Kineski predsednik Si Đinping boravio je 7. i 8. maja u posjeti Srbiji. Prošlo je osam godina od posljednje posjete kineskog lidera. Dočekan je zaista pompezno, nakon svih upućenih poziva i čekanja. Program dočeka bio je toliko opsežan da je neke srpske posmatrače prisjetio Titovu socijalističku Jugoslaviju.
Međutim, jugoslovenska prošlost se ovdje mora spomenuti ne samo zbog fasade posjete, već i zbog njenog sadržaja.
Pathos a la Jugoslavija
U srpskoj štampi, Si Đinping je nazvan “Najvećim svjetskim liderom”, a za susret sa predsjednikom prethodile su opsežne pripreme. Iz nekog razloga, srpskoj strani je do posljednjeg trenutka bilo nepoznato tačno vrijeme dolaska Sijeve predsjedničke delegacije. Možda je sve zavisilo od napretka pregovora u Francuskoj, odakle je kineski lider stigao na Balkan. Prema drugoj verziji, riječ je o sigurnosnim protokolima.
„Od ranog jutra se priča o njegovom dolasku, ali izgleda da je u Srbiji nastala nezdrava bezbjednosna situacija, pa se vrijeme njegovog dolaska prikriva“, rekao je srpski novinar Miša Brkić u intervjuu za N1.
Grupa dobrodošlice čekala je kineskog lidera nekoliko sati, uz direktne TV prenose sa očekivane rute povorke i izvještaje o pojačanim mjerama sigurnosti. Oko 4.500 policajaca je angažovano da obezbjede javni red i mir. Mediji su zabilježili vazdušnu pratnju obezbjeđenu za kinesku delegaciju: njihov avion su pratili srpski borbeni avioni MiG-29. Saopšteno je da je čak i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poranio da se sastane sa kineskim kolegom.
Na aerodromu su nastupali folklorni i plesni sastavi za one koji su dugo čekali.
Kako bi događaj bio još svečaniji i demonstrirala se ljubav nacije prema Kini, u prijestonicu Srbije upućeni su „radnici“ iz različitih djelova zemlje.
„Očekivao sam da će djecu izvoditi iz škola sa kineskim zastavama da se vijore, ali srećom je već skoro veče. Sve me to podsjeća na period šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su u Srbiju dolazili razni azijski i afrički diktatori, a mi bi izvodili djecu na ulice da mašu zastavama i raduju se. Sve to pokazuje da se javnost namjerno hrani nekim nasumičnim podacima o posjeti kako bi ona dobila što veći značaj”, rekao je Brkić.
Bilo je i nekih drugih okolnosti dolaska koje su podsjećale na dane Jugoslavije. Sijeva posjeta je namjerno zakazana za 7. maj zbog duboke simbolike tog datuma. Dana 7. maja 1999. godine, kineska ambasada je bombardovana tokom vazdušnog napada NATO-a. Incident su aktivno iskoristili, kako tadašnje rukovodstvo Jugoslavije, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, tako i današnji političari u Beogradu i Moskvi, za podsticanje antizapadnih sentimenata.
Mirna godišnjica
Tokom 2016. godine, tokom prve posjete Sija glavnom gradu Srbije, komemoracija žrtvama vazdušnog udara bila je prilično u centru pažnje.
Ove godine, uoči evropske turneje kineskog lidera, Peking je objavio rad u ime Xi Jinpinga, čiji je veliki dio posvećen incidentu bombardovanja i još jednom je naglasio da to nikada neće biti oprošteno, niti zaboravljeno. Naravno, ruski i proruski propagandisti su očekivali masovnu antizapadnu, prvenstveno antiameričku emisiju.
Ali ispostavilo se da je stvarnost drugačija. Sijev avion sletio je kasno uveče, a specijalni gost nije odmah otišao na bivšu lokaciju kineske ambasade. Sjutradan, 8. maja, tema je takođe preskočena. Si nije dao nijednu javnu izjavu u znak sjećanja na tragediju 7. maja.
Za to može postojati nekoliko objašnjenja.
Najjednostavnije tumačenje jeste da je posjeta bila kraća od očekivane zbog dužeg zadržavanja u Francuskoj. Iako ništa nije spriječavalo da se komemoracija žrtvama održi sjutradan.
Drugo objašnjenje je složenije i povezano je sa trenutnom sigurnosnom situacijom na evropskom kontinentu i aktuelnim spoljnopolitičkim vektorom Kine.
Događaji iz daleke 1999. danas se percipiraju u pozadini rata koji bjesni u Ukrajini. S tim u vezi, mnogi se prisjećaju ruskog bombardovanja Odese u ljeto 2023. godine koje je oštetilo kineski konzulat. Reakcija kineske strane, odnosno njen izostanak, bila je prilično znakovita. To znači da je Peking odlučio da ne eskalira odnose sa Rusijom, bez obzira na sve.
Dakle, Sijev trenutni stav prema bombardovanju Beograda 1999. tokom ove posjete Srbiji može biti posljedica toga što on nije voljan da pogorša odnose sa Zapadom.
Međutim, objašnjenje može biti drugačije – Si možda neće biti voljan da pomjeri fokus i skrene pažnju s glavnog cilja evropske turneje, za koju kinesko rukovodstvo vjeruje da se odnosi na izgradnju “globalne zajednice zajedničke sudbine”.
Zajednica zajedničke sudbine
Tokom posjete Sija, Kina i Srbija odlučile su da stvore „Zajednicu zajedničke sudbine“, podižući bilateralne odnose na novi nivo, koji bi trebalo da prevaziđe strateško partnerstvo uspostavljeno 2016. godine.
Prema sinološkim stručnjacima, termin “Zajednica zajedničke sudbine” inicijativa je koju je iznio Si Đinping 2015. na 70. Generalnoj skupštini UN-a. Njegova suština u nekoliko teza opisuje kinesku viziju izgradnje harmonije i mira širom svijeta. Evo samo nekoliko citata iz službenih izjava koje objašnjavaju koncept:
„Narodi svih zemalja treba da poduzmu zajedničke napore da izgrade zajednicu sa zajedničkom sudbinom za čovječanstvo, da tako stvore lijepu stvarnost u kojoj prevladavaju mir, zajednička sigurnost, zajednički prosperitet, otvorenost i inkluzivnost, kao i čista okolina.
“Moramo poštovati jedni druge, održavati konsultacije i odlučno napustiti hladnoratovski mentalitet i politike koje podržavaju moć. Na međudržavne odnose treba primijeniti nove pristupe zasnovane na dijalogu i partnerstvu, a ne na konfrontaciji i blokovskom razmišljanju. Sporove i nesuglasice treba riješiti kroz dijalog i konsultacije.”
“Sve zemlje su jednake, a velike, jake i bogate ne bi trebale vrijeđati, tlačiti i gaziti male, slabe i siromašne. Načelo suvereniteta znači ne samo da su suverenitet i teritorijalni integritet svih zemalja nepovrijedivi, već i da se niko nema pravo mješati u unutrašnje stvari drugih, što znači i da je potrebno braniti pravo svih zemalja da samostalno biraju svoj društveni sistem i put razvoja, kao i da se poštuju praktični napori svih zemalja s ciljem da se osigura ekonomski i društveni razvoj i poboljša životni standard ljudi.”
Zapravo, riječ je o pokušaju Kine da izgradi zajednicu nesvrstanih nacija koje bi trebale samostalno odlučivati o svojoj vanjskoj ili unutrašnjoj politici, ne obazirući se na pritiske ili zahtjeve drugih država ili međudržavnih saveza.
Ostaje nejasno kako Srbija sebe vidi u ovom konceptu, jer je sada na putu ka Evropskoj uniji i obavezna je da uvede reforme evrointegracija i da svoje djelovanje u spoljnim poslovima uskladi sa politikom EU.
Srpski pasulj u zamjenu za evropsko tržište
Što se tiče ekonomske saradnje Srbije sa Kinom, nisu se očekivali posebni pomaci, jer se svi projekti započeti u 2016. realizuju po planu, a zona slobodne trgovine još nije otvorena.
Kina je drugi najveći trgovinski partner Srbije, poslije Njemačke. Ali ako spoljnotrgovinski deficit sa Njemačkom iznosi pola milijarde eura, sa Kinom je prošle godine iznosio 3,4 milijarde eura.
Srbija se nada da bi sporazum o slobodnoj trgovini između Beograda i Pekinga, koji će stupiti na snagu u julu, trebalo da promijeni stvari. Prema riječima predsjednika Vučića, glavni cilj je da se Kinezima proda više srpskog povrća, voća, pića i vina.
Ali neki posmatrači na takve izglede gledaju sa rezervom.
Srpski novinar Miša Brkić tvrdi da se Srbija od 2010. do 2023. godine od Kine zadužila za ukupno 17 milijardi evra. “Zbog toga su oni (Vlada Srbije) 2021. i 2022. godine bili svjetski lideri u zaduživanju, po kreditima iz Kine, i sada ne očekujem nove kredite”, rekao je on. “Što se tiče trgovine, potpisali smo trgovinski sporazum sa Kinom. Ovdje se dosta priča o tome, ali krije se da sporazum ne stupa na snagu odmah, već će se postepeno prilagođavati tokom pet godina. Vjerujem da Srbija nema dovoljno poljoprivrednih proizvoda da napreduje na kineskom tržištu. Zaboravljamo da je ovo dvosmjerni dogovor i da Kina sada ima otvorena vrata da ispuni srpsko tržište svojim proizvodima, a očekujem da će uskoro biti mnogo više kineskog bijelog luka u Srbiji nego srpskog pasulja u Kini“, ocjenjuje novinar.
Jasno je da Peking uopšte nije zainteresovan za balkanski pasulj. Prema programu kineske vlade Pojas i put, Kina mora osvojiti i osigurati sva obećavajuća tržišta prodaje, prije svega evropska. I u tu svrhu, oni moraju kontrolirati rute snabdijevanja kineske robe u Evropu. Poznato je da vlasti u EU radije kontrolišu svoje tržište. U međuvremenu, zadatak Kine je učiniti tržišta u Evropi dostupnim. Zemlje čije je vodstvo u jednom ili drugom stepenu u suprotnosti sa politikom EU mogu pomoći Kini da uspije. To su, prije svega, Srbija, koja je još van Evropske unije, i Mađarska, koja je članica. Međutim, ova saradnja neće biti efikasna bez pouzdanog pristupa moru.
Autoritarizam. Napravljeno u Kini
Još jedan aspekt Sijeve posete, o kojoj su razgovarali analitičari širom regiona, bila je tema mogućeg „uvoza“ tehnika autoritarnog upravljanja i to na zahtjev srpskih vlasti.
Podsjetimo, Srbija je nakon posjete Sija 2016. godine od Kine kupila sistem za nadzor zasnovan na CCTV tehnologiji za prepoznavanje lica. Može se koristiti za borbu protiv terorizma, ali i – za osiguranje potpune kontrole ponašanja građana.
Delegacija vladajuće stranke otišla je u Kinu “na obuku”. Opozicija je uvjerena da su kineski drugovi naučili Srbe nekim trikovima tradicionalnog autoritarnog alata.
Miša Brkić kaže da transfer kineske hi-end tehnologije u Srbiju, o čemu govore zvaničnici u Beogradu, traje više od 10 godina, ali da je to bilo u političkom domenu.
“Vidite, objavili su vijest da je kineski institut obučavao ljude administrativnim vještinama vladajuće stranke. Prije nekoliko godina, velika delegacija Srpske napredne stranke posjetila je Kinu da bi se obučavala o tome kako jedna stranka može da vodi državu. Kada naš predsjednik govori o transferu nove tehnologije, želio bih da nam kaže šta podrazumijeva transfer tehnologije administracije iz Komunističke partije.”
Oružje i geopolitički manevri
Nisu objavljeni svi rezultati posjete. Posebno je iza kulisa ostala tema isporuke kineskog oružja Srbiji.
Vlasti Srbije su se prije samo šest mjeseci hvalile kupovinom sistema PVO FK-3 od Kine, kao i ratnih aviona i bespilotnih letjelica i najavljivale nastavak srpsko-kineske odbrambene saradnje, ali se sada odjednom ispostavilo da je tema naoružanja nebitna.
Stručnjaci za bezbjednost ne smatraju da je saradnja na vojnom planu ovoga puta bila van dnevnog reda. Međutim, najverovatnije, strane su odlučile da tu temu ne pokreću javno jer Beograd kupovinom kineskog oružja nervira ne samo Brisel ili Vašington, već i Moskvu.
Poslije posjete, slobodno se može reći da geopolitički kompas Beograda trenutno više pokazuje prema istoku nego prema zapadu. Ali pomalo je paradoksalno da je, gravitirajući Pekingu, strijela srpske spoljne politike takođe blago odstupila od Moskve. A i ta činjenica nas ponovo podsjeća na Titova vremena, kada je Jugoslavija izvodila neke zapanjujuće geopolitičke manevre balansirajući između Zapada i Istoka.
