Prije mjesec dana u medijima se pojavila informacija da se Srbija sprema da ukine bezvizni režim s Rusijom i značajno smanji izdavanje odobrenja za prijem u državljanstvo Republike Srbije i dozvola za boravak ruskim državljanima.
Prvi koji je o tome izvijestio bio je ruski list Izvestia. Krajem maja i početkom juna, list je objavio dva članka na tu temu. Dragan Stanojević je novinarima rekao da Evropska unija zahtijeva od Srbije da smanji izdavanje pasoša i dozvola za boravak Rusima i uvede vizni režim s Rusijom, te da srpske vlasti navodno planiraju da ispune ove zahtjeve već 2026. godine.
„Antiruske inicijative dobijaju na zamahu u Srbiji. Štaviše, vlast razgovara o mogućem ukidanju bezviznog režima s Ruskom Federacijom u nastojanju da postane članica EU“, rekao je za Izvestia, predsjednik srpskog parlamentarnog Odbora za dijasporu i Srbe u regiji, Dragan Stanojević.”
„Brisel vrši snažan pritisak na Srbiju i zahtijeva da građanima Ruske Federacije upola smanji izdavanje državljanstava, dozvola za boravak i slično“, rekao je političar. „EU kritikuje Srbiju zbog izdavanja brojnih pasoša i dozvola za boravak ruskim građanima. Zbog neispunjavanja ovih zahtjeva, Brisel prijeti ukidanjem bezviznog režima. Mislim da će pritisak EU uticati na naše vlasti i da će one ispoštovati te zahtjeve.“
Dragan Stanojević nije samo član srpskog parlamenta s liste „Mi – Glas naroda“, već je i „ovlašteni predstavnik međunarodnog javnog pokreta“ Druga Ukrajina, koji je stvorio Putinov „kum“ Viktor Medvedčuk. Političar se redovno pojavljuje na ruskim propagandnim kanalima, uključujući Solovjov Live, gdje se gosti ne pojavljuju slučajno.
Stoga ne čudi da su Stanojevićeve izjave primijećene i komentirane u Kremlju. Portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov gotovo je direktno izjavio da bi, ukoliko Srbija ukine bezvizni režim za Ruse, Rusija recipročno mogla ukinuti bezvizna putovanja za Srbe.
Reagujući na talas informacija, Vučić je požurio da demantuje glasine o mogućem ukidanju bezviznog režima za ruske građane. Srpski predsjednik je za Prva TV izjavio da „prvi put čuje za to“. Prema njegovim riječima, pitao je predsjednicu parlamenta Anu Brnabić da li je primljen bilo kakav zahtjev u vezi sa uvođenjem viza za Ruse, a ona ga je demantovala.
Zanimljivo je da je Druga Ukrajina otvoreno pozdravila Vučićev komentar i objavila saopštenje na svojoj veb stranici koje je trebalo da potvrdi upravo validnost svojih predviđanja: „Šef države bio je primoran da lično komentariše izvještaje o mogućem uvođenju viznog režima za ruske građane. U stvari, ovo je postala indirektna potvrda da pitanje koje je pokrenuo Stanojević zaista postoji i da se o njemu raspravlja na visokom političkom nivou. Razvoj događaja pokazao je da su se pitanja koja je pokrenuo pokazala toliko značajnim da su zahtijevala komentare, ne samo parlamenta već i lično predsjednika Srbije. Stoga, glas predstavnika Druge Ukrajine i dalje igra zapaženu ulogu u javnim i političkim diskusijama, ne samo na Balkanu, već i daleko izvan regije.“
Stoga se može zaključiti da je Medvedčukov politički projekat – odnosno projekat Kremlja u Srbiji, koji je dugo bio neaktivan, ponovo postao aktivan uoči mogućih parlamentarnih i predsjedničkih izbora.
Sam Vučić čini se sklon ovom stavu, vjerujući da izjave o „ukidanju viza“ treba posmatrati „u kontekstu političkih dešavanja u Srbiji“. Prema riječima srpskog predsjednika, političke snage zainteresovane za podršku Moskve namjerno šire nepovoljne narative o aktuelnoj vladi. „Mnogi očekuju podršku Ruske Federacije uoči izbora i pokušavaju reći najgore moguće stvari o nama“, smatra on.
Ne može se isključiti da je ovo zaista pokušaj Druge Ukrajine da podsjeti na svoje postojanje one koji u Moskvi raspoređuju resurse za izborne kampanje proruskih snaga u inostranstvu.
Međutim, svrha ovih izjava prokremaljskog političara i cijele informativne kampanje o „vizama“ mogla bi biti šira.
S obzirom na komunikacijsku strategiju koja je korištena, može se pretpostaviti da je njen cilj bio napad na Vučića i njegovu političku snagu radi smanjenja njihovog rejtinga među proruskim biračima, čiji udio unutar Srpske napredne stranke ostaje značajan.
Nije tajna da bi Kremlj više volio da najviši zvaničnici Srbije budu manje nezavisni, a lojalniji Rusiji. Moskva nije zadovoljna svim dosadašnjim koracima aktuelnog srpskog predsjednika: nespremnost Srbije da potpuno napusti kurs Evropskih integracija (zbog čega je pitanje viza i sankcija za Ruse zapravo relevantno i ostaće relevantno); vojna saradnja srpske vojske s NATO-om, uključujući nedavne zajedničke vježbe; i odnosi Beograda s Kijevom, prije svega osjetljivo pitanje snabdijevanja oružjem i municijom.
Ne može se isključiti da je kampanja o „vizama“ samo prva faza duže političke igre. U početku, njen cilj može biti postepeno smanjenje podrške za Vučića, koji se među proruskim biračima može ispostaviti „neugodnim za Moskvu“, da bi uslijedila kasnija promocija kandidata znatno lojalnijeg Kremlju. U tu svrhu mogu se mobilisati postojeće ruske mreže unutar srpske političke scene, primitivne ali efikasne političke tehnologije, i propagandni mediji, kako u samoj Srbiji tako i u Rusiji.
Analitička grupa CWBS-a
