Skupština Srbije ratifikovala je novu Vladu na čelu sa Milošem Vučevićem, bivšim ministrom odbrane. U svom inauguracionom obraćanju Parlamentu, Vučević je istakao važnost njegovanja čvrstih veza sa Kinom, Rusijom i SAD, tim redosljedom. On je potvrdio posvećenost Srbije teritorijalnom integritetu Ukrajine i istakao principe političke nezavisnosti i vojne neutralnosti kao temelj srpske spoljne politike. Regionalna suradnja i mir su istaknuti kao ključni za napredak.
Iako je Vučevićev govor djelovao ohrabrujuće, pažljivije ispitivanje njegovih imenovanja u kabinetu ukazuje na nastavak njegovih prethodnih nacionalističkih sklonosti, posebno u pogledu agende „srpskog sveta“. Primjetno je da popisom dominira prisustvo nacionalističkih ličnosti i pojedinaca koji su povezani s utjecajem Kremlja:
Premijer – Miloš Vučević
Ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade – Marko Đurić
Ministar odbrane – Bratislav Gašić
Prvi potpredsjednik Vlade i ministar finansija – Siniša Mali
Ministar unutrašnje i vanjske trgovine Tomislav Momirović
Ministarka privrede – Adrijana Mesarović
Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede – Aleksandar Martinović
Potpredsjednica Vlade i ministarka zaštite životne sredine – Irena Vujović
Ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture – Goran Vesić
Ministarka rudarstva i energetike – Dubravka Đedović Handanović
Ministarka pravde – Maja Popović
Ministarka državne uprave i lokalne samouprave – Jelena Žarić Kovačević
Ministar za ljudska i manjinska prava i socijalni dijalog – Tomislav Žigmanov
Potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova – Ivica Dačić
Ministarka prosvjete – Slavica Đukić Dejanović
Ministarka nauke, inovacija i tehnološkog razvoja – Jelena Begović
Ministar zdravlja – Zlatibor Lončar
Ministar za rad, boračka i socijalna pitanja Nemanja Starović
Ministarka za brigu o porodici i demografiju – Milica Đurđević Stamenkovski
Ministar turizma i omladine Husein Memić
Ministar kulture – Nikola Selaković
Ministar za ruralni razvoj – Milan Krkobabić
Ministar sporta Zoran Gajić
Ministar informisanja i telekomunikacija Dejan Ristić
Ministar javnih investicija Darko Glišić
Ministarka za evropske integracije – Tanja Miščević
Potpredsednik Vlade – Aleksandar Vulin
Ministri bez portfelja: Novica Tončev, Đorđe Milićević, Usame Zukorlić, Nenad Popović, Tatjana Macura.
Prve reakcije su se pojavile zbog uočenog utjecaja onoga što se naziva “ruskim elementom” u nekim ministarskim imenovanjima. Stejt department Sjedinjenih Država službeno je izrazio razočarenje što je vidio dvije osobe pod američkim sankcijama koje su predložene za pozicije u novoj Vladi.
U ovu kategoriju spadaju Aleksandar Vulin, predložen za potpredsjednika Vlade i Nenad Popović, za ministra bez portfelja. Vulin, bivši omladinski lider stranke supruge Slobodana Miloševića, posljednjih godina je promijenio imidž dugokosog, antizapadnog komuniste u izuzetno konzervativnog, mačoističkog, ruskog zastupnika. Izražena je zabrinutost zbog Vulinove umiješanosti u transnacionalni organizovani kriminal, ilegalne operacije narkotika i zloupotrebu javnog položaja, kako je istaknuto u saopštenju američke Kancelarije za kontrolu strane imovine. Međutim, podrazumijeva se da Vulin nije autonoman u svojim postupcima; njegova bliskost sa ruskim službama izgleda više kao delegirana uloga nego kao nezavisna inicijativa.
Štaviše, povratak Ivice Dačića, predsjednika Miloševićeve Socijalističke partije i Vučićevog koalicionog partnera, na mjesto ministra unutrašnjih poslova dodaje još jedan sloj ruskog utjecaja, što doprinosi složenosti i raznolikosti ruskog utjecaja na srpsku politiku. Dačićeva stranka je delegirana da pruži logističku i političku podršku ruskim investicijama u energetski sektor u Srbiji, posebno u Gasprom i njegov monopol u srpskoj gasnoj i naftnoj industriji.
Bratislav Gašić, koji je već bio na čelu Ministarstva odbrane, a dao je ostavku zbog nedoličnog ponašanja prema novinarki još 2015. godine, ponovo je vraćen na istu funkciju. Od tada je Gašić bio na čelu obavještajne službe.
Marko Đurić, po povratku sa pozicije ambasadora u Vašingtonu, postat će ministar vanjskih poslova. Đurićeva biografija bilježi istoriju studentskog liderstva, uključujući vođenje protesta u Beogradu koji su rezultirali paljenjem američke ambasade 2008. Đurić je posljednjih godina gajio veze između srpske administracije i konzervativnih Trampovih pristalica u Vašingtonu, ali je takođe demonstrirao neobične diplomatske vještine u promoviranju srpskih nacionalističkih interesa i među progresivnim američkim zvaničnicima.
Zlatibor Lončar, bivši lični ljekar, povezan sa ozloglašenim srpskim zemunskim narko kartelom, preuzet će dužnost ministra zdravlja.
Ministarstvo za brigu o porodici i demografiju vodiće Milica Đurđević Stamenkovski, liderka stranke Zavetnici, poznate po ekstremno proruskom stavu.
Đurđević Stamenkovski je aktivno učestvovala u ruskim kampanjama utjecaja na informisanje u Srbiji, putujući na događaje i skupove međunarodne proputinske omladine. Da dodamo ovom ruski inspiriranom “Moralističkom internacionalom” prisustvu u Vladi Srbije i važnu napomenu da su i premijer Vučević i potpredsjednik Vulin bili jedni od najartikulisanijih promotera ideje „srpskog sveta“ na Balkanu, što je izazvalo jake reakcije susjeda Srbije.
Ovaj narativ, ukorjenjen u konceptu „ruskog sveta“, ima za cilj da konsoliduje srpske i ruske interese u okviru zajedničke ideologije pravoslavnog hrišćanstva, autokratije i nacionalizma. Postavljanje nove Vlade naglašava kontinuiranu posvećenost predsjednika Vučića konceptu „srpskog sveta“ kao prioritetu u srpskoj regionalnoj nacionalističkoj agendi.
Sastav novog kabineta sugeriše nastavak asertivnog stava Srbije u regionu, izazivajući strah od pojačanih etničkih tenzija i potencijalnih izazova. Ovo je jedan od glavnih zabrinjavajućih aspekata nove Vlade, jer nosi potencijal za povećanje srpskog utjecaja na dijelove Bosne i Kosova, gdje živi srpsko manjinsko stanovništvo. Štaviše, u okviru vladajuće koalicije u Crnoj Gori, utjecaj Srbije je važno pitanje od 2020. godine. Formiranje nove Vlade moglo bi ohrabriti prosrpske frakcije u Crnoj Gori, što bi dovelo do pojačane političke polarizacije i potkopavanja napora Crne Gore ka integraciji u EU.
Sve u svemu, nova Vlada Srbije pokazuje jasan nastavak proruske i antizapadne politike. Ostaje pitanje zašto i pored svega toga zapadnjačko povjerenje u Vučića opstaje.
Rusija, koja želi da zadrži svoj utjecaj na Balkanu i skrene pažnju sa svojih vojnih akcija u Ukrajini, mogla bi da iskoristi sastav nove Vlade Srbije da posije sjeme regionalne nestabilnosti. Moskva ima iskustva u korištenju političkih saveza i podsticanju podjela unutar susjednih zemalja kako bi unaprijedila svoje geopolitičke ciljeve. Bliske veze između pojedinih članova srpske vlade i ruskih interesa pružaju Rusiji puteve za vršenje utjecaja i podrivanje zapadnih inicijativa u regionu. Podržavanjem nacionalističkih osjećaja i podsticanjem etničkih podjela, Rusija bi mogla biti ohrabrena da dalje destabilizuje Zapadni Balkan i da se potvrdi kao ključni igrač u poslovima u regionu.
S obzirom da su općinski izbori na vidiku u glavnom gradu Beogradu, srpska opozicija se suočava sa teškom borbom protiv Vučićeve autokratske vladavine, naglašavajući izazove demokratske uprave u zemlji.
Kada je riječ o unutrašnjoj politici, sastav Vlade nam govori da Vučić planira da ojača bezbjednosno-obavještajni aparat. Nema znakova da će biti ulaganja napora u rješavanje problema korupcije i organiziranog kriminala. Nedostatak medijskog pluraliteta i pritisci na civilno društvo se nastavljaju. Prema svim relevantnim globalnim anketama i izvještajima, stanje demokracije i slobode u zemlji je u silaznoj putanji.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne smiju se podudarati sa stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politikolog
