Od 2010. godine, nakon što je Viktor Orbán postao premijer Mađarske, politika zemlje prema Zapadnom Balkanu (ZB) postala je proaktivnija. Regija je zauzela važno mjesto u vanjskopolitičkim prioritetima Budimpešte jer se Mađarska sada vidi kao važan akter u regiji. Istodobno, Mađarska još uvijek nema formalnu strategiju prema Zapadnom Balkanu, pa je politika zemlje prema tom cilju ponekad nedosljedna i zbunjujuća za vanjske promatrače.
Već godinama glavni partner Budimpešte u SB je Srbija, a manjim dijelom Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Sjeverna Makedonija. Mađarska je održavala minimalne kontakte s Albanijom i Kosovom.
Zašto Budimpešta stavlja veliki fokus na širenje svoje prisutnosti u regiji? Evo nekih od glavnih razloga.
Povijesno sjećanje koje neprestano podsjeća na teritorije “izgubljene” nakon Prvog svjetskog rata, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Hrvatsku. Budući da je tema za Mađare još uvijek prilično bolna, vlasti se konstantno koriste svojim političkim programima, posebice tijekom izbornih kampanja. Tako je bilo i tijekom parlamentarnih izbora, kada su se karte “velike Mađarske” i drugi slični suveniri mogli vidjeti na gotovo svakom predizbornom skupu vladajuće stranke FIDES. Trenutna politika Mađarske prema ZB-u svodi se na osnovnu želju za povratom regije koja je nekoć bila “njihova”.
Borba za regionalno vodstvo. Učiniti Mađarsku regionalnim liderom najslađi je san većine mađarskih političara. U tom smislu, oni imaju jaku konkurenciju u srednjoj Europi, ali SB je “slobodan” i tu Budimpešta doista ima neke šanse postići to vodstvo. Naglasak je stavljen na promicanje euroatlantskih integracija zemalja Zapadnog Balkana, pa Mađarska sustavno promiče ubrzanje njihove europske integracije. Ističu to poljski istraživači Tomaš Zornačuk i Veronika Jozwiak, koji napominju da ubrzanje europskih integracija Balkana ostaje dugoročni cilj Mađarske. U tom pogledu Viktor Orbán podržava visokog povjerenika EU Josepa Borrella koji je na sastanku čelnika EU i Vijeća Europe istaknuo da je Balkan iznimno važan za Europsku uniju. Mađarski institut za vanjsku politiku održao je 11. srpnja 2023. raspravu o politici Mađarske prema Zapadnom Balkanu, zaključivši da je u političkom i gospodarskom interesu Budimpešte da aktivnije promiče brzu europsku integraciju zemalja regije.
Za Mađarsku su prioritet politička podobnost i vlastiti interesi, a ne stvarna postignuća zemalja kandidata. S vremenom je Budimpešta postala, ako ne regionalni lider, onda moćna lokomotiva europskih integracija ZB i učinkovit posrednik između ZB i EU – ali samo onoliko koliko je to u skladu s interesima Mađarske. Čak i ako to stoji na putu približavanja zemalja Zapadnog Balkana članstvu u EU. Primjerice, 2018. godine mađarski premijer preporučio je vlastima u Skoplju da ne mijenjaju ime svoje države (!) kako bi deblokirali grčki veto na početak pristupnih pregovora. Zanimljiva je i nedavna Orbanova izjava o blokiranju bilo kakvih sankcija predsjedniku Republike Srpske (BiH) Miloradu Dodiku, koje neće pridonijeti europskim integracijama BiH i zapravo podržavati Dodikove separatističke poteze.
U istom kontekstu treba promatrati i Orbánova nastojanja da proširi svoj politički utjecaj. U tu je svrhu uspostavio prilično prijateljske veze s ne tako liberalnim čelnicima regije. U nekim boljim vremenima u njegovom “klubu” autokrata bili su bivši makedonski premijer Nikola Gruevski, slovenski premijer Janez Janša, kao i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i čelnik Republike Srpske Milorad Dodik. Danas su “neprijatelji” kršćanstva samo Vučić, Dodik i Orban – redom desničarski političari koje okupljaju neliberalne, antieuropske vrijednosti, ograničavanje sloboda i ljudskih prava te dobro prikriveno odbacivanje muslimana. Njih su dvojica postali Orbánovi saveznici u osiguravanju mađarskog “povratka” na Zapadnu obalu, a prijateljske veze s obojicom omogućuju Orbánu da se uhvati u koštac s nekim ozbiljnim problemima bez privlačenja previše pozornosti izvana.
Zemljopisna blizina regije doprinosi razvoju trgovinskih i gospodarskih veza. Opseg trgovine porastao je s približno 3 milijarde eura u 2010. na gotovo 12 milijardi eura u 2022. Glavni sektori suradnje uključuju telekomunikacije, prometnu infrastrukturu, energetiku, poljoprivredu i maloprodaju. U 2020. godini Mađarska agencija za promicanje izvoza kreirala je investicijski “koridor” vrijedan oko 7 milijuna eura za Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru.
Glavni trgovinsko-ekonomski partner Mađarske u regiji je Srbija, koja sa Zapadnom bankom ostvaruje gotovo 30% prometa Mađarske. OTP banka i 4iG (telekom) šire svoju prisutnost u Srbiji, au izgradnji je i brza pruga između Budimpešte i Beograda. Energetska suradnja je još jedan prioritet – strane su se dogovorile o izgradnji interkonektora koji će Srbiju povezati s naftovodom Družba. Govori se i o srpskoj kupnji 5-10 posto udjela u mađarskoj nuklearnoj elektrani Paks-2, a širi se i suradnja u plinskom sektoru. U tijeku su razgovori o osnivanju zajedničkog poduzeća Srbije i mađarske MVM grupe, u koji se planira uložiti 600 milijuna eura, a Elektroprivreda će se odreći 11 državnih hidroelektrana koje su srbijanski stručnjaci kritizirali.
Suradnja s Bosnom i Hercegovinom je skromnija jer je trenutni promet blizu 0,7 milijardi eura, a sama RS sudjeluje s oko 30 posto. Mađarska je u razdoblju 2021.-2023. Republici Srpskoj u različitim oblicima pružio pomoć u iznosu od 218 milijuna eura. Razgovara se i o mogućnosti ulaska mađarske naftne i plinske kompanije MOL u RS s nizom projekata. Orban je tijekom prošlogodišnjeg posjeta RS-u potpisao sporazum o bilateralnoj suradnji koji će postati temelj za interakciju u različitim područjima, od zdravstva, gospodarstva, obrazovanja do prometa i obnovljivih izvora energije.
Potpora mađarskoj manjini u inozemstvu tradicionalno je dio agende mađarske vlade. Orbán ga je pretvorio u svoj “mega cilj” koji mu daje mogućnost da ga koristi u unutarnjopolitičkoj borbi. U Vojvodini na sjeveru Srbije živi oko 300.000 srpskih Mađara, koji također imaju mađarske putovnice. Podržavaju i surađuju s vlastima obiju zemalja. U međuvremenu, posjedovanje dvojnog državljanstva daje im pravo glasa u obje jurisdikcije. Oni tradicionalno podržavaju vladajuće režime. Budimpešta veliku pozornost posvećuje ideološkom utjecaju na srpsko-mađarske narode putem medija na mađarskom jeziku, u što je u proteklih 10 godina uloženo gotovo 12 milijuna eura.
Vlasti u Budimpešti stavljaju značajan naglasak na očuvanje sigurnosti i borbu protiv ilegalnih migracija u prilično eksplozivnoj regiji koja graniči s Mađarskom. Zbog toga je posljednjih godina vlada zadržala vojnu nazočnost na tom području, sudjelujući u mirovnim misijama na Kosovu (KFOR) iu Bosni i Hercegovini (EUFOR). Tijekom nedavnih provokacija Srba na sjevernom Kosovu, mađarske mirovne snage pomogle su uspostaviti red. Dvanaest pripadnika mirovnih snaga je ozlijeđeno. Prvi put kormilo EUFOR-a preuzeo je jedan mađarski general, a kontingent mađarskih mirovnih snaga utrostručen je na 400 vojnika (cijele snage imaju 1100 pripadnika).
U istom kontekstu, borbu Mađarske protiv ilegalnih migracija treba promatrati zajedno sa Srbijom i Sjevernom Makedonijom, koje se nalaze na takozvanoj “balkanskoj ruti” trgovine ljudima. Važnu ulogu može odigrati i trojni sporazum koji su potpisali Budimpešta, Beč i Skoplje o jačanju zajedničke borbe protiv ove pojave. Prema dogovorima postignutim 3. prosinca 2023., na granici sa Sjevernom Makedonijom bit će raspoređene dodatne jedinice austrijske i srbijanske policije, opremljene suvremenom tehnologijom, uključujući bespilotne letjelice. Ilegalni migranti vide Mađarsku kao tranzitnu zemlju, mjesto okupljanja i središte etničkih bandi. Između ove dvije godine vodio se rat za kontrolu pojedinih dijelova srpsko-mađarske granice, što je pogodilo i lokalno stanovništvo s obje strane granice. Prijateljstvo Orbana i Vučića omogućilo je Mađarima da podignu ogradu na granici i razmjeste vojne postrojbe ne videći prosvjede srpske strane. Također, Vučić podržava tezu koju je iznio mađarski čelnik da se “migracije ne mogu kontrolirati, one se moraju zaustaviti”.
Stoga projekt „povratka“ Mađarske na Zapadni Balkan treba promatrati u kontekstu nekoliko aspekata:
– radi na formiranju imidža Mađarske i njenog čelnika Viktora Orbána kao teškaša ne samo na Zapadnom Balkanu, već i u cijeloj Europskoj uniji;
– omogućuje vođenje vanjske politike koja se razlikuje od zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije (ZVSP) – ne samo u odnosu na Ukrajinu, već iu odnosu na Vijeće sigurnosti;
– svaki potez Mađarske prema “povratku” u ZB odgovara isključivo njihovim političkim i ekonomskim interesima i pridonosi jačanju Orbánova autoriteta. Sve ostalo, pa tako i pomoć SB-a na putu europskih integracija, za Budimpeštu je sekundarno.
