U znaku optimizma, vlada Crne Gore odlučila je da nacionalnog avioprevoznika oboji sloganom „28 by 28“, signalizujući svoju odlučnost da se pridruži Evropskoj uniji do 2028. godine. Ipak, evropski put zemlje pokazuje se mnogo turbulentnijim nego što se očekivalo.
Uprkos ohrabrujućim porukama iz Brisela i nekoliko država članica EU, proces pristupanja ide sporije nego što zvanični narativi sugerišu. Suprotno ranijim najavama, u maju nije održana međuvladina konferencija niti je došlo do zatvaranja pregovaračkih poglavlja – što je korak unazad tokom mjeseca u kojem Crna Gora obilježava dvadesetu godišnjicu svoje nezavisnosti. Odsustvo napretka šalje i političku i strukturnu poruku.
Neizvjesnost obavija i naredne mjesece. Kako Irska preuzima predsjedavanje Savjetom Evropske unije u julu, smanjena su očekivanja za brzim kretanjem, što cilj zatvaranja svih pregovaračkih poglavlja do 2026. godine čini sve nerealnijim.
Istovremeno, neriješeni bilateralni sporovi, posebno s Hrvatskom, nastavljaju da komplikuju putanju pristupanja Crne Gore i otkrivaju krhkost vladine evropske strategije.
Moguća su nekolika različita scenarija.
U najoptimističnijem scenariju, Crna Gora bi mogla da zatvori preostala poglavlja do 2027. godine i započne proces ratifikacije 2028. godine, potencijalno otvarajući put članstvu u EU do 2029. ili 2030. godine. Međutim, sve zavisi od dva ključna uslova. Prvi se odnosi na strukturne reforme, posebno u poglavljima 23 i 24, koja ostaju ključna za uvjeravanje država članica poput Danske i Holandije da je Crna Gora sposobna da ispuni standarde vladavine prava koje zahtijeva Unija. Drugi uslov je politički: rješavanje bilateralnih sporova s Hrvatskom.
Ako se ovi uslovi ne ispune, Crna Gora bi se mogla okrenuti alternativnim modelima integracije.
U tom kontekstu, nedavni prijedlozi koje su promovisali premijer Albanije, Edi Rama, i predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, u vezi s faznom ili postepenom integracijom u Evropsku uniju, postaju sve relevantniji. Takvi prijedlozi predviđaju dublje učešće na jedinstvenom tržištu EU prije punopravnog članstva.
Za Zapadni Balkan, pristup jedinstvenom tržištu bi obezbijedio mnoge ekonomske koristi povezane s članstvom u EU, posebno pristup kapitalu i investicijama, ali i slobodno kretanje robe i usluga. Ipak, ovaj model bi i dalje zahtijevao značajne reforme. U praksi, ispunjavanje uslova za učešće na jedinstvenom tržištu značilo bi sprovođenje većine reformi koje su već zatražene u samom procesu pristupanja.
Treći scenario bi mogao uključivati zajednički napredak Crne Gore i Albanije ka članstvu. Takav razvoj događaja ne bi samo preoblikovao dinamiku proširenja EU na Zapadnom Balkanu, već bi mogao da pošalje i širu geopolitičku poruku pokazujući da proširenje ostaje moguće za zemlje kandidate poput Moldavije i Ukrajine.
Međutim, čak i ovaj scenario zavisi od dva faktora: sposobnosti Albanije da nastavi sprovođenje reformi i sposobnosti Crne Gore da riješi bilateralne tenzije sa Hrvatskom.
U konačnici, uspjeh evropskog puta Crne Gore ne zavisi samo od diplomatije i tehničkih reformi, već i od političke orijentacije same vlade. Uprkos zalaganjima djelova crnogorskog diplomatskog aparata, kredibilitet zemlje unutar EU sve je više vezan za pitanja o ideološkom usmjerenju vladajuće koalicije.
Iz tog razloga, sljedeći izbori bi mogli efektivno postati referendum o evropskoj budućnosti Crne Gore.
Teško je zamisliti da Crna Gora pristupi Evropskoj uniji dok se u Briselu ključni djelovi vladajuće strukture doživljavaju kao blisko povezani sa ruskim ili srpskim nacionalističkim političkim interesima.
Sastav sljedeće vlade stoga može odrediti ne samo tempo integracije Crne Gore u EU, već i širi geopolitički smjer zemlje u narednim godinama.
Danilo Kalezic. Montenegrin political scientist
Članci objavljeni u rubrici “Stavovi” odražavaju osobno mišljenje autora i ne trebaju se smatrati službenim stavom Centra
