Izbori u Sjevernoj Makedoniji često odražavaju duboke društvene pukotine i političke napetosti koje nadilaze uobičajene granice političkog rivalstva. Dominantne teme u političkom diskursu nisu samo ekonomska pitanja ili socijalne politike, već se često dotiču pitanja identiteta, nacionalne istorije i međunarodnih odnosa. Pitanje identiteta je posebno istaknuto u ovoj izbornoj kampanji.
U središtu političke arene Sjeverne Makedonije stoje dvije velike stranke: Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija – Demokratska stranka za makedonsko nacionalno jedinstvo (VMRO-DPMNE) i Socijaldemokratski savez Makedonije (SDSM). VMRO-DPMNE, koji tradicionalno igra na kartu nacionalnog identiteta, kapitalizira osjećaj nezadovoljstva koji proizlazi iz nedavnih promjena imena države kako bi mobilizovao svoje birače. Tranzicija sa „Makedonije“ na „Sjevernu Makedoniju“ kao komponente Prespanskog sporazuma sa Grčkom 2018. godine, uprkos tome što je olakšala napredak zemlje ka EU i NATO integracijama, ostavila je gorak ukus kod dijela stanovništva koji ga doživljava kao izdaju nacionalnih interesa.
S druge strane, SDSM se često oslanja na makedonsku budućnost unutar evropskih i transatlantskih struktura. Ipak, ova stranka nije imuna na kritike; mnogi ju smatraju dijelom statusa quo, povezanog s korupcijom i neefikasnošću, što dovodi do široko rasprostranjene političke apatije među biračkim tijelom. Ovo stanje dovodi do percepcije da se birači češće odlučuju “protiv”, a ne “za” opciju, što odražava duboku političku polarizaciju unutar zemlje.
VMRO-DPMNE se takođe suočava sa izazovom balansiranja svog nacionalističkog diskursa sa realpolitikom, posebno u pogledu dogovora o imenu i identitetu sa susjedima. Uprkos javnoj osudi ovih sporazuma, očekuje se da će, ukoliko dođu na vlast, morati da pronađu način da ih ispoštuju, ili u suprotnom rizikuju daljnju međunarodnu izolaciju zemlje.
Osim makedonsko-bugarskih i makedonsko-grčkih odnosa, unutrašnja dinamika između etničkih Makedonaca i Albanaca ostaje jedno od ključnih pitanja. Albanci čine skoro trećinu stanovništva. Sukob iz 2001. godine, etnički sukob između makedonskih snaga sigurnosti i albanskih pobunjenika, doveo je do veće političke zastupljenosti albanske manjine kroz Demokratsku uniju za integraciju (DUI). Od tada, DUI je stalno prisutan u vlasti, zbog čega neki smatraju da je njihov uticaj pretjeran i nepravedno raspoređen, posebno u svjetlu optužbi za korupciju i nepotizam.
Konflikt unutar albanske političke scene je takođe vidljiv, sa manjim frakcijama koje se odvajaju od DUI i traže svoj politički prostor. Ovo ilustrira da je politički pejzaž Sjeverne Makedonije fragmentiran ne samo duž etničkih linija već i unutar samih etničkih grupa.
VMRO po prvi put obećava da neće da uđe u koaliciju sa DUI, već da će u vladu uključiti albansku opoziciju.
Nadalje, vanjski uticaji igraju svoju ulogu u makedonskoj politici. Iako ruski uticaj nije toliko izražen kao u drugim dijelovima Zapadnog Balkana, postoji određeni nivo podrške Rusiji, posebno kada je u pitanju antizapadna retorika. S druge strane, veze sa Srbijom i Srpskom pravoslavnom crkvom oblikuju dio političkog i društvenog konteksta, posebno kroz VMRO-DPMNE, koja ponekad koristi pravoslavnu vjersku retoriku da ojača svoj nacionalistički narativ. Odnosi između Srpske i Makedonske pravoslavne crkve, povremeno zategnuti u prošlosti, nedavno su pokazali znakove poboljšanja, posebno nakon dogovora o autonomiji Makedonske crkve. Aleksandar Vučić mnogo ulaže u kampanju u Sjevernoj Makedoniji, otuda njegova velika popularnost među Makedoncima.
DUI je oglasio alarm zbog potencijalnih postizbornih previranja. Stranka je 18. marta izrazila zabrinutost zbog mogućih nereda nakon parlamentarnih izbora u maju, nagovještavajući “ruski scenario” koji bi mogao biti orkestriran između albanskih i makedonskih opozicionih partija, posebno VMRO-DPMNE i Ljevice. Iako su specifičnosti ovog navodnog scenarija i dalje nejasne, nelagoda DUI-ja proizlazi iz onoga što se doživljava kao zajednički napor ovih opozicionih stranaka da destabilizuju izborni proces i podstaknu politički razdor. Stranka optužuje opoziciju za omalovažavanje predsjedničkog kandidata DUI-ja Bujara Osmanija i privremenog premijera Talata Xhaferija, podstičući narativ koji ide u prilog ruskim interesima. Pozivom opozicionim frakcijama da podrže evropske demokratske standarde u svojoj predizbornoj kampanji, DUI upozorava na akcije koje bi evropski put Sjeverne Makedonije mogle zbaciti s kolosijeka i nesvjesno je okrenuti ka orbiti Moskve.
U ovom zamršenom političkom pejzažu ekonomska pitanja i socijalna prava često su u drugom planu, iako su ključna za svakodnevni život građana. Loš standard, visoka stopa nezaposlenosti i emigracija mladih u potrazi za boljim prilikama ostaju ključni izazovi sa kojima se suočava Sjeverna Makedonija. Ovi ekonomski izazovi su dodatno pojačani percepcijom široko rasprostranjene korupcije i nepotizma unutar političkih i ekonomskih institucija, smanjujući povjerenje građana u politički sistem i ograničavajući strane investicije.
Obrazovanje i zdravstvo, kao ključne oblasti koje direktno utiču na kvalitet života, takođe pate od nedostatka reformi i investicija. Uprkos obećanjima, političke elite često ne rješavaju ova fundamentalna pitanja, što dovodi do nezadovoljstva birača.
S druge strane, spoljnopolitička pitanja, posebno u kontekstu evroatlantskih integracija, ostaju jedna od rijetkih oblasti u kojima postoji širi konsenzus među glavnim političkim akterima. Napredak ka članstvu u EU smatra se ključnim ciljem koji može da donese stabilnost i prosperitet, iako se put do tamo čini trnovit zbog unutrašnjih i vanjskih izazova.
Kako se izbori približavaju, očekuje se da će se političke stranke fokusirati na mobilizaciju svojih baza kroz oštru retoriku i apelovanjem na emocije i nacionalističke osjećaje. Međutim, mnogi se nadaju da će kampanja otvoriti prostor i za konkretne političke programe koji se bave stvarnim potrebama i problemima s kojima se suočavaju građani Sjeverne Makedonije.
Kako se dan izbora bliži, očigledno je da će ishodi imati duboke implikacije ne samo na unutrašnju političku dinamiku Sjeverne Makedonije, već i na njene međunarodne odnose i aspiracije. Birači se nalaze na raskrsnici, birajući ne samo između različitih političkih ideologija već i između različitih vizija budućnosti svoje zemlje. Izbori će poslužiti kao lakmus test za demokratiju u Sjevernoj Makedoniji, mjereći spremnost građana da se uključe u politički proces i izraze svoje stavove, kao i prilika da politički lideri pokažu svoju posvećenost služenju javnom interesu i rješavanju stvarnih izazova sa kojima se društvo suočava.
Primjetan nedostatak snažnog liderstva postao je sve istaknutija karakteristika političke scene u Sjevernoj Makedoniji, čineći zamršene društvene i političke izazove zemlje sve kompleksnijima. Aktuelni lideri glavnih političkih frakcija, Hristijan Mickovski iz VMRO-DPMNE i Dimitar Kovačevski iz SDSM, često se pojavljuju kao ličnosti bez snažnog ličnog pečata ili autentičnosti, što dovodi u sumnju njihovu sposobnost da inspirišu biračko tijelo i sprovedu značajne promene.
Ovaj nedostatak harizmatičnog vodstva je najočitiji u trenucima kada se od političkih lidera očekuje da pokažu viziju i smjernice za rješavanje hitnih pitanja, kao što su ekonomska stagnacija, korupcija, etničke tenzije i integracija u evropske i transatlantske strukture. U nedostatku čvrstog liderstva, političke stranke imaju tendenciju da posegnu za istrođenom retorikom i populističkim strategijama koje, umjesto da rješavaju probleme, dodatno produbljuju podjele u društvu.
Ova boljka opterećuje demokratske institucije u Sjevernoj Makedoniji, koje moraju upravljati ne samo unutrašnjim izazovima već i vanjskim očekivanjima, posebno u domeni evropskih integracija. Postizanje konsenzusa neophodnog za sprovođenje ključnih reformi, preduslova za napredak ka članstvu u EU, pokazuje se kao izazov bez jasnog i odlučnog liderstva.
Štaviše, nedostatak inspirativnog rukovodstva raspiruje apatiju birača i sve više dovodi do toga da se građani osjećaju odvojenima od političkog procesa. Kada lideri ne uspiju da artikulišu koherentnu viziju budućnosti ili izgledaju više zaokupljeni očuvanjem svoje moći nego služenjem javnom dobru, građani mogu postati skeptični prema svim političkim opcijama, što rezultira nižim izbornim odzivom i općim padom povjerenja u politički sistem.
U takvom okruženju postoji hitna potreba za novom generacijom političkih lidera koji bi u politički diskurs mogli unijeti svježinu, autentičnost i inovativnost. Od suštinskog su značaja lideri sposobni da prevaziđu ukorijenjene podjele, artikuliraju jasne i dostižne ciljeve i okupe javnost oko zajedničkih interesa i ciljeva. Iako se ova transformacija možda neće dogoditi brzo ili bez napora, ona je od vitalnog značaja za dugoročnu stabilnost i prosperitet Sjeverne Makedonije.
Članci objavljeni u rubrici “Mišljenja” odražavaju osobno mišljenje autora i ne smiju se podudarati sa stavom Centra
Lubomir Filipovič.
Crnogorski politikolog
