Vučićem, usvaja jedinstvenu geopolitičku strategiju, naizgled sjedeći na dvije stolice, utjelovljujući pragmatičan pristup koji izaziva zapadna očekivanja integracije. Vučićev novi tip titoizma podrazumijeva gledanje i na Zapad i na Istok, zadržavanje neutralnosti i povremeno nuđenje ustupaka svakoj strani. Iako se povremeno slaže sa Zapadom u kritikama invazije na Ukrajinu, Srbija se suzdržava od pridruživanja sankcijama Rusiji. Zemlja, još uvijek ovisna o ruskom plinu i podršci neovisnosti Kosova, pokazuje pragmatičan pristup koji izaziva zapadna očekivanja integracije.
Unatoč tome što susjedi kritiziraju ulogu Srbije u regionalnoj sigurnosti zbog uplitanja, Zapad bira opreznu retoriku, izbjegavajući sukob sa srbijanskim vlastima. Čini se da se čak i slučajevi poput napada na Banjsku i srpskog sudjelovanja lako zaboravljaju. Neki zapadni političari kritiziraju oživljene apetite Srbije u regiji, posebice prema Crnoj Gori i Bosni, kroz koncept koji se naziva srpski svijet, a koji odražava koncept ruskog svijeta.
Zapadno popuštanje srpskoj agresivnosti nailazi na kritike regionalnih i nekih zapadnih analitičara. Pozivi na odlučniju akciju protiv Srbije, tjerajući je da se distancira od Rusije, odjekuju među onima koji dovode u pitanje mudrost trenutnih zapadnih strategija. SAD i EU glasnijim kritiziranjem kosovskog premijera Aljbina Kurtija nego Vučića stvaraju nepovjerenje među tradicionalnim zapadnim lojalistima u društvima Zapadnog Balkana.
Usred te složenosti, Srbija se agresivno naoružava. SAD obećava kosovskim Albancima koplja, oružje idealno za suprotstavljanje srpskom oslanjanju na mehanizirano pješaštvo i oklopna vozila. Težak utjecaj crnogorske vlade iz Srbije i Srpske pravoslavne crkve dodaje još jednu razinu zabrinutosti, dok čelnik Republike Srpske poziva na odcjepljenje, dovodeći u pitanje regionalnu stabilnost.
Albanija i Sjeverna Makedonija, naizgled distancirane i ometene unutarnjim problemima, podržavaju srpsku inicijativu Otvoreni Balkan, doprinoseći kakofoniji na Zapadu. Proaktivna uloga Njemačke na Balkanu u suprotnosti je s potencijalnim poremećajima zbog velikih izbora. Europski parlamentarni izbori mogli bi svjedočiti valu desničarskih populističkih uspjeha koji koče europsku integraciju. Istovremeno, potencijalni reizbor Donalda Trumpa mogao bi potaknuti Srbiju da ustraje u svojim agresivnim aktivnostima.
U ovom geopolitičkom krajoliku koji se stalno razvija, Balkan se nalazi na raskrižju, boreći se s delikatnom međuigrom utjecaja. Društva zapadnog Balkana, razapeta između povijesnih saveza i novonastalih stvarnosti, kreću se neizvjesnim putem koji zahtijeva mudre diplomatske strategije za poticanje stabilnosti i podržavanje demokratskih vrijednosti.
Nedavni diplomatski angažmani između Srbije i EU otkrivaju nesigurnu ravnotežu, pri čemu srbijansko unutarnje demokratsko nazadovanje predstavlja izazove. Partnerstva s NATO-om primjer su opreznog pristupa, prepoznavanja strateške važnosti Srbije u rješavanju regionalnih problema. Međutim, nedavni izbori u Srbiji bacili su sjenu, a neki glasovi na Zapadu dovode u pitanje njihovu pravednost. Pritvaranje oporbenog političara Nikole Sandulovića od strane srbijanskih sigurnosnih agencija dodatno naglašava porast autoritarne prakse srbijanske vlade, potičući zapadnu podršku i popuštanje.
Osim regionalne asertivnosti, ruski utjecaj prodire kroz srpske kanale, poput Srpske pravoslavne crkve i srpskih nacionalističkih organizacija, oblikujući geopolitički narativ. Podrška desničarskim organizacijama i isprepletenost s nacionalističkim osjećajima stvaraju krajolik koji izaziva zapadne vrijednosti. Dok se Zapad bori s akcijama Srbije, ruski višestruki pristup komplicira stratešku dinamiku regije, zahtijevajući rekalibraciju zapadnog utjecaja.
Provokativna parada Republike Srpske, zajedno s Dodikovim stalnim pozivima na odcjepljenje, predstavlja izravan izazov bosanskom suverenitetu. Ovaj provokativni čin dovodi u pitanje osjetljivu ravnotežu u regiji, zahtijevajući snažan odgovor Zapada kako bi se očuvala regionalna stabilnost i podržali demokratska načela.
Osim ovih provokacija, agresivno vojno jačanje Srbije povećava zabrinutost zbog moguće vojne eskalacije. Odgovori Zapada sada moraju biti usmjereni ne samo na asertivnost Srbije, već i na šire implikacije na regionalnu stabilnost. Osjetljiva ravnoteža snaga bila je dodatno testirana, zahtijevajući nijansiranu i stratešku rekalibraciju zapadnih sila. Međutim, čini se da se to ne događa jer je odgovor Zapada bio diskretan i ograničen.
Popuštanje Zapada prema Srbiji riskira nagrizanje povjerenja i lojalnosti, a nedavni izbori u Srbiji i pritvaranje oporbenih figura dodaju skepticizam. Bošnjaci, Albanci i Crnogorci, koji se tradicionalno drže zapadnih vrijednosti, dovode u pitanje dubinu opredjeljenja Zapada zbog spremnosti Zapada da kritizira postupke svojih lidera i vlada, asimetrično u odnosu na ono što rade u Srbiji. Percepcija potpore Zapada srpskim vlastima unatoč autoritarnim praksama naglašava potrebu za preispitivanjem zapadnih strategija.
U tom kontekstu, Zapad se suočava s kritičnom točkom u kojoj erozija povjerenja među tradicionalnim partnerima prijeti preoblikovanjem saveza u regiji. Delikatni ples između pomirenja i demokratskih vrijednosti zahtijeva strateško promišljanje kako bi se osigurala stabilnost i promicali demokratski ideali na Balkanu, dok treći igrači čekaju da popune vakuum.
Uključivanje trećih zemalja kao što su Kina, Rusija i Bliski istok/zemlje Zaljeva dodaje sloj geopolitičke složenosti. Ti vanjski akteri mogu imati strateški interes zadržati Balkan u sivoj zoni integracije, jer to omogućuje manje regulirano okruženje koje se može iskoristiti za lakši prodor na europsko tržište. Štoviše, nedržavni akteri, uključujući kripto entuzijaste i transnacionalne organizirane kriminalne skupine, također su značajni igrači u oblikovanju regionalnog krajolika. Njihovi interesi mogu biti usklađeni s održavanjem Balkana u stanju nejasnoće, poticanjem okruženja koje je manje regulirano i pogodnije za koruptivne prakse i brzu financijsku dobit za projekte i poduzetnike koji djeluju izvan tradicionalnih pravnih okvira.
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politolog
